Gž-4576/2014-2 · Županijski sud u Osijeku

Gž-4576/2014-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Sanje Zagrajski kao predsjednika vijeća te suca izvjestitelja Josipa Frajlića i suca Marijane Žigić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice H. V. iz G., K. T…, sada u Z. u P., zastupane po punomoćniku I. A., odvjetniku iz D. M., protiv tuženika V. d.o.o. iz O.,…., OIB:…., zastupanog po punomoćniku R. Z., odvjetniku iz O., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od …. godine, broj: P-……, u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2015. godine

p r e s u d i o j e

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj: P-……. od ……. godine.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda je presuđeno:

„I/ O d b i j a se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" I/Nalaže se tuženiku da isti ima tužiteljici naknaditi štetu u ukupnom iznosu od 1.000.000,00 kn i to po slijedećim osnovama:

-direktno štetu i izmaklu dobit radi gubitka 5 kuja pasmine rotvajler i jednog psa pasmine križanac u iznosu od 800.000,00 kn

-za pretrpljene duševne boli radi gubitka 6 predmetnih kućnih ljubimaca u iznosu od 200.000,00 kn,

a sve to sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana podnošenja ove tužbe pa sve do isplate.

II/ Nalaže se tuženiku da isti ima tužiteljici naknaditi i sve parnične troškove prouzročene ovom parnicom, a sve to u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe."

kao neosnovan.

II/ Nalaže se tužiteljici H. V. iz G., K. T…., da tuženiku V. d.o.o. iz O….., OIB:….., naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 53.125,00 kn, u roku od 15 dana.“

Protiv te presude podnijela je pravovremenu žalbu tužiteljica, pobijajući je zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 – nadalje: ZPP) s prijedlogom da žalbeni sud ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Ispitavši prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na osnovi čl. 365. st. 2. ZPP.

Presuda sadržava jasne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Što se tiče žalbenog navoda da je prvostupanjski sud morao uložiti više razumijevanja i ustrajnosti da osobno sasluša tužiteljicu (čime se posredno implicira bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP) treba reći da je tužiteljica više puta bila uredno obaviještena o terminu održavanja ročišta (kao i njezin odvjetnik) a na zapisniku od 16. travnja 2014. godine konstatirano je da tužiteljica nije pristupila, iako je dostava poziva uredno iskazana. Ovome treba dodati da se na str. 50-55 nalazi podnesak tužiteljice (poslan iz Z. u P.) kojim ona opravdava svoj izostanak i daje vrlo detaljno očitovanje.

Prema tome, ona nije bila uskraćena od mogućnosti da, makar i indirektno, raspravlja pred sudom imajući dodatno u vidu da je imala i kvalificiranog punomoćnika u osobi odvjetnika I. A.

U postupku pred prvostupanjskim sudom pravilno su i potpuno utvrđene sve činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava.

Žalbeni navod da je sud pogrešno utvrdio činjenicu da je bivši suprug tužiteljice zakoniti vlasnik predmetnih pasa te da stoga ima pravo raspolagati sa „njihovim životima„ izvan je suštinskog konteksta merituma spora, s obzirom da je tuženik V. d.o.o. O. a ne bivši suprug tužiteljice.

Prvostupanjski sud je temeljem provedenog dokaznog postupka utvrdio da je 26. ožujka 2011. godine u obiteljskoj kući vlasnika J. V. (tadašnjeg supruga tužiteljice) vršen očevid zbog kaznenog djela ubojstva, da je tužiteljica bila uhićena i da su psi (5 kuja pasmine rotvajler i jedan križanac) bili agresivni do te mjere da su ometali provođenje očevida u kući. Stoga je P. p. D. M. pozvala tuženika, koji je prema čl. 4. Ugovora o izvođenju poslova higijeničarske službe na području Grada Donjeg Miholjca dužan odazvati se na poziv policije. Tuženik je po pozivu policije preuzeo agresivne pse koji su ometali provođenje očevida u kući u kojoj nikoga nije bilo zbog uhićenja tužiteljice te se nitko nije mogao brinuti o psima. U to vrijeme J. V. bio je u Beču, a kada se vratio u Hrvatsku nije želio preuzeti pse, te je potpisao zahtjeve za njihovu eutanaziju. Tuženik je opravdano smatrao da je i J. V. posjednik pasa, s obzirom da je bio suprug tužiteljice i vlasnik kuće iz koje su psi preuzeti na poziv policije. K tome, i sam J. V. izjavio je da tuženik (V.) nije postupio suprotno njegovom zahtjevu i njegovim odlukama.

