I Kž-558/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 558/06-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. M. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 31. ožujka 2006. godine, broj K-4/06, u sjednici održanoj dana 09. studenog 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. M. M. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. M. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00), za koje djelo mu je temeljem citiranog zakonskog propisa, uz primjenu čl. 57. st. 2.b) i čl. 54. KZ izrečena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, koja kazna je istodobno (s pristankom optuženika) zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju 60 radnih dana, time da će se rad za opće dobro izvršiti u roku jedne godine. Ukoliko opt. M. M. ne izvrši u cijelosti ili djelomično rad za opće dobro, istekom određenog mu roka sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju razmjerno neizvršenom radu za opće dobro.

Temeljem čl. 76. KZ, prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama sa trajanjem do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja obveze zamjene kazne zatvora radom za opće dobro, time da ne može trajati dulje od tri godine. Ukoliko se optuženik ne podvrgne obveznom liječenju od ovisnosti o opojnim drogama, sud će donijeti odluku o

I Kž 558/06-3

izvršenju kazne zatvora u trajanju razmjerno nepodvrgavanju obveznom liječenju od ovisnosti.

Temeljem čl. 173. st. 7. KZ od optuženika je oduzeta PVC vrećica i tri papirnata smotuljka ispunjenih marihuanom.

Temeljem čl. 122. st. 1. ZKP-a, optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu 8.546,00 kuna i paušalnu svotu u iznosu 400,00 kuna.

Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik, putem svog branitelja P. L., odvjetnika iz B., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijanu presudu u cijelosti ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća, temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vratilo spis uz podnesak u kojem predlaže žalbu optuženika kao neosnovanu odbiti, pri čemu je na sjednici vijeća ustrajao i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Suprotno navodima žalitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja temeljeni na analizi izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni pa su uslijed toga pravilni zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica koje su čvrsto utemeljene na izvedenim dokazima.

Nedvojbeno je utvrđeno kako je optuženik u svom stanu držao oko 20 grama marihuane, koja je bila pakirana u jednoj PVC vrećici i u tri novinska smotuljka.

Ispravan je zaključak suda prvog stupnja kada je ocijenio neprihvatljivom i neuvjerljivom obranu optuženika, u kojoj je naveo da je tu količinu marihuane posjedovao isključivo za vlastite potrebe, budući je doista nelogično da bi ju tada razvrstavao i pakirao na opisani način. On je marihuanu stavljao u smotuljke u količini potrebnoj za tzv. "panjeve", koji se, kako je i sam naveo, na ilegalnom narko tržištu prodaju za oko 50,00 kn. Neprihvatljivom se ukazuje njegova obrana i u dijelu u kojem je naveo da je otrgnuo vrhove marihuane koji najjače djeluju, dok je ostatak u smotuljcima ostavio za nuždu. Iz zapisnika o vještačenju droge (list 67-68 spisa) proizlazi da se u sva tri omota nalaze i cvjetni vrhovi i listovi koji sadrže više od 0,3% THC, slijedom čega je kompletna količina imala ista svojstva i bila potpuno uporabljiva za konzumiranje.

Nadalje, u vrijeme počinjenja kaznenog djela optuženik (sa dijagnosticiranom izraženom simptomatologijom ovisnosti o kanabisu) nije bio nigdje zaposlen, niti je imao stalne izvore prihoda, pa kako mu loše imovinske prilike nisu omogućavale nabavljanje opojne droge za vlastite potrebe, pravilan je zaključak suda prvog stupnja kako je očito prodaja droge drugima, bila jedan od načina na koji je dolazio do novca potrebnog za nabavljanje droge za vlastite potrebe.

I Kž 558/06-3

Nasuprot stajalištu žalitelja, prvostupanjski sud je temeljem izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza osnovano utvrdio da je optuženik počinio odnosno kazneno djelo. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, koje u svemu prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud i na koje se upućuje žalitelj.

Opt. M. M. se nije izrijekom žalio zbog odluke o kazni, međutim njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji (čl. 382. ZKP-a).

Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

Zadatak suda ne ograničava se samo da iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina kreira konkretno ostvareno kazneno djelo, već i da izabere vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Uloga suda se pri tome ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja, nastoji obuhvatiti neodređen broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kazne.

Prilikom odabira vrste i visine kaznenopravne sankcije sud je, kao olakotno, cijenio da se radi o mladoj osobi koja je odrasla i živjela u nepovoljnim socijalnim i imovinskim prilikama i koja je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila smanjeno ubrojiva. Otegotnom okolnošću je, međutim, cijenio optuženikovu dosadašnju osuđivanost, između ostaloga i zbog istovrsnog kaznenog djela.

Sud prvog stupnja je cijenio olakotne okolnosti, te činjenicu da se radi o relativno manjoj količini opojne droge marihuana, te procijenio kako sve olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju posebno olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu odredbi o ublažavanju kazne. Slijedom navedenog optuženiku je, za počinjeno kazneno djelo, izrečena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, koja je primjenom odredbe čl. 54. KZ zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju 60 radnih dana. Pri tome je posebno cijenjeno kako je, u međuvremenu, došlo do pozitivne promjene u životu optuženika koji se uredno zaposlio, ima stalne i redovite izvore prihoda, te će biti u mogućnosti u navedenom roku izvršiti rad za opće dobro.

Sud prvog stupnja je utvrdio kako je optuženik počinio kazneno djelo u stanju smanjene ubrojivosti i kako postoji opasnost da razlozi za takvo stanje mogu i ubuduće poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela, uslijed čega je pravilno primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama iz čl. 76. KZ.

Imajući u vidu navedeno, pravilna je ocjena kako će se upravo navedenom kaznenopravnom sankcijom, odnosno zamjenom kazne zatvora radom za opće dobro na slobodi u navedenom trajanju, kao i primjenom sigurnosne mjere, u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da više ne čini takva i slična kaznena djela (specijalna prevencija) i da će se takvom kaznenopravnom sankcijom ispuniti zahtjevi i generalne prevencije.

I Kž 558/06-3

Ispitujući pobijanu presudu u skladu s čl. 379. st. 1. i 2. ZKP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja, nije našao da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, dakle ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je primjenom čl. 387. ZKP-a, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 09. studenog 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v. r.

Senka Klarić-Baranović, v. r.