Gž-1677/2016-2 · Županijski sud u Varaždinu

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VARAŽDINU

STALNA SLUŽBA U KOPRIVNICI

48000 Koprivnica - Hrvatske državnosti 5

Gž-1677/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja G. S., OIB ..., protiv tuženika A. B. iz S., OIB ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Povrv-791/16 od 3. lipnja 2016. godine, dana 16. ožujka 2017. godine,

p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu broj Povrv-791/16 od 3. lipnja 2016. godine;

- potvrđuje u toči I. izreke,

- preinačuje u točki III. izreke (odluka o trošku) tako da se rješava:

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 701,22 kn (slovima: sedam stotina jednu kunu i dvadeset dvije lipe), u roku 8 dana.

Obrazloženje

Sud prvog stupnja donio je presudu kojom je u točki I. izreke održao na snazi rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. R. broj Ovrv-347/15 od 11.rujna 2015. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u ukupnom iznosu od 10.565.58 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate kako je to specificirano u izreci, dok je u točki III. izreke (točka II ne postoji) naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.243,95 kuna. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik dana 9. lipnja 2016. godine ne navodeći izričito zakonske razloge zbog kojih žalbu podnosi, a predlaže da se njegova žalba uvaži i presudu odbaci kao neosnovanu.

Odgovor na žalbu nije dan.

Žalba je djelomično osnovana.

Tužitelj je kao ovrhovoditelj kod javnog bilježnika M. R. iz S., ishodio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da tužitelju isplati novčani iznos od 18.635,59 kn sa zakonskom zateznom kamatom kako je ona specificirana po mjesecima jer će se u protivnom protiv istog provesti ovrha općenito na imovini ovršenika.

Povodom prigovora tuženika kao ovršenika postupak je nastavljen u parnici. Novčanu tražbinu tužitelj temelji na Ugovoru o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, a koji je zaključio kao prodavatelj sa tuženikom kao kupcem za stan u S. u U. D., 10. kat, stan br. 38, dana 15. svibnja 1995. godine i temeljem kojeg Ugovora se tuženik obvezao cijenu stana otplatiti u 360 mjesečnih obroka u iznosu protuvrijednosti od 48,09 DEM po srednjem deviznom tečaju Narodne banke Hrvatske prvog dana u mjesecu u kojem dospijeva obrok.

Tužbom su utuženi neplaćeni iznosi od prosinca 2006. godine pa do lipnja 2015. godine.

Tuženik je stavio prigovor da on nije više vlasnik stana jer da je vlasnik stana temeljem fiducijarnog prijenosa vlasništva postala Štedno kreditna zadruga „B.-M.“ S., pa da stoga tužitelj utuženi novčani iznos treba potraživati od vlasnika stana, a istakao je i prigovor zastare.

Prvostupanjski sud je u odnosu na osobe koje su u obvezi temeljem Ugovora o kupoprodaji koji nikad nije raskinut utvrdio da je u obvezi prema tužitelju tuženik koji svoju obvezu nije prenio na treću osobu, pa ga stoga navedeni ugovor obvezuje temeljem čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO). Prihvatio je prigovor zastare te je utvrdio da se na zastaru u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 225. ZOO-a od pet godina, pa da su u zastari sva potraživanja tužitelja do 5. listopada 2010. godine, obzirom da je prijedlog za ovrhu podnesen dana 28. rujna 2015. godine.

Zbog toga je održao na snazi platni nalog javnog bilježnika za iznos od 10.565,58 kn. Na pojedine mjesečne iznose suđena je zakonska zatezna kamata od petog dana u mjesecu za tekući mjesec prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

Prvostupanjski sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi trošak u iznosu od 1.243,95 kn koji se sastoji od troškova ovršnog postupka u iznosu od 707,95 kn i pristojbe na presudu od 536,00 kn, a sve temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11. , 25/13. i 89/14. – u daljnjem tekstu: ZPP).

U svojoj žalbi tuženik navodi da smatra kako nije u obvezi prema tužitelju jer da je tuženik 12. rujna 2005. godine sa tadašnjom ŠKZ „B.-M.“ iz S. zaključio Sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine i temeljem kojeg sporazuma se ŠKZ „B.-M.“ upisala kao vlasnik na predmetnom stanu. Preuzimanjem predmetnog stana da je ista preuzela i navedeni dug.

Suprotno stavu tuženika, pravilan je stav prvostupanjskog suda da je u obvezi po navedenom Ugovoru prema tužitelju tuženik, a tuženik tijekom postupka nije dostavio dokaz da bi ŠKZ „B.-M.“ preuzela obvezu iz navedenog kupoprodajnog ugovora kada je postala vlasnik predmetnog stana. Time što je treća osoba postala vlasnik stana nije automatski postala i obveznik plaćanja kupovnine prema prodavatelju iz Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo a koji je zaključen između tužitelja i tuženika.

Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, drugostupanjski sud po službenoj dužnosti pazi na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Ovaj sud je pobijanu odluku ispitao i u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

U odnosu na odluku o glavnoj stvari sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravu na koje se pozvao u svojoj odluci. Međutim, u odnosu na odluku o naknadi troškova prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a, obzirom da tužitelj nije u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom.

Trošak na kojeg bi tužitelj imao pravo i koji obuhvaća kako ovršni tako i parnični postupak sastoji se od javnobilježničke nagrade u iznosu od 536,36 kn prema Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku, iznosa PDV-a na taj iznos što iznosi 134,09 kn, troška dostave u iznosu 30,00 kn i pristojbe na presudu u iznosu od 536,00 kn. Ukupno trošak tužitelja iznosi 1.236,45 kn.

Kada se u odnos stavi dosuđeni iznos sa zatraženim iznosom proizlazi da je tužitelj uspio sa 56,69 % svog tužbenog zahtjeva.

Zbog toga bi tuženik bio tužan tužitelju naknaditi njegov trošak prema postotku svog uspjeha primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, a što iznosi 701,22 kn.

U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, a u dijelu u kojem je ista preinačena primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

U Koprivnici, 16. ožujka 2017. godine

S U D A C

Vesna Rep v.r.