I Kž-Us-34/2020-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 34/2020-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđ. X. H., zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 31. listopada 2019. broj Kv I-Us-40/2019-5., u sjednici održanoj 4. lipnja 2020.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba osuđ. X. H. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, u postupku tzv. neprave obnove kaznenog postupka, na temelju čl. 498. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08. – I.), preinačene su u odluci o kazni, presuda Županijskog suda u Osijeku od 18. listopada 2018. broj K-Us-3/2016-229., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. ožujka 2019. broj I Kž-Us-11/2019-15., a kojom je X. H. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju pet godina i deset mjeseci, zbog kaznenih djela iz čl. 328. st. 1., čl. 329. st. 1. toč. 2. u vezi s čl. 326. st. 1. i čl. 52., te čl. 294. st. 1. u vezi s čl. 52. KZ/11., te presuda Općinskog suda u Vukovaru od 8. lipnja 2016. broj K-219/2016., koja je preinačena u odluci o oduzimanju predmeta presudom Županijskog suda u Osijeku od 29. rujna 2016. broj Kž-334/2016-4., a kojom je X. H. osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11. Presude su preinačene na način da su navedene kazne uzete kao utvrđene, te je na temelju čl. 51. st. 2. i čl. 53. st. 1. KZ/11. X. H. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju šest godina i tri mjeseca. Osuđeniku je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora, na temelju čl. 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. travnja 2014. do 11. prosinca 2014., od 20. veljače 2016. do 8. lipnja 2016., te od 4. svibnja 2017., pa nadalje.

I Kž-Us 34/2020-7

Protiv te presude žalbu je podnio osuđ. X. H., po braniteljici Ž. K.-T., odvjetnici iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis predmeta je, sukladno čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08. – II.), prije dostave sucu izvjestitelju, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada, djelomično prepisujući zakonski tekst odredbe čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. – I., tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, označio jasne razloge na kojima se zasniva izreka presude. U pobijanoj presudi nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja, niti su izneseni razlozi međusobno proturječni.

Nije u pravu žalitelj niti kada novih okolnosti, kojih nije bilo prilikom izricanja pravomoćnih presuda, osporava pravilnost pobijane presude.

U tzv. nepravoj obnovi kaznenog postupka (objedinjavanje kazni), u smislu čl. 498. st. 1. toč. 1. ZKP/08. – II., sud ne utvrđuje nove činjenice koje bi bile odlučne za odmjeravanje kazne, već uzima u obzir samo činjenice koje su utvrđene u kaznenim postupcima i presudama koje su predmet objedinjavanja.

Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnih kaznenih djela. Prvostupanjski je sud, pravilno, pri donošenju nove i u konačnici blaže odluke o jedinstvenoj kazni zatvora, imao u vidu ranije izrečene kazne i sve relevantne okolnosti kojima su se rukovodili sudovi u procesu individualizacije kazne. Sud je olakotnom ocijenio okolnost da je osuđenik otac troje maloljetne djece, dok je otegotnim ocijenjen visok stupanj kriminalne količine i upornosti u počinjenju kaznenih djela. Pravilnom primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela iz čl. 51. st. 2. KZ/11., sud je osuđeniku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju šest godina i tri mjeseca, koja je veća od pojedinačno utvrđenih, a ne doseže njihov zbir. Odmjerena jedinstvena kazna optimalno će ispuniti zahtjeve kako generalne, tako i specijalne prevencije.

Upravo se takva kazna, s obzirom na sve ranije utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, ukazuje primjerenom težini i pogibeljnosti konkretnih kaznenih djela, stupnju osuđenikove krivnje i njegovoj osobnosti, te je prikladna ostvariti svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

Osuđenik, ukoliko smatra da su, (navodno) narušeno zdravlje njegove supruge i njeni egzistencijalni problemi, novonastale okolnosti koje bi opravdavale blažu osudu, tada nema

I Kž-Us 34/2020-7

zapreke da, uz adekvatnu dokumentaciju, podnese novi zahtjev za obnovu kaznenog postupka, sukladno čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08. – II.

S obzirom na odredbe čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11., žalbeni navodi o vremenu koje je osuđenik proveo u istražnom zatvoru, koje mu je pobijanom presudom, pravilno, na temelju čl. 54. KZ/11., uračunato u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora, nisu od utjecaja na pravilnost prvostupanjske presude. Tvrdnjom kako je osuđeniku isteklo maksimalno trajanje "pritvora ... te se osuđenik nalazi u zatvoru ... nezakonito lišen slobode ...", žalitelj zanemaruje kako je odredbom čl. 133. st. 6. ZKP/08. propisano da će okrivljenik, koji se nalazi u istražnom zatvoru, a presuda kojom mu je izrečena kazna zatvora je postala pravomoćna, ostati u tom zatvoru do upućivanja na izdržavanje kazne, a najdulje do isteka trajanja izrečene kazne. Pored toga, iz spisa predmeta broj K-Us-3/2016. je vidljivo kako je osuđenik 7. siječnja 2020. nastupio na izdržavanje kazne zatvore u Centru za dijagnostiku u Z.

Imajući u vidu navedeno, žalbu osuđenika valjalo je odbiti kao neosnovanu.

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih osuđenik pobija prvostupanjsku presudu, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj sud drugog stupnja, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08. – II., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08. – II. odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 4. lipnja 2020.

Predsjednica vijeća:

Ileana Vinja, v.r.