I Kž-515/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 515/07-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Ranka Marijana, kao članova vijeća i sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. R. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 25. ZIDKZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, opt. Z. R. i opt. A. B., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, od 24. siječnja 2007., br. K-88/06, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka, te branitelja opt. Z. R., J. F., odvjetnika iz S., u sjednici održanoj dana 07. listopada 2008.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika i djelomično žalba opt. Z. R. i a) ukida se pobijana presuda za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona u odnosu na optužene Z. R. i A. B., opisano u toč. I. izreke pobijane presude, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje,

b) preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji tako da se opt. Z. R. za kazneno djelo krivotvorenja isprave, iz čl. 311. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona, za koje je proglašen krivim na način opisan u toč. 2. izreke pobijane presude, na temelju čl. 311. st. 2. Kaznenog zakona osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, u koju se na temelju čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 01. kolovoza 2006. do 24. siječnja 2007.

II. Uslijed odluke pod I. žalba opt. A. B. ukazuje se bespredmetnom.

III. U ostalom dijelu odbija se žalba opt. Z. R. kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom i neukinutom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

I Kž 515/07-5

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Šibeniku proglasio je krivim optužene Z. R. i A. B. za kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabu opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona («Narodne novine», br. 110/97, 27/98, 50/00, 51/01 i 105/04, nastavno: KZ), u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 129/00, nastavno: ZIDKZ), na način opisan u toč. 1. izreke pobijane presude, a opt. Z. R. i za kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenje isprave, iz čl. 311. st. 2., u vezi st. 1. KZ, na način opisan u toč. 2. izreke pobijane presude, te je primjenom čl. 60. st. 1. KZ opt. Z. R. utvrdio pojedinačne kazne za svako djelo i to za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZIDKZ, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, a za kazneno djelo iz čl. 311. st. 2. KZ, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, te ih je na temelju navedenih zakonskih odredbi i primjenom čl. 60. st. 2. toč. c) KZ u odnosu na opt. Z. R., osudio i to opt. Z. R. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a opt. A. B. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Na temelju čl. 63. st. 1. KZ optuženicima je u izrečene kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i to opt. Z. R. od 01. kolovoza 2006. do 24. siječnja 2007., a opt. A. B. od 31. srpnja 2006. do 24. siječnja 2007.

Na temelju čl. 76. KZ opt. A. B. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti za vrijeme izvršavanja kazne zatvora.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ, od optuženih Z. R. i A. B. oduzeta je opojna droga u količini od 97,39 grama, naznačena u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta br. …. od 01.08.2006.

Na temelju čl. 80. KZ od opt. Z. R. oduzeta je krivotvorena osobna iskaznica br. … i krivotvorena vozačka dozvola br. …, sve na ime N. P..

Na temelju čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, nastavno: ZKP), optuženici su obvezani na plaćanje troškova kaznenog postupka sudu u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn, svaki.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni u odnosu na oba optuženika, a sadržajno i zbog nepotpuno, a time i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na opt. A. B., s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se opt. Z. R. najprije utvrde pojedinačne kazne za svako djelo u duljem trajanju, a zatim da se optuženima Z. R. i A. B. izreknu kazne zatvora u duljem trajanju.

Opt. Z. R. žali se po branitelju J. F., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe ili blaže kazni odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

I Kž 515/07-5

Opt. A. B. žali se po branitelju Đ. M., odvjetniku iz Š., iz „… svih Zakonom predviđenih žalbenih razloga…“, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Radovana Šanteka te branitelja opt. Z. R., J. F., odvjetnika iz S., a bez nazočnosti branitelja opt. A. B., Đ. M., odvjetnika iz Š., koji nije pristupio iako je uredno obaviješten o sjednici vijeća, te samih optuženika koji nisu uredno obaviješteni budući da nisu izvijestili sud o promjeni boravišta.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, kao i djelomično žalba opt. Z. R., dok je žalba opt. A. B. postala bespredmetnom.

Nije osnovana žalba opt. R. izjavljena zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka.

