Gž R-1931/2010-2 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj 9 Gžr-1931/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Slavice Garac, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Iris Gović kao sutkinje izvjestiteljice i Lidije Jelavić, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B.

V. iz Z., …, koju zastupa punomoćnik L. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. zajednica tehničke kulture iz Z., …, koga zastupa punomoćnik Boris Makarović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1090/07 od 12. kolovoza 2010. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 31. siječnja 2012. godine

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1090/07 od 12. kolovoza 2010. godine.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojom traži da se utvrdi da nije dopuštena odluka o otkazu od 23. ožujka 2007. godine te da se naloži tuženiku da je vrati na posao i da joj naknadi troškove postupka (točka I izreke). Istom presudom naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 4.305,00 kn (točka II izreke).

Protiv te presude žali se tužiteljica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže istu odbiti i traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Žalba je neosnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu: ZPP („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, s obzirom da su razlozi prvostupanjske presude jasni i neproturječni, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, te stoga prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

Isto tako, nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 8. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 8. ZPP-a.

U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da iz provedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa time što je kolegici Kati Barišić dva puta isplatila plaću za isti mjesec, a koja povreda, imajući u vidu sve druge utvrđene okolnosti vezane uz tu povredu kao i prethodno pisano upozorenje na kršenje obveza iz radnog odnosa i mogućnost otkaza koje je tuženik dao tužiteljici, predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

Na žalbene navode valja reći da je sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Žaliteljica u žalbi samo preocjenjuje izvedene dokaze, pa stoga njena žalba predstavlja samo drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza, na koje je ovlašten jedino sud.

Stoga, kako žaliteljica ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni prigovori u tom smislu ne mogu se prihvatiti.

Pri tome valja posebno još navesti da tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju utvrđenje suda prvog stupnja o događajima koji su prethodili donošenju odluke o otkazu.

Utvrđenje suda prvog stupnja utemeljeno je na provedenim dokazima, logično je i životno prihvatljivo.

U odnosu na žalbeni navod da je sud koristio u dokaznom postupku nalaz i mišljenje iz kojega proizlazi da je naknadno utvrđeno da je tužiteljici nepripadno isplaćen iznos od 61.592,38 kn valja istaknuti da na tom nalazu i mišljenju sud nije temeljio svoju odluku.

Sud je u granicama tužbenog zahtjeva i navoda iz odluke o otkazu odlučivao o osnovanosti tužiteljičinog tužbenog zahtjeva.

Zbog navedenoga nisu odlučne niti činjenice koje tužiteljica u žalbi ističe da je taj nalaz i mišljenje utemeljen isključivo na podacima koje je dao sam tuženik.

Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

I odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Stoga je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

O troškovima žalbenog postupka tužene odlučeno je temeljem odredbe čl. 155. ZPP-a. Naime, taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka pa tuženiku nije niti priznat.

U Zagrebu, 31. siječnja 2012. godine

Predsjednica vijeća

Slavica Garac, v.r.