Rev-2264/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2264/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Mratovića kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Š. iz S., koga zastupa M. J., odvjetnik u S., protiv tuženika S. d.d. V., koga zastupa M. M., odvjetnik u Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 24. ožujka 2000. godine broj Gž-3037/99 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 11. svibnja 1999. godine broj P-670/97, u sjednici održanoj dana 13. veljače 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da na ime naknade štete plati tužitelju iznos od 68.000,00 kn sa zateznim kamatama od 11. svibnja 1999. godine do isplate i parničnim troškom u iznosu od 11.207,80 kn.

Odlučujući o žalbama obiju parničnih strana sud drugog stupnja je odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja u cijelosti, a žalbu tuženika djelomično, te je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačio djelomično prvostupanjsku presudu i dosudio tužitelju iznos od 21.000,00 kn sa zateznim kamatama od 11. svibnja 1999. godine do isplate i parničnim troškom u iznosu od 11.555,00 kn. Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda ili da se obje nižestupanjske presude u pobijanom dijelu ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - u daljnjem tekstu ZPP), pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj radio kod tuženika od 3. rujna 1968. godine gdje je obavljao razne poslove na radnom mjestu tokara salonitnih kolčaka, KV i VKV tokara, poslovođe smjene, voditelja smjene, pomoćnika rukovoditelja, poslovođe proizvodnje, tehnologa u proizvodnji cijevi i tehnologa u proizvodnji, s tim da je 28 godina radio u kontaktu s azbestom i obolio od azbestoze pleure, te smanjenja vitalnog kapaciteta pluća za 20% i da je taj invaliditet od 20% isključivo vezan za navedenu profesionalnu bolest.

Utvrđeno je i to da je tuženik odgovoran za naknadu štete koju tužitelj trpi zbog navedene profesionalne bolesti.

Tužitelj zbog toga trpi lakše probadajuće i stezajuće tjelesne bolove u prsištu pri obavljanju teških fizičkih poslova, a koje bolove ima i pri promjenama vremena u trajanju 1-2 dana, do ukupno 20-tak dana godišnje.

Tužitelj je i trajno djelomično ograničen u obavljanju teških tjelesnih poslova i njegovih uobičajnih aktivnosti koje su umanjene sukladno navedenom postotku. Tužitelj će tako pri uobičajenim aktivnostima, primjerice kod hoda uz brijeg, hoda uz stepenice, dužeg ili bržeg hoda po ravnome, te pri obavljanju sitnih kućanskih poslova imati osjećaj bržeg smanjenja i nestašice zraka.

Tužitelj je nakon saznanja da boluje od navedene bolesti doživio i strah i to srednjeg intenziteta 20- tak dana, te strah lakog intenziteta u trajanju oko 10 mjeseci.

Navedene okolnosti po nalaženju ovog revizijskog suda opravdavaju u smislu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 ZOO) pravomoćno dosuđenu naknadu na ime tjelesnih bolova u iznosu od 16.000,00 kn, na ime duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 35.000,00 kn i na ime pretrpljenog straha u iznosu od 10.000,00 kn, pa protivni revizijski navodi nemaju opravdanje.

Odluka o trošku temelji se na pravilnoj primjeni odredbi čl. 166. st. 2. ZPP i čl. 154. st. 2. ZPP, pa nisu osnovani prigovori tužitelja koji se odnose na odluku o parničnom trošku.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je zbog toga revizija tužitelja na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 13. veljače 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Damir Mratović, v.r.