Opt. Z. R. nalazi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2., st. 3. i st. 1. toč. 11. ZKP, iz razloga što je izreka presude proturječna razlozima o odlučnim činjenicama, te što se presuda temelji na dokazu iz čl. 9. st. 2. ZKP (nezakonitom dokazu). Naime, ovaj žalitelj smatra da je provedena nezakonita pretraga njegovog mobitela marke Motorola, čitanjem dolaznih SMS poruka i njihovim izlistom, unatoč nalogu za pretragu istražnog suca kojim se određuje pretraga mobitela, budući da u ovom slučaju nisu bile primijenjene mjere iz čl. 180. ZKP, kojima bi se privremeno ograničila ustavna prava i slobode optuženika, te se poziva na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženu u više ranije donesenih odluka (primjerice, I Kž-75/02 od 13. veljače 2002., I Kž- 584/03 od 03. ožujka 2005, I Kž-766/03 od 21. listopada 2004.), prema kojoj bi se radilo o narušavanju ustavnog prava na nesmetano komuniciranje putem SMS poruka, koje se može ograničiti samo primjenom posebnih izvidnih mjera iz čl. 180. ZKP.

Suprotno navedenim tvrdnjama žalitelja, izreka prvostupanjske presude nije proturječna razlozima o odlučnim činjenicama i prvostupanjski sud je dao jasne razloge o svim odlučnim činjenicama. Drugo je pak pitanje da li je činjenično stanje ostalo nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno, o čemu će biti riječi kasnije, kod obrazlaganja osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Isto tako, pobijana presuda ne temelji se na nezakonitim dokazima u smislu čl. 367. st. 2. ZKP. Sadržaj dolaznih poruka s mobitela optuženika u svemu predstavlja dokaz na kojem se može temeljiti sudska presuda. Prije svega, mobilni aparat oduzet je na temelju valjane potvrde o privremenom oduzimanju predmeta koju je opt. R. vlastoručno potpisao, bez primjedbi (list 22 spisa). Pretragu mobitela obavili su djelatnici policije, u prisutnosti optuženika i dva svjedoka, o čemu je obaviješteni branitelj optuženika, J. F., sve na temelju naloga za pretragu istražnog suca od 01. kolovoza 2005., br. Kir-700/06 (list 13 spisa).

I Kž 515/07-5

Posebni izvidi kaznenih djela iz čl. 180. ZKP, na koje upire žalba, nisu u ovom slučaju primijenjeni jer je komunikacija SMS porukama između optuženika i svjedoka V. Š., bila već završena i zabilježena u memoriji mobitela, te nije bilo potrebe za primjenom posebnih mjera iz čl. 180. ZKP, kojima bi se ograničavanjem određenih ustavnih prava optuženika, nadalje pratila njegova kriminalna aktivnost, već je bilo dovoljno da policija na temelju valjanog naloga istražnog suca, u smislu čl. 184. ZKP, provede pretragu mobitela kao hitnu istražnu radnju i utvrdi sadržaj dolaznih poruka, kako je to u ovom slučaju i učinjeno, te se suprotno navodima u žalbu, radi o dokazima koji su pribavljeni po svemu na zakonit način. Odluke Vrhovnog suda na koje se u žalbi poziva žalitelj (I Kž-75/02 od 13. veljače 2002, I Kž-584/03 od 03. ožujka 2005, I Kž-766/03 od 21. listopada 2004.) predstavljaju napuštenu sudsku praksu koja je u međuvremenu izmijenjena novim odlukama Vrhovnog suda (npr. I Kž-129/06 od 12. srpnja 2006., I Kž-686/06 od 08. kolovoza 2006, I Kž- 707/07 od 10. travnja 2008. i dr.) u kojima se priznaju kao zakoniti i oni dokazi koji su pribavljeni pretragom provedenom na temelju valjanog naloga istražnog suca i onda kad nije bilo potrebe za primjenom posebnih mjera iz čl. 180. ZKP.

Nije osnovana žalba opt. R. niti zbog povrede kaznenog zakona.

