Rev-617/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 617/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari 1.tužitelja mlt. T. H., kojeg zastupa otac i zakonski zastupnik A. H., 2.tužitelja A. H. i 3.tužiteljice J. H. iz S. B., koje zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u S. B., protiv tuženika E. o. d.d., Podružnica O., zastupan po Odvjetničkom društvu „G. & P.“ iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji 2. i 3.tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1864/07 od 22. prosinca 2008., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-669/06 od 20. srpnja 2007., u sjednici održanoj 5. listopada 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija drugotužitelja A. H. i trećetužiteljice J. H. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Tuženik E. O. d.d. Z. dužan je tužiteljima na ime naknade štete platiti i to:

1. Mlt. T. H. bratu

- za duševne boli za pokojnim bratom iznos od

49.000,00 kn

- za jedno tamno odijelo iznos od

700,00 kn

- za jedan vijenac iznos od

350,00 kn

U k u p n o

50.050,00 kn

2. A. H. ocu

- za duševne boli za pokojnim sinom iznos od

154.000,00 kn

- za spomenik iznos od

17.500,00 kn

- za troškove organizacije sahrane iznos od

1.260,00 kn

- za troškove zvonjave iznos od

35,00 kn

- za glazbu iznos od

770,00 kn

- za grobnicu iznos od

14.763,00 kn

- za troškove sahrane iznos od

11.081,00 kn

- za ugošćavanje rodbine i prijatelja iznos od

14.000,00 kn

- za tamno odijelo iznos od

700,00 kn

- za jedan vijenac iznos od

350,00 kn

U k u p n o

214.459,51 kn

2. J. H. majci

- za duševne boli za pokojnim sinom iznos od

154.000,00 kn

- za crninu za četiri godišnja doba iznos od

7.000,00 kn

- za vijenac iznos od

350,00 kn

U k u p n o

161.350,00 kn

zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 1.260,51 kn (troškovi organizacije sahrane) teku od 4. rujna 2005. god. do isplate, na iznos od 770,00 kn (glazba) od 31. kolovoza 2005. god. do isplate, na iznos od 35,00 kn (zvona) od 1. rujna 2005. god. do isplate, na iznos od 11.081,00 kn (troškovi sahrane) od 2. rujna 2005. god. do isplate, na iznos od 14.763,00 kn (grobnica) od 29. prosinca 2006. god., dok za sve ostale vidove štete tuženik je dužan platiti zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja tj. 20. srpnja 2007. god. do konačne isplate, te je dužan platiti tužiteljima na ime troškova ovog postupka iznos od 54.637,11 kn, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelji se odbijaju.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„I. Žalba tužitelja mlt. T. H., A. H. I. J. H. o d b i j a se kao neosnovana, a žalba tuženika E. O. d.d. Z. djelomično o d b i j a kao neosnovana, a djelomično p r i h v a ć a, te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 20. srpnja 2007. godine, broj P-669/06-21:

1. p o t v r đ u j e, u odbijajućem dijelu (točka II. izreke),

2. p r e i n a č u j e, u dosuđujućem dijelu (točka I. izreke) i sudi tako da je tuženik E. O. d.d. Z., s osnova naknade štete, dužan platiti tužiteljima:

- mtl. T. H. iznos od 42.900,00 kn, umjesto iznosa od 50.050,00 kn,

- A. H. iznos od 183.382,00 kn, umjesto iznosa od 214.459,51 kn,

- J. H. iznos od 138.300,00 kn, umjesto iznosa od 161.350,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 1.080,43 kn (troškovi organizacije sahrane) od 4. rujna 2005. godine do isplate, na iznos od 660,00 kn (troškovi glazbe) od 31. kolovoza 2005. godine do isplate, na iznos od 30,00 kn (troškovi zvonjave) od 1. rujna 2005. godine do isplate, na iznos od 9.498,00 kn (troškovi sahrane) od 29. prosinca 2006. godine do isplate (sve tužitelju A. H.) i 138.300,00 kn (tužiteljici J. H.) od 20. srpnja 2007. godine do isplate, dok se tužitelji odbijaju s daljnjim dijelom tužbenog zahtjeva,

te tužiteljima naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 41.804,00 kn, umjesto iznosa od 54.637,11 kn.

