Legislator Case Law & Legislation
I Kž-430/2010-3 AI generated

I Kž-430/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-430/2010-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala, Ileane Vinje, Melite Božičević Grbić i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sanje Katušić- Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. M., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 29. ožujka 2010. broj K-30/09, u sjednici održanoj 7. srpnja 2010., saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-430/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Na temelju čl. 75. KZ prema optuženici je primijenjena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 430/10-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala, Ileane Vinje, Melite Božičević Grbić i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sanje Katušić- Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. M., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 29. ožujka 2010. broj K-30/09, u sjednici održanoj 7. srpnja 2010., saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba kao neosnovana opt. D. M., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Velikoj Gorici proglasio je krivom opt. D. M. zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u svezi čl. 33. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06; nastavno: KZ) činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci te presude te ju, na temelju tih zakonskih propisa, a primjenom čl. 57. st. 1. i 4. toč. d. KZ osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

Na temelju čl. 63. st. 1. KZ u tu joj je kaznu uračunato vrijeme provedeno u pritvoru, od ... pa nadalje.

Na temelju čl. 75. KZ prema optuženici je primijenjena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

I Kž 430/10-3

Na temelju čl. 80. KZ prema opt. D. M. primijenjena je sigurnosna mjera oduzimanje predmeta, te je od nje oduzet nož s crvenom drškom, ukupne dužine 25 cm, a dužine oštrice 12 cm, te je određeno da će se isti po pravomoćnosti presude uništiti.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02; nastavno: ZKP), optuženica je u cijelosti oslobođena obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 7. Zakona o kaznenom postupku.

Protiv te presude opt. D. M. je putem branitelja M. S., odvjetnika iz Z., podnijela žalbu, i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, „pogrešne primjene materijalnog prava“ i odluke o kazni, s prijedlogom da se „pobijana presuda ukine, odnosno preinači na način da se izrečena kazna smanji“.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno odredbi čl. 373. st. 1. ZKP spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, a ono ga je vratilo uz pisani prijedlog da se žalba optuženice odbije kao neosnovana, a pobijana presuda potvrdi.

Žalba nije osnovana.

Iako se u žalbi uvodno ističe žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žaliteljičina argumentacija odnosi se samo na prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodima žalbe žaliteljica nastoji osporiti valjanost iznesenih zaključaka, kritizirajući ocjenu izvedenih dokaza pri čemu se prvenstveno usmjerila na međusobno suprotstavljene iskaze oštećenika i optuženice, nudeći vlastitu analizu i ocjenu istih. Razlike koje se pojavljuju u navodima obrane od istrage do glavne rasprave obrazlaže time što ona na istražnom ročištu nije imala branitelja, a nalazila se u teškom psihičkom stanju zbog čega drži da taj iskaz nije sadržajno vjerodostojan, za razliku od onog danog na raspravi, za čije se prihvaćanje zauzima. S tim u svezi napominje da i oštećenik priznaje kako je on bio napadač dok se optuženica samo branila.

Međutim, s obzirom da je optuženica, odgovarajući na upit kakav stav zauzima prema optužbi, a sukladno odredbi čl. 320. st. 3. ZKP, izjavila da se smatra krivom, to na temelju čl. 363. st. 7. ZKP nije moguće prvostupanjsku presudu pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, osim ako je optuženica za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznala nakon donošenja presude. Iz izloženih navoda predmetne žalbe razvidno je da se oni ne odnose na nove okolnosti glede isključenja protupravnosti odnosno krivnje već se svode na preocjenjivanje već izvedenih dokaza, pa stoga pobijana presuda nije ispitivana po ovoj žalbenoj osnovi.

Povreda kaznenog zakona istaknuta u žalbi zapravo je ona koja rezultira iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, tj. radilo bi se o tzv. posrednoj povredi kaznenog zakona. No, budući se, sukladno gore navedenom, činjenično stanje utvrđeno pobijanom presudom smatra neupitnim, to ni ova žalbena osnova nije ostvarena, budući se u činjeničnom opisu inkriminacije ostvaruju sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela ubojstva u

I Kž 430/10-3

pokušaju iz čl. 90. u svezi čl. 33. st. 1. i 2. KZ, za koje je optuženica osnovano proglašena krivom.

Prigovarajući kazni zatvora na koju je prvostupanjskom presudom osuđena, optuženica istu smatra previsokom, nalazeći da ona ne odražava u pravoj mjeri sve olakotne okolnosti, a posebno njenu kooperativnost u postupku, ponavljajući i da nije ranije osuđivana te naglašavajući svoj obiteljski status i doprinos oštećenika. No, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske prvostupanjski sud te je okolnosti adekvatno ocijenio te su one, kao i podatak o tomu da se optuženica, tempore criminis, nalazila u stanju smanjene ubrojivosti, da je djelo ostalo u pokušaju, došle do izražaja u kazni zatvora u trajanju od tri godine, koja istodobno odražava i utvrđene otegotne okolnosti, a prvenstveno težinu posljedice koju oštećenik trpi, kao i okolnosti izvršenja djela izražene kroz međusobni položaj aktera u trenutku ozljeđivanja (ubod zadan s leđa oštećeniku). Kazna zatvora u kraćem trajanju bi zanemarila ove činjenice, iako su one značajne za odmjeravanje kazne. Takvom kaznom će se i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda postići svrha kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 50. KZ.

Ispitujući pobijanu presudu na temelju čl. 379. st. 1. ZKP, Vrhovni sud Republike Hrvatske nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti da je kazneni zakon povrijeđen na štetu optuženice, a na što pazi po službenoj dužnosti.

Nadalje, pobijana presuda ispitana je i na temelju odredbe čl. 382. ZKP, te je utvrđeno da su sigurnosne mjere iz čl. 75. i čl. 80. KZ primijenjene sukladno pretpostavkama propisanim tim odredbama.

Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci, na temelju čl. 387. ZKP.

U Zagrebu, 7. srpnja 2010.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.