III Kr-152/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 152/07-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i Dražena Tripala kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. D. H. zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zaprešiću od 28. veljače 2007. broj K-150/06 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 11. rujna 2007. broj Kž-1763/07, u sjednici održanoj dana 12. kolovoza 2008.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika D. H. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Zaprešiću od 28. veljače 2007. broj K-150/06 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 11. rujna 2007. broj Kž- 1763/07 osuđenik D. H. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. KZ.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik osobno predlažući da Vrhovni sud Republike Hrvatske dozvoli odgodu izvršenja pravomoćne presude Općinskog suda u Zaprešiću, te preinači pravomoćnu presudu u odluci o kazni primjenom uvjetne osude, s dvostrukim uvjetom.

i se o zahtjevu Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podneskom Izjašnjavajuć

broj KR-DO-7/08 od 8. siječnja 2008. godine predlaže zahtjev odbiti kao neosnovan. Zahtjev nije osnovan.

U zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude navodi se da je osuđenik osuđen na jednogodišnju bezuvjetnu kaznu zatvora iako je optužba predlagala kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Nadalje se navodi, da je kazna preoštra te da se nisu cijenile na

III Kr 152/07-3

pravi način olakotne okolnosti koje su objektivno postojale, i da je bilo mjesta primjeni uvjetne osude s dvostrukim uvjetom. Osim toga, da je u dogovoru sa punomoćnicom oštećenika te da postojeće dugovanje planira izmiriti u roku od godine dana.

Iako su točni navodi osuđenika da je u optužnom prijedlogu bilo predloženo da mu se za terećeno kazneno djelo izrekne kazna zatvora od deset (10) mjeseci, izričući mu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, sud nije u odnosu na odluku o kazni prekoračio ovlast koju ima po zakonu, odnosno, na štetu osuđenika povrijedio kazneni zakon u odredbi čl. 368. toč. 5. ZKP. Osuđenik se nije očitavao krivim niti je prihvatio predloženu kaznu (list 133 spisa), a nema li u tom slučaju, sukladno čl. 442. st. 5. ZKP, sud bi bio vezan u optužnom prijedlogu predloženom vrstom i mjerom kazne. S obzirom na to i da je osuđeniku za presuđeno kazneno djelo izrečena kazna zatvora u okvirima propisane kazne za to djelo (od 6 mjeseci do 5 godina), to nije ostvaren ni zakonski osnov iz čl. 427. toč. 1. ZKP, na koji se, u jednom dijelu zahtjeva, očito pledira.

Kako se ostali navodi zahtjeva temelje na stanovištu osuđenika da mu je izrečena preoštra kaznena sankcija odnosno previsoka zatvorska kazna što međutim, prema odredbi čl. 427. ZKP, nije razlogom zbog kojega se ovaj izvanredni pravni lijek može podnijeti, to je, iz svih izloženih razloga, a temeljem odredbe čl. 421. u svezi s čl. 429. ZKP valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 12. kolovoza 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v. r.

Ante Potrebica, v. r.