Neosnovano žalitelj ističe žalbenu osnovu povredu kaznenog zakona, bez naznake o kojoj se povredi iz čl. 368. ZKP radi, a iz obrazloženja proizlazi da zapravo pobija ispravnost utvrđenih činjenica na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoje zaključke da je počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 25. ZIDKZ. Stoga se ovdje zapravo ne radi o pogrešnoj primjeni kaznenog zakona na ispravno utvrđeno činjenično stanje, već o pobijanju ispravnosti utvrđenja odlučnih činjenica, što će se razmotriti nastavno, u dijelu povodom žalbe ovog optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

U pravu su i državni odvjetnik i opt. R. kada se žale zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

S pravom opt. R. progovara da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako je kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZIDKZ, počinio zajedno sa opt. B., na način opisan u toč. 1. izreke pobijane presude. Naime, iako je u inkriminirano vrijeme bio u društvu s opt. B., činjenica je da sam opt. B. navodi kako ga je tom prilikom povezao u S., gdje ga je ostavio na rivi, a sam je otišao u jedan kafić, u predjelu Brda i kupio 100 grama kokaina, tako da opt. R. nije imao nikakvih saznanja o tome da je on kupio tu drogu. Činjenica je da je droga kasnije pronađen a i oduzeta od opt. B., koji ju je držao skrivenu u svom međunožju. Istina je da postoje određene suprotnosti i nedosljednosti u iskazu opt. R. u pogledu razloga i vremena odlaska u S. – jednom navodi da je u S. išao kako bi ostavio novac prijatelju u kafiću „B.“, a zatim tvrdi kako je to učinio ujutro, a da je s opt. B. išao poslijepodne kako bi izvjesnoj gospođi vratio sat kojeg je izgubila dok je izlazila s broda u Marini F. u R. – međutim istima sud pridaje preveliki značaj, jer išao on jednom ili dvaput u S. iz ovih ili onih razloga, ništa od toga za sada ga ne povezuje s opojnom drogom koju je tom prilikom u S. kupio opt. B., niti s namjerom prodaje tako nabavljene droge konzumentima u R..

U pravu je i državni odvjetnik kada u žalbi ističe nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na opt. B.. Naime, s pravom se u žalbi državnog

I Kž 515/07-5

odvjetnika ističe kako u spisu postoje policijski podaci (list 219 spisa) da je opt. A. B. tijekom 1998. godine uhićen u Austriji zbog krijumčarenja jednog kilograma heroina i 500 grama kokaina i osuđen od strane suda u G. na kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci, te je pušten iz zatvora dana 20. ožujka 2003., što sud nije provjerio putem međunarodne pravne pomoći, već se zadovoljio podacima iz kaznene evidencije Ministarstva Pravosuđa Republike Hrvatske i zaključio kako optuženik nije osuđivan.

Kako je činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZIDKZ, opisano u toč. 1. izreke, iz navedenih razloga nepotpuno i pogrešno utvrđeno u odnosu na oba optuženika, valjalo je u tom dijelu prihvatiti žalbu opt. R. kao i žalbu državnog odvjetnika u odnosu na opt. B., te ukinuti pobijanu presudu u odnosu na toč. 1. izreke, za oba optuženika.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja ponovno će provesti sve već provedene dokaze, pri čemu će posebno na odgovarajući način, putem međunarodne pravne pomoći pribaviti podatke o navodnoj osuđivanosti opt. B. za istovrsno kazneno djelo počinjeno u Austriji, nakon čega će savjesnom ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će valjano i potpuno obrazložiti u smislu odredbe čl. 359. st. 7. ZKP.

Žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni za opt. R. je osnovana dok žalba opt. R. zbog iste osnove nije osnovana.

U pravu je državni odvjetnik da je prvostupanjski sud u odnosu na opt. R. precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, dok suprotno tome opt. R. neosnovano prigovara da mu je kazna previsoko odmjerena. Naime, kod odmjeravanja kazne valjalo je cijeniti i pojačanu upornost opt. R. u uporabi krivotvorene dokumentacije, što je dovelo do toga da su i neke istražne radnje provedene prema N. P., na koji ime je glasila krivotvorena osobna iskaznica i vozačka dozvola (nalog za pretragu, zapisnik o pretrazi, list 13-14-spisa).

Stoga, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, smatra da će se svrha kažnjavanja, kako je ona propisana u čl. 50., u vezi čl. 6. KZ, ostvariti i nešto višom kaznom od one koju je za kazneno djelo krivotvorenja isprave utvrdio prvostupanjski sud i to kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja je potpuno primjerena stupnju krivnje optuženika i pogibeljnosti počinjenog djela.

Prema svemu što je izloženo, trebalo je po čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP, presuditi, a u smislu čl. 388. st. 1. ZKP i riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 07. listopada 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Damir Kos, v.r.