Kzz-19/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz 19/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike, mr. Frančula Rudolfa, Potrebica Ante i Gudelj Milana, kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. D. Z. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 76. st. 2. i dr. KZH, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Javnog tužilaštva Hrvatske od 3. listopada 1990. broj Ktz-83/90, podignutog protiv rješenja Općinskog suda u Zagrebu K-1058/88 od 26. rujna 1989. i rješenja Okružnog suda u Zagrebu broj Kž-3816/89 od 6. veljače 1990, u sjednici održanoj 24. travnja 1991, u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Hranjski Marijana,

p r e s u d i o j e:

Utvrdjuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti Javnog tužilaštva Hrvatske od 3. listopada 1990. broj Ktz-83/90 osnovan, preinačuje se pravomoćno rješenje koje čine rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 26. rujna 1989. godine, broj K- 1058/88 i rješenje Okružnog suda u Zagrebu od 6. veljače 1990. godine broj Kž-3816/89, tako da se sa protutužbom privatnog tužitelja G. D. podnesenoj protiv okr. D. Z., zbog kriv.djela uvrede iz čl. 76. st. 2. KZH ima postupiti u smislu čl. 52. st. 2. ZKP-a.

O b r a z l o ž e n j e

Rješenjem Općinskog suda u Zagrebu od 26. rujna 1989. broj K-1058/88 temeljem čl. 438. st. 1. u vezi čl. 270. toč. 3. ZKP-a, te čl. 52. st. 1. ZKP-a odbačena je privatna tužba - protutužba G. D. protiv okr. D. Z., zbog kriv.djela iz čl. 76. i čl. 75. KZH.

Rješenjem Okružnog suda u Zagrebu od 6. veljače 1990. broj Kž-3816/89 odbijena je žalba privatnog tužitelja G. D. podnesena protiv navedenog prvostepenog rješenja, kao neosnovana.

Protiv tih rješenja podnijelo je Javno tužilaštvo Hrvatske zahtjev za zaštitu zakonitosti, smatrajući da je pobijanim odlukama povrijedjen zakon na štetu okrivljenog G. D., ujedno privatnog protutužitelja iz. čl. 52. st. 1. i 2. ZKP, te predložio da Vrhovni sud Hrvatske utvrdi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i donese odluku da se podnesena tužba - protutužba ima smatrati blagovremeno podnesenom u smislu čl. 52. st. 2. ZKP.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

S pravom javni tužilac ističe da je ispravan stav prvostepenog i drugostepenog suda u odnosu na tvrdnju da se odredba čl. 51. st. 2. ZKP ne odnosi na krivično djelo klevete, već samo uvrede. No, da je isto tako nesporno da je privatni tužitelj G. D. podnio protiv okr. D. Z. protutužbu i zbog kriv.djela uvrede iz čl. 76. st. 2. KZH.

Pravilnim pak tumačenjem odredbe čl. 52. st. 2. ZKP kako na to pravilno ukazuje javni tužilac, ne bi se moglo prihvatiti stajalište prvostepenog i drugostepenog suda da bi se u ovom slučaju radilo o odvojenim dogadjajima.

Iz spisa proizlazi da je privatni tužitelj D. Z. podigao protiv okr. G. D. tužbu dana 24. listopada 1989. godine, smatrajući da je ovaj kao novinar - suradnik tjednika T. pišući feljton pod naslovom "Sve magle Z. D.", u istom časopisu i to od 5, 12, 19. i 26. rujna 1988. godine iznosio i prenosio neistine za privatnog tužitelja i uvrijedio ga, te da je time učinio krivična djela protiv časti i ugleda - klevetom i uvredom iz čl. 75. st. 2. i čl. 76. st. 1. KZH.

Takodjer iz spisa proizlazi da je privatni tužitelj G. D. podnio protiv okr. D. Z. protutužbu 18. travnja 1989. godine zbog inkriminacija iznesenih 3. listopada 1988. godine u istom tjedniku T. zatim 16. listopada 1988. godine u N. D. i 20. siječnja 1989. godine u T. N. broj ….

Kako je privatni tužitelj G. D. prije završetka glavne rasprave podigao tužbu protiv okr. D. Z., koji mu je takodjer putem javnog tiska uvredu uzvratio - a na drugi način nije ni mogao te kako iz sadržaja tužbe i protutužbe očigledno proizlazi da se privatni tužitelj i okrivljeni medjusobno tuže zbog uvreda koje proistječu iz jednog jedinstvenog dogadjaja, prvostepeni i drugostepeni sud su u ovom slučaju preuskim tumačenjem odredbe čl. 52. st. 2. ZKP povrijedili zakon na štetu okrivljenog.

Obzirom pak da se ne radi o odvojenim, zasebnim dogadjajima, to su se ispunili zakonski uvjeti za primjenu odredbe st. 2. čl. 52. ZKP, pa je stoga valjalo utvrditi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan, preinačiti pobijano pravomoćno rješenje, tako da se sa protutužbom privatnog tužitelja G. D. podnesenoj protiv okr. D. Z. zbog kriv.djela iz čl. 76 st. 2. ZKP ima postupiti u smislu čl. 52. st. 2. ZKP.

Iz svih izloženih razloga odlučeno je kao u izreci, na temelju čl. 422. st. 1. ZKP.

U Zagrebu, 24. travnja 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka, v.r.

dr. Novoselec Petar, v.r.