Rev-x-290/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 290/10-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, članice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja F. T. iz S. - K. J., koga zastupa punomoćnica D. C. B., odvjetnica u S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, koga zastupa punomoćnica D. G., dipl. iur. iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, posl. br. Gž-964/2009 od 29. prosinca 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, posl. br. P-1093/2008 od 30. rujna 2008., u sjednici održanoj 12. ožujka 2013.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuje presuda Županijskog suda u Šibeniku, posl. br. Gž-964/2009 od 29. prosinca 2009. i presuda Općinskog suda u Splitu, posl. br. P- 1093/2008 od 30. rujna 2008. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos 52.655,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 1999. do isplate te naknaditi parnični trošak u iznosu 8.662,00 kn."

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos 52.655,75 kn s pripadajućom zateznom kamatom i troškom postupka u iznosu 8.662,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju je izjavio tuženik na temelju čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku, a zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je o istom pravnom pitanju ima li tužitelj kao korisnik starosne mirovine pravo na razliku između isplaćenih iznosa mirovine i mirovine koja bi mu pripadala na temelju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998. broj U-I-283/97 ("Narodne novine", broj 69/98) i Zakona o provođenju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998. ("Narodne novine", broj 105/04), revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje (u odlukama Rev-835/06, Rev-892/06, Rev- 501/07), a pobijana odluka utemeljena je na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

Tužitelj u odgovoru na reviziju tuženika pobija navode revizije i predlaže da se odbije kao neosnovana.

Revizija tuženika je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), u slučajevima u kojim je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, a kojom je uređen institut redovne revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju), ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice toč. 1. do 4. istog članka ZPP.

Prema toč. 3. st. 2. čl. 382. ZPP revizija je dopuštena ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena. Dakle, revizija se ne može podnijeti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

U postupku sudovi su utvrdili da je tuženik korisnik prava na starosnu mirovinu od 1973. te da mu je od 1. kolovoza 1993. do 31. prosinca 1998. isplaćena niža mirovina od one koja ga je pripada po tada važećim propisima čl. 30. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz mirovinsko-invalidskog osiguranja ("Narodne novine" broj 53/91 - dalje: ZOPMIO), čl. 121. st. 1., Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine" broj 24/84 - dalje: ZMIO), kao i važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 2/98), koja razlika iznosi 52.655,75 kn. Nadalje, tužitelj nije povukao tužbu, pa nije stekao prava člana Umirovljeničkog fonda prema Zakonu o umirovljeničkom fondu ("Narodne novine" broj 93/05 i 41/07), kao i Zakona o provođenju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998. ("Narodne novine" broj 105/04). Nezakonitost u postupanju tuženika utvrđeno je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-283/1997 od 12. svibnja 1998. kojom su ukinute odredbe čl. 1., 2., 3., 4. i 6. Zakona o usklađivanju mirovina i drugih novčanih primanja iz mirovinsko-invalidskog osiguranja te upravljanja fondovima mirovinsko i invalidskog osiguranja ("Narodne novine" broj 20/97).

Iz navedenog sudovi su zaključili da tužitelj nije odabrao mogućnost obeštećenja putem Umirovljeničkog fonda budući nije povukao tužbu u smislu čl. 2. st. 1. Zakona o provođenju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998., slijedom čega se navedeni zakoni ne odnose na tužitelja, pa tužitelj ima pravo sudskim putem zahtijevati isplatu razlike mirovine u vremenu od 1. kolovoza 1993. do 31. prosinca 1996. u utuženom iznosu, zbog čega su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

O pitanju je li tužitelj svoje pravo na isplatu razlike mirovine odnosno obeštećenja trebao ostvariti na temelju Zakona o umirovljeničkom fondu ("Narodne novine" broj 93/05 i 41/07 - čl. 42. st. 2.) odnosno Zakona o provođenju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998., ovaj sud je već izrazio pravno shvaćanje u istovrsnom predmetu (odluka broj Rev-835/06 od 27. kolovoza 2008. objavljena na internetskim stranicama 27. travnja 2009., Rev-627/08, Rev-x-269/09, Rev-x-294/10 i dr.).

Kako su o navedenom pravnom pitanju nižestupanjski sudovi zauzeli pravno shvaćanje, koje je protivno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, to je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP.

Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pravna osnova za određivanje visine mirovine, tj. kolika bi se mirovina trebala isplaćivati tužitelju su pravomoćna rješenja tuženika po kojima je mirovina i isplaćivana. Sud nije ovlašten ocjenjivati zakonitost rješenja tuženika, pa tako ni ocjenjivati da bi tužitelju pripadala mirovina u većem iznosu od one koja mu se isplaćuje na temelju pravomoćnih rješenja tuženika.

Zakonitost rješenja tuženika mogla se ispitivati u upravnom postupku te u upravnom sporu.

S obzirom pak na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske po kojoj su ukinute kao protuustavne neke odredbe Zakona o usklađivanju mirovina i drugih novčanih primanja iz mirovinskog ili invalidskog osiguranja te upravljanju fondovima mirovinskog i invalidskog osiguranja ("Narodne novine" broj 20/97) treba reći da je donesen Zakon o provođenju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998. (“Narodne novine”, broj 105/04 i 19/07) prema kojem tuženik utvrđuje razlike između mirovine koja pripada korisnicima mirovine i isplaćenih mirovina. Prema pak, Zakonu o umirovljeničkom fondu (“Narodne novine”, broj 93/95 i 41/07), tužitelj pod određenim uvjetima (čl. 42. st. 2.) može ostvariti odgovarajuću naknadu.

O postojanju tog prava odlučuje se u upravnom postupku konstitutivnim rješenjem, a u konkretnom slučaju nije donijeto rješenje koje bi predstavljalo pravnu osnovu za isplatu utužene razlike mirovine.

Tuženik u tijeku postupka nije stavio određeni zahtjev za naknadu troškova postupka u smislu čl. 164. st. 1., 2. i 3. ZPP pa ovaj sud o istom nije mogao odlučiti (čl. 166. st. 2. ZPP).

Temeljem čl. 395. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. ožujka 2013.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.