Rev-2198/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2198/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Bruni Frankoviću, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz S. T., zastupanog po punomoćniku T. S., odvjetniku u S. B., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za ..., Područna služba S. B., zastupanog po punomoćnici A. G. dipl. pravnici, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom brodu poslovni broj Gž-1741/09-2 od 16. svibnja 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1147/05-11 od 22. rujna 2009., dana 30. rujna 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Hrvatski zavod za ..., Područna služba u S. B., da tužitelju I. M. iz S. T. isplati iznos od 15.000,00 kn (slovima: petnaesttisućakuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena počevši od 22. rujna 2009.g. do isplate, kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.268,50 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužitelj s kamatnim zahtjevom od podnošenja tužbe, tj. od 27. srpnja 2005.g. do 21. rujna 2009.g.“

Drugostupanjskom presudom kao osnovana prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke na način da je kao neosnovan odbijen zahtjev tužitelja.

Protiv ove presude reviziju je na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08 - u daljnjem tekstu: ZPP), koja se odredba primjenjuje u ovom postupku na temelju odredaba čl. 53. st. 4. i čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" broj 57/11) podnio tužitelj pozivajući se na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje drugostupanjske presude i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno podredno preinačenje drugostupanjske presude odbijanjem žalbe tuženika kao neosnovane.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu ju podnijeti protiv drugostupanjske presude po čl. 382. st. 2. ZPP (izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranaka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Navedeni uvjeti iz čl. 382. st. 3. ZPP moraju biti ispunjeni kumulativno. Slijedom toga, ako u sadržaju revizije izostane bilo koji od navedenih elemenata tada nisu ostvarene postupovnopravne pretpostavke za razmatranje izvanredne revizije u smislu odredbe članka 382. stavak 2. i 3. ZPP.

Prema tome, da bi se moglo pristupiti prosudbi je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u svezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, kao i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Pitanje je određeno naznačeno tek onda kada je individualizirano do mjere koja ne ostavlja nikakve dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ, s tim da revizijski sud nije ovlašten sam ispitivati krije li se u navodima revidenta (ili se pak nazire) pravno pitanje važno za odluku u sporu.

U uvodnom dijelu revizije revident navodi da u konkretnom slučaju podnosi izvanrednu reviziju jer je drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi tuženika, izrazio pravno shvaćanje o odgovornosti tuženika za naknadu štete suprotnu pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci broj: U-III-2314/2005 od 21. veljače 2007., a „što sve stvara pravnu nesigurnost za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti.“

Citiranim navodima tužitelj nije određeno naznačio i individualizirao nikakvo pravno pitanje zbog kojeg je podnio reviziju, a što je bio dužan učiniti prema izričitoj zakonskoj odredbi iz čl. 382. st. 3. ZPP, već je sadržajno na uopćen način zapravo osporena pravilnost primjene materijalnog prava, pa sadržaj te revizije ne ispunjava minimum uvjeta propisanih čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije.

Zbog izloženog na temelju članka 392. st. 1. ZPP riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 30. rujan 2015.

Sudac:

Bruno Franković, v.r.