I Kž-471/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-471/1992-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Potrebica Ante kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. T. D., zbog kriv. djela iz čl. 236. n. KZH, u vezi čl. 236.f. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Osijeku od 29. svibnja 1992. K-347/1992, u sjednici održanoj 19. kolovoza 1992. saslušavši zamjenika javnog tužitelja Hrvatske Delić Zvonimira,

p r e s u d i o j e:

Uvažava se žalba vojnog tužitelja, preinačuje se pobijana prvostepena presuda u odluci o kazni, te se opt. T. D. za krivično djelo za koje je tom presudom oglašen krivim po čl. 236.n. KZH osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od l(jedne) godine i 6 (šest)mjeseci,u koju mu se po čl. 50. st.

1. Krivičnog zakona SFRJ preuzetog na temelju čl. 1.Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("NN" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ), uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 15. travnja 1992. pa nadalje.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Vojnog suda u Osijeku oglašen je krivim opt. T. D. da je u vrijeme i na način opisan u izreci te presude učinio krivično djelo pripremanja oružane pobune iz čl. 236.n. u vezi čl. 236.f. st. 1. KZH, te je po čl. 236.n. KZH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju mu je po čl. 50. st. 1. KZJ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 15. travnja 1992. pa nadalje.

Protiv te presude vojni tužitelj je podnio žalbu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u znatno dužem trajanju.

Javni tužitelj Hrvatske, vraćajući spise u smislu čl 370. st. 2. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP) predložio je da se žalba uvaži i optuženiku izrekne stroža kazna.

Žalba je osnovana.

S pravom ističe vojni tužitelj u svojoj žalbi da kazna zatvora u trajanju od jedne godine, koju je prvostepeni sud izrekao optuženiku za učinjeno krivično djelo, nije primjerena težini i društvenoj opasnosti tog djela. Ovo napose kad se ima u vidu da je optuženik, osim što je primio i zadržao oružje i streljivo, čime je objektivno ostvarena radnja kojom se omogućuje izvršenje inkriminiranog krivičnog djela, nakon toga aktivno učestvovao i u čuvanju straže, koja okolnost njegovom djelu nesumnjivo daje veći značaj i upućuje na pojačanu društvenu opasnost optuženika i djela.

Zbog navedenih razloga, a kako ispitivanjem pobijane presude (čl. 376. st. 1. ZKP) nisu nađene povrede zakona na čije postojanje drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je uvažiti žalbu vojnog tužitelja i na temelju čl. 387. st. 1. ZKP preinačiti pobijanu prvostepenu presudu u odluci o kazni na način kao u izreci ove drugostepene presude, u uvjerenju da će se upravo ovakvom kaznom,u okviru opće svrhe krivičnih sankcija iz čl. 5. st.

2. KZJ, postići i svrha kažnjavanja iz čl. 33. KZJ.

U Zagrebu, 19. kolovoza 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Potrebica Ante, v.r.