I Kž-238/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-238/01-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec, Josipa Budinskog, Erike Kocijančić i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. K. i dr., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbi opt. N. K. protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj K-62/00-62 od 5. veljače 2001. godine, u sjednici održanoj dana 12. studenog 2002. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba opt. Nj.K., ukida se pobijana presuda u dijelu pod toč. I. izreke i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski je sud u Osijeku proglasio krivim Nj.K. zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona, te ga je, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne iz čl. 57. st. 1. toč. d) KZ osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koje mu je uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 10. srpnja 2000. do 22. kolovoza 2000. godine.

Istom presudom sud je proglasio krivom V.M. zbog kaznenog djela sprječavanja dokazivanja iz čl. 304. st. 2. Kaznenog zakona, za koje joj je, uz primjenu čl. 51. st. 1., 2. i 4. KZ izrekao novčanu kaznu od petnaest prosječnih dnevnih dohodaka u Republici Hrvatskoj u ukupnom iznosu od 1.650,00 kn, odredivši da ju je dužna platiti u roku od tri mjeseca.

Temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP) riješeno je da je opt. Nj.K. dužan naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 976,00 kn i platiti paušalni iznos od 500,00 kn, a II-optuženica V.M. da je dužna platiti paušalni iznos od 300,00 kn.

no oslobođeni dužnosti naknade Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP optuženici su djelomič

troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP, a temeljem čl. 132. st. 2. ZKP oštećenik P.T. je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu.

Protiv ove presude podnio je žalbu opt. Nj.K. osobno, iz koje proizlazi da presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se "donese presuda koja bi bila realnija za djelo koje je počinio" i putem svoga branitelja Z.M., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona u kojoj je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

Postupajući u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP prije održavanja ove sjednice spis je dostavljenom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledavanje.

Žalba optuženika je osnovana.

U pravu je žalitelj kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP time što ga je proglasio krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju na temelju činjeničnog opisa koji je proturječan i nerazumljiv.

I po ocjeni ovoga vijeća potpuno je nejasno kako je sud iz činjeničnog opisa, u kojemu se tvrdi da je optuženik, u nakani da se fizički obračuna sa ošt. P.T., a pristajući da ga usmrti, pištoljem ga snažno udario najmanje dva puta po glavi, zadavši mu time tešku tjelesnu ozljedu, a kako je uslijed takvog rukovanja pištoljem došlo do njegovog repetiranja i ispaljivanja metka pokraj glave oštećenika, ovaj je slučajem ostao živ, zaključio da je s namjerom započeo, ali nije dovršio da drugoga usmrti.

Nejasno je kojim je radnjama, po ocjeni suda, optuženik ostvario elemente kaznenog djela za koje je proglašen krivim, da li udaranjem oštećenika pištoljem po glavi ili ispaljivanjem metka pored njegove glave.

Ako sud smatra da je kazneno djelo ubojstva u pokušaju ostvareno time što je optuženik najmanje dva puta snažno udario po glavi oštećenika, onda s pravom žalitelj prigovara da se u situaciji u kojoj se događaj zbio, iz tih radnji ne može zaključiti o namjeri optuženika da usmrti P.T. pa ni neizravnoj, kao što proizlazi iz izreke pobijane presude. Ako pak sud smatra da su elementi kaznenog djela ubojstva u pokušaju ostvareni ispaljivanjem metaka pored glave oštećenika onda valja reći da iz izreke presude ne proizlazi da je optuženik svjesno ispalio ta dva metka jer je navedeno da je "uslijed takvog rukovanja pištoljem" došlo do ispaljivanja metaka, pri čemu se ne precizira o kakvom se rukovanju radi.

Osim toga, kada se usporedi izreka presude u pobijanom dijelu s obrazloženjem onda također proizlazi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP jer su razlozi i o odlučnim činjenicama, koje se odnose na oblik krivnje optuženika, u suprotnosti sa izrekom pobijane presude.

Naime, iz izreke proizlazi da sud smatra utvrđenim da je optuženik postupao sa neizravnom namjerom. Međutim, u obrazloženju presude na str. 7 navedeno je da je optuženik, u trenutku kada je oštećenik pao, a on se nalazio iznad njega, znajući da je pištolj repetiran, ispalio jedan hitac koji je slučajno promašio oštećenika i da je neprihvatljiva njegova obrana da je do ispaljivanja tog metka došlo slučajno. Takvo obrazloženje, u kojemu se navodi da je optuženik svjesno ispalio hitac u pravcu tijela oštećenika i da ga je slučajno promašio u suprotnosti je s izrekom presude u kojoj se navodi da je uslijed rukovanja pištoljem došlo do njegovog repetiranja i ispaljivanja metka pored glave P.T., pri čemu je ovaj slučajno ostao živ.

S obzirom na navedene proturječnosti, koje i po ocjeni ovog suda predstavljaju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju se žalba poziva, ovaj sud nije u mogućnosti ispitati pobijanu presudu u dijelu u kojemu se ona pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

U ponovnom postupku sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano.

Na jasan će i nedvojben način utvrditi koje je radnje poduzeo optuženik, osim udaraca pištoljem po glavi P.T., odnosno da li je do ispaljivanja prvog metka došlo slučajno, prilikom otimanja za pištolj između aktera događaja, ili ga je optuženik svjesno ispalio u pravcu tijela oštećenika i, u skladu s tim, opisat će djelo u izreci presude. Ovisno o tome utvrdit će da li je optuženik postupao sa neizravnom namjernom da oštećenika usmrti, ili je njegovom sviješću bila obuhvaćena samo mogućnost nanošenja tjelesnih ozljeda i, tek nakon toga donijet će novu odluku u kojoj će navesti jasne razloge za sve odlučne činjenice koje će utvrditi.

Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 388. st. 1. ZKP).

U Zagrebu, 12. studenog 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Milan Gudelj, v.r. Snježana Mrkoci, v.r.