Logično je i bilo pretpostaviti da su tužiteljica i njen suprug J. V. posjednici tih životinja u smislu čl. 3. toč. 16. Zakona o zaštiti životinja („Narodne novine“ broj 135/06) pa su i ovlašteni davati potrebne suglasnosti prema navedenom Zakonu. Naime, prema spomenutoj odredbi posjednik je svaka osoba koja je kao vlasnik, korisnik ili čuvar stalno ili privremeno odgovorna za zdravlje i dobrobit životinje.

U tom smislu je i J. V. iskazao da je zahtjev za eutanaziju pasa potpisao kao vlasnik, jer se smatrao ovlaštenim s obzirom da je njegova supruga završila u zatvora pa se kao bračni drug smatrao pozvanim na odluku o eutanaziji i platio je troškove tuženiku.

Prema čl. 9. st. 3. t. 5. Zakonu o zaštiti životinja usmrćivanje životinja može se provesti ako je životinja opasna za okolinu o čemu odlučuje veterinar. U konkretnom slučaju radi o se o agresivnim psima, što proizlazi – uz ostalo – i iz obavijesti PP D. M. Direktor tuženika D. T. je iskazao da su psi dok su bili u V. također bili agresivni, isto je iskazala i zaposlenica V. N. I., a tadašnji suprug tužiteljice J. V. je iskazao da su psi živjeli u čoporu, te ih se nije moglo razdvojiti, jer bi tada bili agresivni, kao i da je razgovarao sa svjedokinjom N. I. o tome da se psi eventualno negdje udome, što nije bilo rješenje jer su se bojali da psi nekome ne učine nešto loše.

Što se tiče inzistiranja tužiteljice da je ona vlasnik pasa treba reći da u formalno- pravnom smislu ni to nije do kraja potpuno jasno.

Tužiteljica je priložila veterinarsko-zdravstvene svjedodžbe za 4 od ukupno 6 pasa u kojima je ona upisana kao vlasnica, te je u istima naveden broj mikročipa, međutim - iz evidencije Ministarstva poljoprivrede proizlazi da su ti čipovi registrirani, ali kao vlasnik pasa nije navedena tužiteljica niti se radi o predmetnim psima.

No navedena nejasnoća nije od utjecaja na činjenicu da je tužiteljica doista bila posjednik pasa.

S obzirom na izloženo, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da tuženik nije odgovoran za štetu tužiteljici jer je postupao sukladno odredbama Zakona o zaštiti životinja te je stoga pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Naime, tuženik je postupio po pozivu Policijske postaje i po pristanku supruga tužiteljice, koji je potpisao zahtjev za eutanaziju pasa, ne nalazeći mogućnost da se o njima skrbi, a što je i objektivno bilo iznimno teško jer se radilo o agresivnim i opasnim psima.

Tuženik nije postupao neovlašteno niti samovoljno.

Shodno tome, tužiteljica nije dokazala pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08). Odluka o parničnom trošku valjano je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

Dakle, kako ne postoje razlozi istaknuti u žalbi, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda na osnovi čl. 368. ZPP.

U Osijeku, 30. travnja 2015. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr. sc. Sanja Zagrajski, v.r.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Blaženka Vuletić

OPĆINSKOM SUDU U OSIJEKU

Vraćamo spis sa 6 primjeraka

drugostupanjske presude.