Rev-2791/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2791/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F.F. iz Z., koga zastupa B.M., odvjetnik u Z., protiv tuženice C.- o. . d.d. iz Z., rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 17. svibnja 1994. godine broj Gž-3720/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 26. siječnja 1994. godine broj Pn-1192/93, u sjednici održanoj dana 14. svibnja 1997. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 31.656,64 kn (31,656.640 HRD) zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Tužitelj je u svojoj tužbi postavio zahtjev za naknadu nematerijalne štete zbog duševnih boli radi smanjenja životne aktivnosti, te zbog naruženja.

Sud prvog stupnja je utvrdio tjelesne ozljede što ih je tužitelj dobio u konkretnom štetnom događaju, a isto tako je utvrdio da su te ozljede ostavile trajne posljedice koje su smanjile tužiteljevu opću radnu i životnu sposobnost za ukupno 15%.

Zbog takvog smanjenja tužiteljeve opće radne i životne sposobnosti, ovaj sud smatra, jednako kao i sudovi nižega stupnja, da iznos od 21.000,00 kn (21,000.000 HRD) čini primjereno zadovoljenje tužitelju za duševne boli zbog smanjenja njegove životne aktivnosti, a to kad se ima na umu da se radi o mlađoj osobi (rođen 1952. godine).

Sud prvog stupnja je također utvrdio da su kod tužitelja ostali višestruki ožiljci koji čine naruženje slabijeg stupnja, pa zbog toga iznos od 10.000,00 kn (10,000.000 HRD), koji su sudovi nižega stupnja utvrdili kao naknadu nematerijalne štete zbog naruženja, po stajalištu i ovoga suda čini pravičnu novčanu naknadu tužitelju temeljem navedenog pravnog osnova.

Iz tih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima).

Odlučujući o osnovanosti tužiteljeve revizije, ovaj sud je imao na umu vrijeme koje je proteklo od štetnog događaja do donošenja presude suda prvoga stupnja, kao i samo vrijeme donošenja te presude.

Iz navedenih razloga revizija tužitelja nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 14. svibnja 1997.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.