Rev-x-896/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 896/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice N. P. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku Z. P., iz Z., protiv prvotužene U. B. iz Z., OIB: …, drugotuženika B. B. iz N. Z., E., A., OIB: …., trećetužene R. B. iz D., N. d.d., OIB: …. i četvrtotužene D. B. ud. E. iz P., OIB: …, svi zastupani po punomoćniku S. V., odvjetniku u S., radi utvrđenja vlasništva i predaje, odlučujući o reviziji prvo do četvrto tuženih protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. broj Gžp-45/14-2 od 3. travnja 2014. kojom je dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj posl. broj P- 23/13 od 9. srpnja 2013., u sjednici održanoj 18. studenog 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija prvo do četvrto tuženih protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. broj Gžp-45/14-2 od 3. travnja 2014., odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica dijela čest. zgr. 158/1, biće 5-ZU 80 KO P. i to baš dijela do zapada, širine 3 metra od krajnjeg zapadnog zida do istoka, te obora na zapadu od kuće – te obora ispod puta u duljini od 6 metara od javnog puta – sve dio čest. zgr. 158/1 biće 5, ZU 80 KO P.

2. Dužni su tuženici omogućiti nesmetan prolaz tužiteljici do nekretnine iz prednjeg stava, te im se zabranjuje svaki čin ili pačenje kojim bi tužiteljicu ometali u njenom ograđivanju od prizemlja do vrha kuće izgradnjom ošita kojim će pripali dio odijeliti od ostatka zgrade, kao i izgradnji ošita kojim će pripali dio odjeliti od ostatka zgrade, kao i izgradnji ulaznih vrata u pripali dio."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 4.562,50 kuna u roku od 15 dana."

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice te se preinačuje presuda Općinskog suda u Makarskoj posl. br. P-23/13 od 9. srpnja 2013. i sudi:

Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica za 1/4 dijela čest. zgr. 158/1, biće 5-ZU 80 KO P. i to baš dijela do zapada, širine 3 metra od krajnjeg zapadnog zida do istoka, te obora na zapadu od kuće i obora ispod puta u duljini od 6 metara od javnog puta – sve dio čest. zgr. 158/1 biće 5, ZU 80 KO P., te su dužni tuženici omogućiti nesmetan prolaz tužiteljici do predmetne nekretnine, dok se preostali dio zahtjeva kojim je traženo utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica za 3/4 dijela čest. zgr. 158/1 biće 5, Z. U. 80 k.o. P. i to baš dijela do zapada širine 3 metra do krajnjeg zapadnog zida do istoka te obora na zapadu od kuće i obora ispod puta u duljini od 6 metara od javnog puta – sve dio čest. zgr. 158/1 biće 5, Z. U. 80 k.o. P. te da se tuženicima zabrani svaki čin ili pačanje kojim bi tužiteljicu ometali u njenom ograđivanju od prizemlja do vrha kuće izgradnjom ošita kojim će pripali dio odijeliti od ostatka zgrade kao i izgradnju ulaznih vrata u pripali dio odbija.

Svaka stranka snosi svoje troškove."

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice reviziju su u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odrednom 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) podnijeli I. do IV. tuženici iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju I. do IV. tuženih.

Revizija prvo do četvrtotuženih nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju Ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. toga Zakona.

Kako pobijana drugostupanjska presuda nije donesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, to je dopuštenost predmetne revizije I. do IV. tuženih ispitana prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, te je utvrđeno da tom kriteriju nije udovoljeno.

Naime, tužiteljica je u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačila 60.000,00 današnjih jugoslavenskih dinara (čl. 40. st. 2. ZPP). K tome, pobijanom drugostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice samo u dijelu od 1/4 (pa bi vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude iznosio 15.000,00 tadašnjih jugoslavenskih dinara).

Kako je tužba tužiteljice u ovom postupku podnesena 26. listopada 1987., ovdje je za ukazati da revizija prvo do četvrto tuženih ne bi bila dopuštena niti prema vrijednosnom kriteriju u vrijeme podnošenja tužbe. Naime, u vrijeme podnošenja tužbe vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije je bio da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 50.000,00 tadašnjih jugoslavenskih dinara ("Službeni list" SFRJ 69/82). Kako dakle, vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude iznosi 15.000,00 tadašnjih jugoslavenskih dinara, to je dakle evidentno da predmetna revizija I. do IV. tuženih nije dopuštena niti prema vrijednosnom kriteriju u vrijeme podnošenja tužbe.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema st. 2. istoga zakonskog članka u reviziji iz st. 2. toga članka, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmetna revizija prvo do četvrto tuženih nema sadržaj za reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP propisan odredbom čl. 382. st. 3. toga zakona. Naime, I. do IV. tuženici u predmetnoj reviziji nisu naznačili pravno pitanje zbog kojeg su reviziju podnijeli uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, a posljedično tome nisu niti izložili razloge zbog kojih bi smatrali da bi pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Kako predmetna revizija prvo do četvrto tuženih podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena, te kako ta revizija nema sadržaj propisan za reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, to je tu reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu i to na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP.

Zagreb, 18. studenog 2014.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.