Usž-1160/2025-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske



Poslovni broj: Usž-1160/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME

REPUBLIKE HRVATSKE

RJE Š ENJE

Visoki upravni sud Republike Hrvatske

u vijeću sastavljenom od

sutkinja toga suda

,

Gordane Marušić - Babić

,

predsjednice vijeća

,

Snježane Horvat-Paliska

i

Mire Kovačić

,

članice vijeća

, te

više sudske savjetnice

Glorjane Čičak

,

zapisničarke

, u upravnom sporu

tužiteljice

ČEŠ

, iz

[adresa]

,

[adresa]

,

koju zastupa

opunomoćenik

Martin Sherri

,

odvjetnik

u

Zagrebu

,

Kordunska 1

, protiv

tuženika

Grada Zagreba

,

Gradonačelnika

,

Zagreb

,

Trg Stjepana Radića 1

,

OIB:61817894937

, radi troškova upravnog spora odlučujući o žalbi

tuženika

protiv točke III. izreke presude

Upravnog suda u Zagrebu

,

poslovni broj: Us I-5303/2023-8

od

7. veljače 2025.

, na sjednici vijeća održanoj

21. studenog 2025.

rije š io je

I. Žalba se odbija i potvrđuje točka III. izreke presude

Upravnog suda u Zagrebu

,

poslovni broj: Us I-5303/2023-8

od

7. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev

tužiteljice

za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-5303/2023-8 od 7. veljače 2025. u točki I. izreke poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA:UP/II-551- 06/23-014/218, URBROJ: 251-02-01/001-23-10 od 9. listopada 2023., u točki II. izreke nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude izdati tužiteljici potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA:UP/II-551-06/23-014/218, URBROJ: 251-02- 01/001-23-2 od 9. ožujka 2023., dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija, a u točki III. izreke nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvijetisućepetsto eura) sa zateznim kamatama koje je tuženik dužan isplatiti ako ne podmiri trošak upravnog spora u ostavljenom roku, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

2. Tuženik osporava točku III. izreke presude. Prigovora opravdanosti priznatog troška za sastav podneska od 7. veljače 2024. te drži da ovaj trošak nije opravdan u smislu čl. 144. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24 dalje ZUS). Smatra da se ne radi o obrazloženom podnesku s činjeničnim ili pravnim navodima koji bi bili od utjecaja na vođenje spora ili donošenje odluke u sporu. Poziva se na sudsku praksu te stajalište izraženo u presudi Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj.: Us I-4037/23 od dana 28. ožujka 2024. te rješenju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl.br.: Usž-2134/24 od dana 20. lipnja 2024. kao i praksu Europskog suda za ljudska prava vezano za pravo na naknadu troškova spora, a kako je to obrazloženo u predmetu Gashi protiv Republike Hrvatske. Predlaže da Sud poništi točku III. pobijane presude i pravilno odredi trošak upravnog spora.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu ističe da je sud prvog stupnja visinu troškova utvrdio temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa). Smatra da je sud prvog stupnja pravilno odmjerio visinu troška s obzirom na to da je u cijelosti uspjela u upravnom sporu te je upravo zbog greške ili pogrešnog pristupa javnopravnog tijela usvojen tužbeni zahtjev pa nije primjenjiva odluke Gashi protiv Republike Hrvatske, niti presude na koje se poziva tuženika s obzirom na to da se u tim predmetima radi od djelomičnom, a ne potpunom uspjehu u upravnom sporu. Pojašnjava da je u naznačenom podnesku od 6 stranica iznijela i pravne i činjenične navode, pozvala se na sudsku praksu, predložila dokaze te na kraju krajeva uspjela u sporu, odnosno uvjerila je Sud u snagu svoje argumentacije, pri čemu je tuženik predlagao da sud odbaci tužbu. Poziva se i na sudsku praksu ovoga suda u kojem je priznat trošak ne samo za sastav tužbe već i za sastav pisanog podneska (poslovni broj Usž-2375/23-2, Usž-2375/23-2 i Usž- 2258/23-2). Navodi da je pravo na naknadu troškova spora dio pravičnog sudskog postupka te se poziva na oduku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Airey protiv Irske od 9. listopada 1979., zahtjev br. 6289/73, § 24. te De Haes i Gijsels protiv Belgije od 24. veljače 1997., zahtjev br. 19983/92, § 53. Smatra da je prvostupanjski sud u obrazloženju odluke o trošku iznio jasne, snažne i logične razloge za svoju odluku vezano za priznanje troškova kako ih je dosudio u izreci. Predlaže odbiti žalbu te traži trošak žalbenog postupka u visini nagrade odvjetnika za sastav odgovora na žalbu, a sve s obzirom na to da je tuženik, po načelu culpae, izazvao ovaj trošak podnoseći žalbu u odnosu na koju se, sastavljajući odgovor na žalbu, morala odbraniti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu točku III. izreke presude upravnog suda, u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

6. Člankom 147.

stavkom 1.

ZUS-a

propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

7. S obzirom da je

tužiteljica

u cijelosti uspjela u upravnom sporu, ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju

članka 144.

stavka 1.

i

članka 147.

stavka 1.

ZUS-a

. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu, te je utvrdio obvezu

tuženiku

da

tužitelji

nadoknade troškove upravnog spora i to trošak zastupanja po

opunomoćeniku

odvjetniku

za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 Eura (

Tbr. 27

/1 u svezi s

Tbr. 46

) i za sastav podneska od

1. veljače 2024.

iznos od 1.250,00 EUR (

Tbr. 27

/1 u svezi s

Tbr. 46

), tako da ukupno dosuđeni trošak iznosi 2.500,00 EUR, sve uz primjenu Tarife.

8. S obzirom na to da podnesak

tužiteljice

od

1. veljače 2024.

doista sadrži činjenične i pravne navode, a imajući na umu i to da je upravni spor riješen bez održavanja rasprave, na kojoj bi raspravi bi

tužiteljica

imala priliku iznositi svoje očitovanje na odgovor na tužbu u kojoj je

tuženik

predložio odbacivanje tužbe, to ovaj

Sud

smatra da je sud prvog stupnja pravilno priznao i naknadu troška za sastav podneska od 1. veljače, kao opravdani trošak.

9. Trebalo je stoga, na temelju

članka 135.

stavka 1.

u vezi s

člankom 128.

stavka 3.

ZUS-a

, odlučiti kao u izreci rješenja.

10. Trošak za sastav odgovora na žalbu nije priznat, s obzirom na to da

Sud

ovaj trošak, u skladu sa svojom ustaljenom praksom, ne smatra opravdanim, jer odluku o žalbi

Sud

može donijeti i bez podnošenja pisanog odgovora na žalbu.

U

Zagrebu

21. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

:

Gordana Marušić – Babić