Rev-x-127/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 127/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja B. T. M. iz T., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u T., protiv tuženika V. M. iz S. D., koje zastupa punomoćnik Z. S., odvjetnik u T., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gžx-1214/09 od 3. rujna 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Trogiru br. P-882/05 od 15. travnja 2009., u sjednici vijeća 16. siječnja 2013.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja se odbija.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je od tuženika tražio isplatu iznosa od 15.031,34 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama (toč. I.), te je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 37.500,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužitelja nije osnovana.

U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Postupajući u skladu s gore citiranom odredbom ovaj sud ne nalazi da bi sud drugoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Suprotno tvrdnji tužitelja nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 377. ZPP, budući da drugostupanjski sud u ponovljenom žalbenom postupku nije vezan na pravno shvaćanje koje je ranije u postupku iznio.

Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, budući da je ocjena dokaza pridržana za prvostupanjski sud, a prvostupanjski sud je ocjenu dokaza proveo u skladu s odredbom čl. 8. ZPP na temelju savjesne i brižljive ocjena svih provedenih dokaza.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj tuženiku pozajmio 1993. ili 1994. 29.000 DEM,

- da su stranke naknadno 13. kolovoza 1996. sklopile pisani ugovor o zajmu na iznos od 105.000 DEM,

- da je u tom iznosu od 105.000 DEM bila uključena kamata po stopi od 10% mjesečno,

- da je tuženik vratio tužitelju u dva navrata tijekom 1997. ukupan iznos od 75.000 DEM.

Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da je u vrijeme pozajmljivanja iznosa od 29.000 DEM (1993. ili 1994.) bilo zabranjeno pozajmljivanje deviza između fizičkih osoba, jer je to bilo protivno čl. 11. tada važeće Uredbe o uvjetima i načinu održavanja likvidnosti i plaćanja prema inozemstvu („Narodne novine“ br. 59/03) i čl. 10. st. 3. Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata („Narodne novine“ br. 91 A/93 i 38/98).

Radi toga je navedeni ugovor ništav u smislu odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), pa bi prema odredbi čl. 104. st. 1. ZOO svaka strana trebala drugoj vratiti ono što je primila po osnovi takvog ništavog ugovora. Kako je pak utvrđeno da je tuženik tužitelju vratio veći iznos nego što je pozajmljen, vraćen je iznos od 75.000 DEM, a pozajmljen iznos od 29.000 DEM, to je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova pravilnim prihvaća i ovaj sud, te isto nije dovedeno u pitanje navodima revizije.

Naime, iz sadržaja revizije prije svega proizlazi tvrdnja tužitelja da je stvarno pozajmljen iznos od 105.000 DEM, a ne iznos koji je sud utvrdio, a što bi upućivalo na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog kojeg razloga se revizija uopće ne može izjavljivati u smislu odredbe čl. 385. ZPP. Isto tako tvrdnja da je u ugovoru od 13. kolovoza 1996. navedeno da je pozajmljen iznos od 373.000,00 kn, u protivnosti je s utvrđenjem nižestupanjskih sudova da je stvarno pozajmljeni iznos od 29.000 DEM, dakle da je pozajmica izvršena u DEM a ne u kunama. No, i ta tvrdnja je činjenične naravi, a zbog čega se revizija ne može izjaviti.

Radi toga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu 16. siječnja 2013.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.