Legislator Case Law & Legislation
Rev-716/1996-2 AI generated

Supreme Court partially allows revocation of lower court judgment regarding liability for building collapse and non-material damages.

Case Number Rev-716/1996-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court partially accepted the City of Zagreb's appeal against a lower court ruling that held the building owner liable for injuries caused by a collapsing facade. While the court upheld the owner's liability under the Obligations Act for failing to supervise the specialized maintenance organization, it reduced the awarded non-material damages for pain and suffering compared to the first-instance judgment. The decision affirmed that ownership does not exempt liability when a specialized entity is entrusted with maintenance duties, but adjusted the compensation amounts based on the specific circumstances of the plaintiffs' injuries.

Legislator headnote

AI generated

čl. 173. st. 1. ZOO-a; čl. 174. st. 1. ZOO-a; čl. 393. ZPP-a; čl. 395. st. 1. ZPP-a; čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a: A building owner remains liable for damages caused by a dangerous structure even if maintenance duties are delegated to a specialized organization, as they must supervise the delegate's functioning; however, the court retains discretion to adjust non-material damages based on the specific severity of injuries and circumstances.

Keywords

AI generated
building owner liability facade collapse damages supervisory duty non-material damages specialized maintenance organization Obligations Act civil procedure appeal

Cited Legislation

AI generated
čl. 173. st. 1. ZOO-a
čl. 174. st. 1. ZOO-a
53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO-a), te da je revident kao vlasnik zgrade odgovoran za tužiteljima nastalu štetu (čl. 174. st. 1. ZOO-a).
čl. 200. ZOO-a
čl. 393. ZPP-a
Iz iznijetih razloga se revizija ukoliko se odnosi na dosuđenu naknadu tužiteljima za tuđu njegu i pomoć ukazuje neosnovanom, pa ju je utoliko i trebalo odbiti (čl. 393. ZPP-a).
čl. 395. st. 1. ZPP-a
Navedeno je i razlog zbog kojeg je reviziju trebalo djelomično prihvatiti kao osnovanu i utoliko preinačiti pobijanu presudu (čl. 395. st. 1. ZPP-a).
čl. 166. st. 2. ZPP-a
čl. 154. st. 2. ZPP-a
u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-716/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa kao predsjednika vijeća, te Ivke Zlokić, Veseljka Šeparovića, Ilije Čuljata i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. D. Š., 2. T. Š. i 3. mldb. P. Š., koju zastupa majka i zz. T. Š., svi iz Z., koje zastupa punomoćnik N. S.-R., odvjetnica iz Z., protiv tuženika 1. Grad Zagreb, kojeg zastupa Javno pravobraniteljstvo grada Zagreba, 2. Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo Zagreb, Savska c. br. 1 i 3. Fond grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo, Zagreb, Trg Stjepana Radića br. 1, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika pod 1. (Grada Zagreba) protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-9969/94 od 21. ožujka 1995. godine, kojom je po žalbi stranaka preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-172/94 od 7. lipnja 1994. godine, u sjednici održanoj dana 26. siječnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se djelomično revizija tuženika pod 1. (Grada Z. ) i preinačuje presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-9969/94 od 21. ožujka 1995. godine, tako da se tužitelji prema tuženiku ad 1. Gradu Z. odbijaju s tužbenim traženjem i to: D.Š. preko iznosa od 35.500,00 kn, T.Š. preko iznosa od 10.000,00 kn i P.Š. preko iznosa od 8.666,00 kn.

II. U ostalom dijelu revizija se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženicima da solidarno plate tužitelju D.Š. 54.000,00 kuna, tužiteljici T.Š. 18.500,00 kuna, te mldb. tužiteljici P.Š. 13.666,00 kuna, sve sa zateznom kamatom koja teče od 7. lipnja 1994. godne do isplate, po stopama u skladu s odredbom čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kao i da tužiteljima nadoknade parnični trošak od 8.361,00 kune, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio zahtjeva tužitelja D.Š. u iznosu od 47.500,00 kuna, dio zahtjeva tužiteljice T.Š. u iznosu od 17.500,00 kuna te dio zahtjeva mldb. tužiteljice P.Š. u iznosu od 17.034,00 kune, sve sa zateznom kamatom koja teče od 7. lipnja 1994. godine do isplate, po stopama u skladu s odredbom čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima."

Presudom drugostupanjskog suda je suđeno:

"I Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana u cijelosti i žalba tuženika odbija se kao neosnovana djelomično, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-172/94 od 7. lipnja 1994. godine u dijelu izreke pod I kojim su tuženici dužni platiti I tužitelju 54.000,00 kn, II tužiteljici 18.500,00 kn i III tužiteljici 13.666,00 kn.

