I Kž-674/1991-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 674/1991-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te mr. Frančula Rudolfa i Potrebica Ante kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke kao zapisničara,u krivičnom predmetu protiv os G. D. zbog krivičnog djela pokušaja silovanja iz čl. 83. st. 1. KZH u vezi s čl. 19. st. 1. KZ SFRJ, odlučujući o žalbi osudjenika podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Bjelovaru od 2. kolovoza 1991. K-64/88-39 (Kv-269/91-1), u sjednici održanoj 4. prosinca 1991., saslušavši zamjenika javnog tužioca

Hrvatske Kranjski Marijana,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba os. G. D. kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem suda prvog stepena, odbijen je prijedlog Psihijatrijske bolnice R. da se obustavi dalje izvršenje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja os. G. D. u zdravstvenoj ustanovi iz čl. 63. KZ SFRJ, izrečenu pravomoćnom presudom Okružnog suda u Bjelovaru od 12. rujna 1988. K 64/88-15, a u stvari izrekao je da se izvršenje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja osudjenika u zdravstvenoj ustanovi ne obustavlja.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu osudjenik, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili da se preinači tako, da mu se izreče mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi iz čl. 64. KZ SFRJ.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima žalitelja, prvostepeni sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene izvedenih dokaza, posebice nalaza i mišljenja neuropsihijatrijskog vještaka dr. Ž. D. utvrdio, da zdravstveno stanje os. G. D. nije takvo da

I Kž 674/1991-3

je prestala potreba za njegovo liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi ili da se odredi njegovo obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi. Naime, prema nalazu i mišljenju neuropsihijatrijskog vještaka dr. Ž. D. (list 132), os. G. D. je osoba s izrazito povišenom agresivnošću, kod kojeg postoji deficit inhibicijskih mehanizama, što uz visoku nekontroliranost, čini preddispoziciju za kriminoformno ponašanje. To prema nalazu i mišljenju vještaka ukazuje, da je os. G. D., kao ličnost, sklon devijantnom ponašanju, pogotovo prilikom konzumiranja alkohola, kada dolazi do popuštanja inhibitornih mehanizama i očekivanog ponavljanja krivičnih djela.

Pri tome treba uzeti u obzir, da je kod os. G. D., prema dopunskoj obavijesti Psihijatrijske bolnice R. (list 131), u toku liječenja, došlo i do prolaznog pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja, time što su se pojavili simptomi duševne bolesti.

S obzirom na izloženo i da je os. Gajski Darko pravomoćnom presudom Okružnog suda u Bjelovaru od 13. lipnja 1983. K 68/83-6 već jedanput osudjen zbog istovrsnih krivičnih djela na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, da mu je tom prilikom takodjer izrečena mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi iz čl. 63. KZ SFRJ, koja je zbog poboljšanja njegovog zdravlja 24. listopada 1986. obustavljena, s istodobnim odredjivanjem obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi, da je nešto više od godinu po pol kasnije počinio istovrsno krivično djelo, zbog kojeg je sada na liječenju i čuvanju u Psihijatrijskoj bolnici R., prvostepeni sud je protivno žalbenim navodima, osnovano i pravilno utvrdio, da je još uvijek potrebno liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi, s korištenjem terapeutskih vikenda, pod nadzorom nadležnog Centra za socijalni rad.

To što prvostepeni sud nije u smislu čl. 261. st.

4. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija formalno osnovao komisiju za davanje mišljenja o ukidanju mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, po ocjeni ovog Vrhovnog suda, kao drugostepenog suda, protivno žalbenom prigovoru, nije od utjecaja, jer su za pravilnost postupka i zakonitost odluke, prema čl. 498. st. 1. ZKP, neophodna dva elementa, izjašnjenje javnog tužioca i odredjeno i jasno mišljenje liječnika neuropsihijatra, što je u ovom slučaju prvostepeni sud valjano pribavio, te savjesno i brižljivo ocijenio.

Budući da osudjenikovom žalbom nije dovedeno u pitanje utvrdjeno činjenično stanje od strane prvostepenog suda, te na njemu zasnovana primjena zakona, trebalo je njegovu žalbu kao neosnovanu odbiti (čl. 397. st. 3. Zakona o krivičnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91 od 8. listopada 1991.), kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP) u vezi s čl. 399. ZKP).

U Zagrebu, 4. prosinca 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka v.r.

Dr. Novoselec Petar v.r.

I Kž 674/1991-3