Usž-380/2019-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-380/19-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada P. – P., P., zastupanog po službenoj osobi N. N., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe C. O. d.o.o., sa sjedištem u G., zastupane po S. I., odvjetniku u R., radi predstečajne nagodbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-702/18-19 od 8. studenoga 2018., na sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2019.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-702/18-19 od 8. studenoga 2018.

Obrazloženje

Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-423-01/18-02/17, urbroj: 513-04/18-2 od 30. ožujka 2018. i rješenja Financijske agencije – Regionalnog centra Z., Nagodbenog vijeća HR01, klasa: UP-I/110/07/15-01/8998, urbroj: 04-06-18-8998-184 od 16. siječnja 2018. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se nalaže tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 5.000,00 kn u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima. U točki III. izreke se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje: ZUS).

Nastavno u žalbi uglavnom ponavlja razloge već navedene u tužbi, a posebno se osvrće na prethodno provedeni postupak čiji predmet je bilo utvrđivanje tražbina vjerovnika. S time u vezi dodaje da je suprotno utvrđenju javnopravnih tijela u postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom C. O. d.o.o. tužitelj trebao biti utvrđen vjerovnikom predstečajne nagodbe i to kao vjerovnik prve skupine. Nastavno tome da nisu bile ispunjene pretpostavke za usvajanje plana financijskog restrukturiranja, jer tužitelju nije omogućeno glasovanje o tom planu. Smatra da je prvostupanjski sud na pogrešno utvrđeno činjenično stanje nepravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo. Predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske u skladu s člankom 74. stavkom 2. ZUS-a poništi prvostupanjsku presudu i donese presudu kojom će odlučiti o predmetnoj stvari.

Tuženik, iako uredno pozvan da se očituje o žalbenim navodima, nije dostavio odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Prema ocjeni ovog Suda nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka, jer je prvostupanjski upravni sud, suprotno tvrdnji tužitelja, pravilno primijenio odredbe ZUS-a, te u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a. Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice već utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a), te na temelju svih podataka prikupljenih tijekom upravnog postupka, kao i tijekom upravnog spora, prema ocjeni ovog Suda, pravilno i potpuno utvrdio bitne činjenice za donošenje zakonite odluke.

Prvostupanjski sud je osnovano odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a, potvrđujući time zakonitim rješenje tuženika koji je ocijenio postupak predstečajne nagodbe zakonito provedenim te je prihvatio osnovanim i razloge na kojima je tuženik utemeljio odluku.

Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj uglavnom niti ne osporava Plan financijskog restrukturiranja, već prigovara zakonitosti prethodno provedenog postupka u kojem su utvrđene tražbine vjerovnika koje su tim Planom usvojene, što nije predmet ovog postupka. Zbog toga niti prigovori istaknuti u tom pravcu nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke.

U ovom žalbenom postupku bitno je bilo utvrditi pravilnost usvajanja Plana financijskog restrukturiranja za koji su, kako to proizlazi iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude, glasovali vjerovnici čije tražbine prelaze 2/3 vrijednosti svih utvrđenih tražbina, što znači da je taj Plan potrebnom većinom prihvaćen i izglasan u skladu s člankom 63. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“, 108/12., 144/12., 81/13. i 112/13.).

Naime, pravilno prvostupanjski sud navodi da se u ovom postupku ne mogu pobijati utvrđenja drugog izvršnog rješenja, u konkretnom slučaju rješenja kojim su utvrđene tražbine vjerovnika u posebnom postupku, u kojem je posebno obrazložen način utvrđivanja tražbina, kao i razlozi zbog kojih je tražbina tužitelja utvrđena u pobliže navedenom iznosu, a ne u iznosu koji je smatra tužitelj trebao biti utvrđen.

Slijedom navedenog je prema ocjeni ovog Suda neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

S obzirom na naprijed navedeno, pobijana prvostupanjska presuda je pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene mjerodavnog prava. Kako je utvrđeno da nisu osnovani razlozi zbog kojih se u žalbi pobija prvostupanjska presuda, niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 4. srpnja 2019.

Predsjednica vijeća

dr.sc. Sanja Otočan, v.r.