Rev-3184/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3184/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Bruna Frankovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. M. iz O., koju zastupa punomoćnik K. A., odvjetnik u O., protiv tuženika P. M. iz S., kojeg zastupa punomoćnica R. T. I., odvjetnica u O., radi uzdržavanja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku, broj Gž-2467/14-2 od 9. listopada 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, broj P2-378/12-49 od 26. ožujka 2014., u sjednici održanoj 24. veljače 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom razveden je brak stranaka (točka I. izreke), određeno je da se djeca stranaka mlljt. A. M., mlljt. L. M., mlljt. M. M., mlljt. J. M. i mlljt. Š. M. povjeravaju na čuvanje i odgoj majci V. M. i da s njom žive, te je određen način održavanja kontakata između oca i djece (točka II. izreke), naloženo je ocu djece doprinositi za uzdržavanje mlljt. A. M. mjesečnim iznosom od 500,00 kn (petstokuna) počev od 15. svibnja 2012. do rujna 2012., 500,00 kn od travnja 2013. do prosinca 2013., mlljt. L. M. mjesečnim iznosom od 500,00 kn počev od svibnja 2012. do rujna 2012., 500,00 kn od travnja 2013. do prosinca 2013., mlljt. M. M. mjesečnim iznosom od 100,00 kn (stokuna) za travanj 2012., 400,00 kn (četristokuna) od svibnja 2012. do rujna 2012., 400,00 kn od travnja 2013. do prosinca 2013., mlljt. J. M. mjesečnim iznosom od 400,00 kn od travnja 2012. do rujna 2012., 400,00 kn od travnja 2013. do prosinca 2013., mlljt. Š. M. mjesečnim iznosom od 400,00 kn od 1. lipnja 2013. do prosinca 2013., te od ožujka 2014. za mlljt. A. M. 500,00 kn, mlljt. L. 500,00 kn, mlljt. M. 400,00 kn, mlljt. J. 400,00 kn, mlljt. Š. 400,00 kn odnosno ukupno 2.200,00 kn pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti s tim da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, a dospijevajući do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućim kamatama sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice (točka III. izreke), odbijen je preostali dio zahtjeva za uzdržavanje (točka IV. izreke). Ujedno je naloženo podnositelju isplatiti podnositeljici na ime troška postupka iznos od 500,00 kn (točka V. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 dalje: ZPP). Predlaže prihvaćanje revizije i preinačenje pobijane odluke na način da se tuženiku naloži plaćanje za uzdržavanje maloljetne djece pored već dosuđenog iznosa, iznos od 200,00 kn za svako dijete, podredno ukidanje pobijanih odluka i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 305. st. 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11 – dalje: ObZ) protiv drugostupanjske odluke o uzdržavanju maloljetnog djeteta ili djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Sukladno čl. 382. st. 2. ZPP-a u izvanrednoj reviziji stranka je dužna određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te mora izložiti i razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

To je posebno važno jer u smislu čl. 392. a) st. 2. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Revidentica je u reviziji postavila sljedeća pitanja;

- da li revidentici – tužiteljici koja je majka petero djece a koja su povjerena da s majkom žive povrijeđeno njezino pravo kao i pravo mlljt. djece na visinu novčanog iznosa koji je potreban za uzdržavanje mlljt. djece a koji je dužan plaćati onaj roditelj s kojim djeca ne žive,

- te da li ista ima pravo na uzdržavanja koja visina je propisana čl. 232. st. 4. Obiteljskog zakona Republike Hrvatske kao i minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djece njihove dobi (NN 38/13) a koje iznose je dužan plaćati onaj roditelj koji ne živi s djecom?

Prema ocjeni ovog suda prvo postavljeno pitanje nije određeno naznačeno pravno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a jer odgovor ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja tako da revizijski sud na njega ne može dati odgovor koji bi bio načelan i važan za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U odnosu na drugo postavljeno pitanje valja odgovoriti da je čl. 232. st. 4. ObZ-a propisano da će Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine objaviti minimalne novčane iznose potrebne za mjesečno uzdržavanje djeteta, koje je dužan platit roditelj koji ne živi s djetetom. Minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to za dijete do 6 godina 17 % prosječne plaće, za dijete od 7 do 12 godina 20% prosječne plaće, a za dijete od 13 do 18 godina 22% prosječene plaće, a st. 5. čl. 232. ObZ-a određeno je da ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati više djece u skladu s tim Zakonom, obveza uzdržavanja može biti određena i u manjem iznosu od onog u stavku 4. toga članka ali tako da ne bude manja od polovice iznosa iz tog stavka, dok je odredbom 6. istog članka propisano da obveza roditelja koji ne živi s djetetom može biti određena i u iznosu nižem od onih iz stavka 4. i 5. toga članka u slučaju iz članka 211. ObZ-a. Odredbom čl. 211. ObZ-a određeno je da dijete koje ima prihode dužno pridonositi za svoje uzdržavanje.

Slijedom navedenog sud je prilikom odlučivanja o minimalnom novčanom iznosu potrebnom za mjesečno uzdržavanje djeteta pored podataka objavljenih po Ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi, dužan voditi računa i o ostalim elementima od kojih ovisi visina uzdržavanja (primjerice ostvaruje li dijete primanja u vidu dječjeg doplatka) imajući na umu specifične i jedinstvene činjenice i okolnosti svakog pojedinog slučaja stoga drugo postavljeno pitanje u predmetnoj reviziji nije pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Budući da u ovom slučaju prvo postavljeno pitanje nije određeno naznačeno pravno pitanje, dok drugo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. b) ZPP-a reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 24. veljače 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.