Legislator Case Law & Legislation
Gžn-1964/2009-2 AI generated

Croatian court partially allowed damages claim, reducing non-material harm and adjusting interest periods.

Case Number Gžn-1964/2009-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Second Instance Court dismissed the plaintiff's appeal regarding the rejection of most claims but partially allowed a reduction of non-material damages. The court found the plaintiff's request for 15,750 kn for pain and suffering excessive compared to statutory criteria, while upholding the defendant's objection to interest calculations starting from the date of the incident. Consequently, the judgment was modified to award a lower sum for non-material harm and adjust the interest period, with costs allocated based on the changed success ratio.

Legislator headnote

AI generated

čl. 200. ZOO; čl. 373. toč. 3. ZPP-a: The court may reduce non-material damages if the awarded amount exceeds the standard criteria for pain and suffering, and interest on damages may only commence from the date of the judgment when the scope of liability is legally defined in monetary terms.

Keywords

AI generated
non-material damages pain and suffering statutory criteria interest on damages second instance appeal partial modification costs allocation

Cited Legislation

AI generated
čl. 200. ZOO
čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 368. st. 1. ZPP-a
godine valjalo je odbiti (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
čl. 373. toč. 3. ZPP-a
izreke valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete za iznos od 15.750,00 kn (čl. 373. toč. 3. ZPP-a) dok je u preostalom pobijanom dijelu za iznos od 7.500,00 kn žalbu tuženika valjalo odbiti (čl.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Poslovni broj 48 Gžn-1964/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Radomire Felicijan Maoduš, kao predsjednika vijeća, Ines Smoljan i Dubravke Burcar, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz O., koga zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. o. d.d. iz Z., koga zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz Odvjetničkog društva G. &. P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2738/01 od 24. ožujka 2009. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 2. studenog 2010. godine,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2738/01 od 24. ožujka 2009. godine u pobijanom stavku II. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje navedena presuda u stavku I. izreke za osporeni iznos glavnice od 7.500,00 kn.

III. Preinačuje se navedena presuda u stavku I. izreke za pobijani iznos od 15.750,00 kn, te u dijelu odluke o trošku za iznos od 4.095,98 kn i sudi:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za iznos glavnice od 15.750,00 kn, te zahtjev za naknadu parničnog troška za iznos od 4.133,00 kn.

Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak podnošenja žalbe u iznosu od 4.095,98 kn u roku od 15 dana."

Obrazloženje

Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 49.882,50 kn (nematerijalna šteta 45.000,00 kn i nenovčana materijalna šteta po osnovi tuđe pomoći u iznosu od 2.632,50 kn, te materijalna šteta za uništenu harmoniku 2.250,00 kn), sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 24. ožujka 2009. godine do isplate, te mu je naloženo da plati tužitelju materijalnu štetu s naslova izgubljene zarade u iznosu od 3.858,66 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže označenim izrekom presude, s naslova troškova participacije iznos od 1.800,11 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom pobliže označenom izrekom presude, kao i parnični trošak u iznosu od 4.133,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 24. ožujka 2009. godine do isplate (stavak I. izreke).

Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za ukupno 108.117,50 kn, kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 27. veljače 2001. godine do zaključno 23. ožujka 2009. godine, kao i dio zahtjeva za izgubljenu zaradu (1.286,16 kn), te dio zahtjeva po osnovi troškova participacije i liječenje (stavak II. izreke).

Protiv odbijajućeg dijela presude iz stavka II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 108.117,50 kn i zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 49.882,50 kn za razdoblje od 27. veljače 2001. godine do 23. ožujka 2009. godine, žalbu je izjavio tužitelj, kako navodi, iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presudu preinači u smislu žalbenih navoda i dosudi parnični trošak sukladno uspjehu tužitelja u sporu, kao i trošak sastava žalbe.

Protiv dosuđujućeg dijela presude iz stavka I. izreke djelomično osporavajući samo dosuđenu naknadu nematerijalne štete za iznos od 23.250,00 kn, žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog preinačenja presude sukladno žalbenim navodima, te uz dosudu troška žalbe.

Žalba tužitelja nije osnovana.

Žalba tuženika je djelomično osnovana.

Nije sporan štetni događaj u kojem je tužitelj stradao kao pješak, pasivna legitimacija i podijeljena odgovornost s doprinosom tužitelja štetnom događaju u omjeru od 25 %.

Sporna je visina nematerijalne štete, te je sporno da li tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu na nematerijalnu štetu od dana štetnog događaja.

Utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio višeiverni prijelom desne potkoljenice te natučenje lijeve strane prsišta i desne strane zdjelice. Vještaci su ocijenili da su opisane ozljede ostavile trajne posljedice zbog slabosti mišića desne noge i bolova u desnoj potkoljenici osobito pri većoj opterećenosti, uz blagu ograničenost gibljivosti desnog koljena i gležnja, koje umanjuju životnu aktivnost tužitelja za 10 %. Također su utvrdili da je tužitelj trpio jake bolove u trajanju od 5-6 dana, srednje oko 14 dana, te manje oko 8 tjedana, uključivo i postoperacijsku bol te boravak u bolnici prva 3 tjedna, a potom 7 dana uz 2 operacije i rehabilitaciju u toplicama od 20. ožujka do 10. travnja 2001. godine, kao i uporabu pomagala. Ocijenjeno je da je jaki primarni strah bio kratak, jaki sekundarni je trajao 5 dana, srednje jaki 12 dana, te manji strah oko 2 mjeseca, a povremeni manji oko 4 mjeseca. Naruženost u vidu ožiljka na potkoljenici od 19 cm sud je ocijenio naruženošću blažeg stupnja. Također je ocijenjeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć kroz ukupno 351 sat. Prigovor tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka, sud je otklonio temeljem usmenog očitovanja liječnika vještaka, prihvaćajući njihov nalaz i usmeno očitovanje kao stručno i obrazloženo, slijedom čega je odbio i prijedlog tužitelja za provođenje novog vještačenja.