II. Tužitelji se o d b i j a j u s zahtjevima za naknadu troškova žalbe i odgovora na žalbu.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli drugotužitelj i trećetužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da se nižestupanjske presude preinače tako da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu svih troškova parničnog, žalbenog i revizijskog postupka, ili da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje. Revidenti su popisali troškove revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a u svezi s odredbom čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj: 84/08), samo u dijelu koji se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Revidenti određeno ne navode u čemu se sastoji bitna povreda odredaba parničnog postupka, pa taj revizijski razlog nije, sukladno naprijed navedenoj zakonskoj odredbi (čl. 392. a) st. 1. ZPP) niti uzet u razmatranje.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da se 29. kolovoza 2005. u S. B. dogodila prometna nesreća na raskrižju Ulice … i …. u kojoj su sudjelovali F. G. kao vozač automobila „Opel Frontera“ reg. oznake …. i A. H. koji je upravljao motociklom marke „Suzuki“ reg. oznake … i to na način da je vozilo „Opel Frontera“ iz stanja mirovanja s parkirnog mjesta uz južni prometni trag Ulice … počelo uključivanje u promet u Ulicu … s istodobnom namjerom skretanja u lijevo u Ulicu …, u kojem trenutku je motocikl „Suzuki“ nailazio južnim prometnim trakom Ulice … od istoka prema zapadu kada je došlo do sudara, tako da je motocikl naletio na prednji lijevi bočni kraj vozila „Opel Frontera“. Jednako tako iz vještva Centra za prometna i tehnička vještačenja i ekspertize d.o.o. Z. utvrđeno je da se motocikl „Suzuki“ kojim je upravljao sada pok. A. H. u trenutku reagiranja vozača na opasnost kretao brzinom od 94 km/h, dok je u trenutku sudara brzina motocikla iznosila 72 km/h, da je vozač motocikla reagirao na opasnost 1,85 sec prije sudara, kada je od mjesta sudara bio udaljen 44,6 m, a od stražnjeg kraja vozila „Frontera“ 32 m, da do sudara ne bi došlo da je pok. A. H. upravljao motociklom brzinom od 70 km/h ili manjom, da je F. G. kao vozač „Opel Frontere“ krenuo iz stanja mirovanja 3,65 sec prije sudara u trenutku dok se motocikl nalazio udaljen 82 m iza stražnjeg kraja automobila i bio je u dometu preglednosti preko osvrtnog zrcala radi čega je F. G. imao priliku za odustanak od uključivanja i skretanja 1,85 sec prije sudara u trenutku kada je motocikl bio 32 m iza njega.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud ocjenjuje da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak prometne nezgode 70%, jer je svojim radnjama postupio suprotno odredbama čl. 43. i 45. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 105/04 – dalje: ZOSPC) i polukružnim skretanjem prouzročio prometnu nezgodu, time da postoji i doprinos pok. A. H. (prednika tužitelja) nastanku prometne nezgode 30% koji se sastoji u tome što nije brzinu kretanja motocikla prilagodio osobinama i stanju ceste, vidljivosti i gustoći prometa tako da motocikl može pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom, a što je u suprotnosti s odredbom čl. 51. st. 1. ZOSPC, a sve to prema vještvu Centra za prometna i tehnička vještačenja i ekspertize d.o.o. Z. iz kojeg određeno proizlazi da do sudara ne bi došlo da je pok. A. H. motociklom upravljao brzinom od 70 km/h ili manjom.

Drugostupanjski sud odlučujući o žalbama stranaka je mišljenja da je prvostupanjski sud podcijenio doprinos prednika tužitelja nastanku štetnog događaja ocijenivši ga sa 30%, pa da je time nepravilno primijenio odredbu čl. 192. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO).

Naime, drugostupanjski sud je u okolnostima konkretnog slučaja ocijenio da je za nastanak štetnog događaj odgovoran osiguranik tuženika 60%, a da je doprinos prednika tužitelja 40%, uz obrazloženje da je radnjama uključivanja u promet i polukružnim okretanjem osobnim automobilom u Ul. …, kada se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, osiguranik tuženika postupio protivno odredbama čl. 43. st. 1. i 2. i čl. 45. st. 1. ZOSPC, što je u uzročnoj vezi s nastankom prometne nezgode i posljedicama koje su iz nje proistekle, jer je preko osvrtnog zrcala mogao uočiti nailazak oštećenika budući mu je bio u dometu preglednosti, odustati od ovih radnji u prometu i tako izbjeći nastanak štetnog događaja radi čega dakle njegovu odgovornost ocjenjuje sa 60%, te da je oštećenik znatno pridonio nastanku štetnog događaja kada je u glavnoj ulici grada, upravljajući motociklom vozio brzinom od 94 km/h, gotovo dvostruko brže od dopuštene u naseljenom mjestu i time postupio protivno odredbama čl. 51. st. 1. i čl. 53. st. 1. ZOSPC, pa zaključujući da je prekomjerna brzina oštećenika u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja, jer da se oštećenik kretao brzinom od 72 km/h što je više od dopuštene do sudara ne bi došlo, pa upravo zato njegov doprinos ocjenjuje sa 40%.

Nadalje, drugostupanjski sud je ocijenio da je drugotužitelju i trećetužiteljici utvrđena primjerena naknada nematerijalne i materijalne štete po svim osnovama, ali je obzirom na podijeljenu odgovornost 60% : 40% u odnosu na naprijed navedene tužitelje preinačio dosuđene iznose po prvostupanjskom sudu i presudio kao u toč. I./1. izreke.

I prema ocjeni ovoga suda pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo (čl. 192. ZOO), kada je u okolnostima konkretnog slučaja ocijenio da postoji podijeljena odgovornost i to 60% na strani tuženika, te doprinos prednika tužitelja 40% koji drugostupanjski sud pravilno obrazlaže kroz utvrđene činjenice da je pok. A. H. kritične zgode u glavnoj ulici grada upravljao motociklom – nestabilnim prometnim sredstvom brzinom od 94 km/h, gotovo dvostruko brže od dopuštene u naseljenom mjestu i kroz zaključak da je prekomjerna brzina prednika tužitelja u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja, jer da se isti kretao brzinom od 72 km/h, što je također više od dopuštene, da do sudara ne bi došlo.

Stoga se suprotni navodi revizije, kojima se osporava doprinos prednika tužitelja nastanku štetnog događaja, ne mogu prihvatiti kao osnovani.

Neosnovani su i daljnji prigovori revidenata glede odbijajućeg dijela s osnove nematerijalne i materijalne štete.

S tim u svezi, treba reći, da je naknada za nematerijalnu štetu dosuđena revidentima uz uvažavanje kriterija iz čl. 201. ZOO, dok je utvrđena visina materijalne štete s osnove troškova pogreba, troškova nabave grobnice, nadgrobnog spomenika, crnine, troškova za jelo i piće sudionika pogreba, također utvrđena u skladu s rezultatima provedenih dokaza i uz valjano obrazloženje pobijane presude.

Obzirom na izloženo, valjalo je reviziju na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 5. listopada 2011.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.