Rev-1948/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1948/1991-2

PRESUDA

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

RJEŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Žuvele kao, predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnlća i Jakoba Miletića kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. V. i M. V., oboje iz Z., oboje zastupani po punomoćniku V.

I., odvjetnici iz M. L., protiv tuženika I. K. i B. K., oboje iz Z., radi činidbe i utvrđenja prava služnosti, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 30. siječnja 1991. br. Gž-29/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Malom Lošinju od 3. listopada 1990. br. P-54/90, u sjednici održanoj dana 4. prosinca 1991. godine,

presudio je i riješio je:

I. Revizija tužitelja prihvaća se djelomično, pa se ukidaju obje nižestepene presude u dijelu odbijena tužbena zahtjeva za utvrđenje dosjelošću stečena prava služnosti prolaza preko nekretnina tuženika i predmet se u tome vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

II. U ostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e:

Presudom prvostepenog suda odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da su tuženici onemogućili tužitelje u vršenju prava, stvarne služnosti prolaza, stečene dosjelošću, a putem koji vodi uz čk.br. 300 i čk.br. 453 pored nekretnine tuženika do vrta tužitelja čk.br. 302, tako da su na put širine metar i pol postavili konstrukciju za zatvaranje vrata izgradivši temelje za betoniranje, ograde visine 15 cm i širine 15 cm, postavivši na ulaz dva betonska stupa sa željeznim rešetkastim vratima, te zabranili tužiteljima prolaz pa im se nalaže da poruše naprijed opisanu konstrukciju i omoguće tužiteljima vršenje prava služnosti prolaza i istovremeno zabranjuje.svako daljnje uznemiravanje i sprečavanje vršenja prava stvarne služnosti prolaza opisanim putem sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.“

Drugostepenom presudom potvrđena je takva prvostepena presuda.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tužitelji su izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ali sadržajem revizije ukazuju i na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a sve uz prijedlog da se ukinu obje nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tuženicima i nadležnom javnom tužiocu, no na reviziju nije odgovoreno niti je dostavljeno izjašnjenje.

Revizija je djelomično osnovana:

U, već prethodno citiranom sadržaju tužbenog zahtjeva tužitelji su postavili u biti dva zahtjeva:

- zahtjev na utvrđenje stečenog prava služnosti prolaza dosjelošću i

- zahtjev za prestanak sprečavanja tuženika u ometanju takva prava, time da tuženici uklone sa pravca prolaza ogradni zid.

Za oba takva tužbena zahtjeva propisana je mogućnost sudske zaštite u odredbama čl. 56. i 57. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima (koji zakon je preuzet temeljem čl.

1. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima kao zakon Republike Hrvatske - 8. X. 1991. godine "Narodne Novine Republike Hrvatske" br. 53/91 – dalje: ZOVO).

Prvostepeni sud, međutim, o postojanju navedena prava utvrđuje da isto nije stečeno dosjelošću, „jer tužitelji nisu vršili takvo pravo više od 20 godina, a niti njihovi prednici…“, dok pobijana odluka u odgovoru na navode žalbe u odnosu na taj i takav tužbeni zahtjev zaključuje da ti razlozi žalbe nisu odlučni "budući samo pravo između stranaka i nije sporno".

Tužitelji, stoga, opravdano ukazuju na postojanje apsolutno bitne, povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (koji se zakon temeljem odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske - "Narodne Novine Republike Hrvatske" br. 53/91) budući da upravo za navedeni zahtjev tužitelja - utvrđenje dosjelosti stečenog prava služnosti prolaza - pobijana odluka ne sadrži razloge za odbijanje tog i takvog zahtjeva u dijelu prvostepene presude a i prvostepena presuda ne sadrži razloge o utvrđenju vremena kroz koje su prednici tužitelja izvršavali, sadržaj takva prava, kako bi se moglo ocijeniti da li su tužitelji zajedno sa prednicima kroz vrijeme od 20 godina stekli pravo služnosti dosjelošću ili ne.

Naime, kada je prvostepeni sud utvrdio "da su se mještani Suska još od vremena Italije služili prolazom uz današnju kuću tuženika...", tada je u pravilnoj primjeni odredba čl. 54. st. 1. ZOVO valjalo utvrditi i vrijeme kroz koje su prednici tužitelja faktično izvršavali sadržaj navedenog prava, a da se vlasnik ili vlasnici poslužne nekretnine nisu tome protivili.

To su razlozi zbog kojih je valjalo u navedenom dijelu prihvatiti reviziju tužitelja i u tome dijelu ukinuti obje nižestepene presude (odredba čl. 394. st. 1. i čl. 395. i st. 2. ZPP) i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostepenom sudu.

U dijelu tužbenog zahtjeva za sprečavanje ometanja u izvršavanju prava služnosti prolaza preko nekretnina tuženika, revizija nema opravdanja budući da tuženici postavljanjem ograde na svojem dvorištu, a koja ograda ima otvor za slobodan prolaz kroz prostor dvorištem, pa niti nekom drugom ozbiljnom zabranom, nisu onemogućili tužitelje u prolazu do njihovih nekretnina - dakle nisu ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 54. ZOVO.

Valjalo je stoga u tom dijelu reviziju odbiti temeljem odredbe čl. 393. ZPP kao neosnovanu.

U Zagrebu, 4. prosinca 1991.

Predsjednik vijeća:

Mladen Žuvela, v.r.