Neosnovano tužitelj u žalbi osporava činjenična utvrđenja glede zaostalih posljedica zadobivenih ozljeda, te opsega fizičkih bolova, tuđe pomoći i stupnja naruženosti ističući i ponavljajući tegobe koje tužitelj ima kao posljedicu ozljeđivanja, a koje tegobe i vještaci navode u svom nalazu i mišljenju i dopunskom očitovanju, te su ih imali u vidu prilikom konačne ocjene posljedica ozljeđivanja, a za koje zaključke su dali uvjerljivo i stručno obrazloženje, koje tužitelj nije doveo u sumnju konkretnim prigovorima.

Sud prvog stupnja utvrdio je tužitelju naknadu za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 20.000,00 kn, za pretrpljeni strah 10.000,00 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti 20.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženosti 10.000,00 kn, za tuđu pomoć 3.510,00 kn (10,00 kn po satu) te je kao osnovan prihvatio zahtjev s naslova materijalne štete za uništenu harmoniku 3.000,00 kn, dakle ukupno 66.510,00 kn, a s obzirom na doprinos tužitelja štetnom događaju od 25 % dosudio mu je iznos od 49.882,50 kn. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da su mu trebali biti dosuđeni zatraženi iznosi jer je i po ocjeni ovog suda, imajući u vidu kriterije predviđene čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO) tužitelju ne pripada naknada u iznosima većim od utvrđenih. Također neosnovano ističe da mu je na dosuđenu naknadu nematerijalne štete trebalo dosuditi zateznu kamatu od dana štetnog događaja. To stoga što opseg naknade nematerijalne štete i naknade materijalne nenovčane i nereparirane štete može biti poznat tek kad je na pravno obvezujući način izražen u novcu, a to nije u trenutku nastanka same štete, već tek od donošenja prvostupanjske presude jer su tek u tom trenutku ispunjeni svi uvjeti za posljedicu dužnikova zakašnjenja. Slijedom toga žalbu tužitelja protiv odluke iz stavka II. izreke kojim osporava odbijajući dio tužbenog zahtjeva za iznos od 108.117,50 kn i odbijajući dio glede zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 27. veljače 2001. godine do 23. ožujka 2009. godine valjalo je odbiti (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Djelomično osnovano, međutim, tuženik žalbom upire da je naknada nematerijalne štete dosuđena u previsokom iznosu. Imajući naime u vidu sve kriterije predviđene odredbom čl. 200. ZOO-a, po ocjeni ovog suda tužitelju za pretrpljene fizičke boli pripada naknada u iznosu od 12.000,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 10.000,00 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti 12.000,00 kn, te za duševne boli zbog naruženosti 5.000,00 kn, a imajući u vidu doprinos tužitelja od 25 % tužitelju, po navedena četiri osnova pripada mu naknada u ukupnom iznosu od 29.250,00 kn, pa je uz preinačenje presude iz stavka I. izreke valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete za iznos od 15.750,00 kn (čl. 373. toč. 3. ZPP-a) dok je u preostalom pobijanom dijelu za iznos od 7.500,00 kn žalbu tuženika valjalo odbiti (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

S obzirom na promjenu uspjehu u sporu valjalo je preinačiti i odluku o trošku. Tužitelju s obzirom na uspjeh u sporu od 24 %, od inače pravilno utvrđenog troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 39.680,00 kn pripada trošak zastupanja u iznosu od 9.523,20 kn, što uz troškove vještačenja u iznosu od 4.133,00 kn koji mu pripadaju u cijelosti iznosi 13.656,20 kn.

Tuženiku od inače pravilno utvrđenog troška zastupanja po odvjetniku u iznosu od 21.350,00 kn, s obzirom na uspjeh u sporu od 76 % pripada iznos troška od 16.226,00 kn. Tuženiku također s obzirom na uspjeh žalbe od 67,74 % od ukupno zatraženog troška (trošak sudske pristojbe u iznosu od 728,13 kn i trošak sastava žalbe u iznosu od 1.525,00 kn) pripada trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.526,18 kn, što s troškom zastupanja tuženika tijekom prvostupanjskog postupka od 16.226,00 kn iznosi ukupno 17.752,18 kn, pa kada se isti iznos stavi u prijeboj s troškom tužitelja koji iznosi 13.656,20 kn tužitelj je dužan naknaditi tuženiku trošak u iznosu od 4.095,98 kn što je i naloženo ovom presudom.

Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 2. studenog 2010. godine

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan Maoduš, v.r.