II Preinačuje se ista prvostepena presuda u odluci o zateznim kamatama, tako da glasi:

Tuženici su dužni I tužitelju na iznos od 54.000,00 kn, II tužiteljici na iznos od 18.500,00 kn i III tužiteljici na iznos od 13.666,00 kn platiti zatezne kamate po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN-95/93, 8/94, 19/94) tekućim od 7. lipnja 1994. godine do isplate, u roku od 15 dana."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik pod 1. - Grad Z., zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na prvotuženika - Grad Z. uz naknadu parničnog troška.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud je utvrdio da ne postoji bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP-a) na koju bitnu povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

O svim ostalim procesnim povredama zbog kojih se može izjaviti revizija revizijski sud je ovlašten voditi računa jedino onda kada se revident na takve povrede u reviziji određeno i konkretno poziva.

Revident se u obrazloženju revizije posebno ne poziva na niti jednu od takvih bitnih povreda, konkretno ih ne naznačuje. Dakle revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP-a nije ostvaren. U ovom stadiju postupka je prijeporan osnov kao i visina tužiteljima dosuđene naknade štete.

Prvostupanjski sud je utvrdio, koja utvrđenja je prihvatio i sud drugog stupnja i to:

- da su sva tri tužitelja ozlijeđena dana 27. listopada 1993. godine oko 17,30 sati kada su na njih pali komadi žbuke s pročelja zgrade u M. ulici br. … u Z. ;

- da je vlasnik zgrade u M. br. … Grad Z. - revident.

S obzirom na navedena utvrđenja nižestupanjski sudovi su i po stajalištu ovog suda pravilno zaključili da fasada, odnosno žbuka na pročelju zgrade kod koje zbog dotrajalosti postoji opasnost od pucanja i padanja na pločnik predstavlja opasnu stvar budući da ugrožava sve koji se kreću pločnikom (čl. 173. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO-a), te da je revident kao vlasnik zgrade odgovoran za tužiteljima nastalu štetu (čl. 174. st. 1. ZOO-a). Ovo stoga jer revident kao vlasnik zgrade, se ne može osloboditi odgovornosti za štetu, činjenicom što je dužnost održavanja zgrade prenio na specijaliziranu organizaciju - Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo Z. jer je revident dužan preko svojih službi nadzirati rad te specijalizirane organizacije, te poduzimati mjere kojima se osigurava njihovo funkcioniranje i ne oslobađa se odgovornosti za štetu koja nastane zbog nepridržavanja navedenih obveza.

S iznijetog je revizijski navod da ne postoji pravni osnov po kojem bi revident odgovarao za tužiteljima nastalu štetu neosnovan.

Nadalje, nižestupanjski sudovi su utvrdili, koje su povrede zadobili tužitelji u štetnom događaju kao i njihovu težinu, utvrdili su trajanje i intenzitet bolova svakog od tužitelja što su ih trpjeli od zadobivenih povreda, te intenzitet i trajanje straha što su ga trpjeli tužitelji. Za tužitelja pod 1. je posebno utvrđeno u čemu se sastoji smanjenje njegove opće životne i radne sposobnosti, tj. da su kao trajne posljedice, ozljeda smanjile njegovu životnu i radnu sposobnost za 20%. Nadalje su utvrdili i okolnosti pod kojima je došlo do štetnog događaja kao i dob svakog od tužitelja.

Visina nematerijalne štete koju potražuju tužitelji utvrđuju se po cijenama u vrijeme donošenja presude suda prvog stupnja, i ovaj sud smatra da pravičnu novčanu naknadu u smislu odredbe čl. 200. ZOO- a, a uzimajući u obzir utvrđenja nižestupanjskih sudova i okolnosti konkretnog slučaja i ovaj sud smatra da pravičnu naknadu za duševne bolove koje trpi tužitelj pod 1. zbog smanjenja životnih aktivnosti čini iznos od 24.000,00 kn, za pretrpljene bolove iznos od 6.000,00 kn i za pretrpljeni strah iznos od 4.000,00 kn. Za tužiteljicu pod 2. da za pretrpljene bolove predstavlja novčani iznos od 5.000,00 kn i pretrpljeni strah iznos od 4.000,00 kn. Za mldb. tužiteljicu pod 3. je za pretrpljene bolove primjeren iznos od 4.000,00 kn a pretrpljeni strah iznos od 4.000,00 kn.

Navedeno je i razlog zbog kojeg je reviziju trebalo djelomično prihvatiti kao osnovanu i utoliko preinačiti pobijanu presudu (čl. 395. st. 1. ZPP-a).

Kako je tužiteljima bila potrebna tuđa njega i pomoć, kroz vremenski period i u dnevnom opsegu kako su to utvrdili nižestupanjski sudovi, to i ovaj sud smatra, a revident istu posebno niti ne osporava, da su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili da je za to tužitelju pod 1. iznos od 1.500,00 kn, za tužiteljicu pod 2. iznos od 1.000,00 kn i za tužiteljicu pod 3. iznos od 666,00 kn.

Iz iznijetih razloga se revizija ukoliko se odnosi na dosuđenu naknadu tužiteljima za tuđu njegu i pomoć ukazuje neosnovanom, pa ju je utoliko i trebalo odbiti (čl. 393. ZPP-a).

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a.

U Zagrebu, 26. siječnja 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas v.r.