Uzp-115/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Uzp 115/07-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović-Ivanišević, u pravnoj stvari predlagatelja M. M. iz T., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 2. travnja 2007., dana 10. rujna 2007.,

r i j e š i o j e:

I. Predlagatelju M. M. određuje se primjerena naknada u iznosu od 6.800,00 kn (šesttisućaosamsto kuna).

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je dana 2. travnja 2007. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku navodeći da Upravni sud Republike Hrvatske do dana podnošenja zahtjeva nije odlučio o njegovoj tužbi podnesenoj 2003. godine protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05 i 16/07, dalje: ZS) stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, dok je odredbom stavka 2. navedenog članka propisano da će o zahtjevu koji se odnosi na postupak koji je u tijeku pred Upravnim sudom Republike Hrvatske odlučiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pribavljene preslike spisa Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-1644/2003 i očitovanja Upravnog suda od 9. srpnja 2007. utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti predmetnog zahtjeva.

Tužba je kod Upravnog suda Republike Hrvatske zaprimljena 25. veljače 2003. Rješenjem Upravnog suda Republike Hrvatske od 26. veljače 2003. tuženo tijelo je pozvano da dostavi odgovor na tužbu sa spisom predmeta.

Odgovor na tužbu sa spisom predmeta tuženog tijela zaprimljen je kod suda 31. ožujka 2003.

Presudom broj Us-1644/2003-4 od 25. siječnja 2007. tužba je odbijena te je odluka dostavljena predlagatelju 19. travnja 2007.

Pravno relevantno razdoblje odlučno kod ocjene pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u ovom slučaju teče od dana podnošenja tužbe 25. veljače 2003. i traje do 19. travnja 2007. kada je predlagatelj primio presudu Upravnog suda, što sveukupno iznosi 4 (četiri) godine, 1 (jedan) mjesec i 25 (dvadesetpet) dana.

Prema ocjeni ovog suda ne radi se o složenom predmetu, koja okolnost bi eventualno mogla opravdati duljinu trajanja postupka, a niti je predlagatelj svojim ponašanjem doprinio duljini trajanja predmetnog sudskog postupka.

S obzirom na navedena utvrđenja, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je zbog duljine trajanja postupka pred Upravnim sudom Republike Hrvatske došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01-pročišćeni tekst, 55/01-ispravak), poglavito imajući u vidu potpunu neaktivnost suda od 31. ožujka 2003. do 25. siječnja 2007.

Visinu naknade Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, uvažavajući pri tom i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, slijedom čega je, temeljem odredbe članka 28. ZS-a, valjalo prihvatiti zahtjev predlagatelja i dosuditi mu primjerenu naknadu, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 10. rujna 2007.

SUTKINJA:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.