Revr-1304/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Revr 1304/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća te Vlatke Potočnjak Radej, Jasne Guštek, mr. sc. Jadranka Juga i Aleksandra Peruzovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz O. D., …, kojeg zastupa punomoćnica A. S., odvjetnica u S., protiv tuženika Z. komunalije d.o.o., S.. I. Z., …., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, sudskog raskida i isplate plaće, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžr- 76/08 od 3. veljače 2010. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-80/06 od 26. studenoga 2007., u sjednici održanoj 17. studenoga 2010.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi ništavom odluka tuženika od 31. siječnja 2006. i da se raskine ugovor o radu sklopljen između stranaka 28. veljače 2007., kao i zahtjev za isplatu naknade plaće u bruto iznosu od 68.642,42 kn sa zateznom kamatom. Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 8.540,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, odbijena je kao neosnovana i žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu odluke o trošku i to u dijelu kojim je tuženiku dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu 1.220,00 kn, a djelomično je preinačena odluka o trošku i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku daljnji trošak parničnog postupka u iznosu 200,00 kn. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, podredno da ukine pobijanu i prvostupanjsku presudu i predmet vrati nadležnom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

Ne mogu se prihvatiti navodi revidenta da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz razloga što sudovi navode da nije važna činjenica je li tužitelj skrivio prometnu nesreću, kao i sam nastanak štete, iako je tuženik upravo iz tih razloga otkazao ugovor o radu tužitelju. Naime, o tim okolnostima sudovi su u obrazloženju presuda naveli jasne i razumljive razloge, koje navodi revidenta ne dovode u sumnju. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelju zbog toga što je upravljao službenim vozilom bez naloga ovlaštene osobe i pod utjecajem alkohola, što predstavlja opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu samo po sebi i bez da je došlo do prometne nezgode.

Drugostupanjski sud je u žalbenom postupku postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP i u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu.

Neosnovano tužitelj reviziju podnosi i zbog revizijskog razloga bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1. ZPP. Tu povredu tužitelj nalazi u činjenici što je u donošenju drugostupanjske odluke u ovom predmetu sudjelovala sutkinja V. K., koja je kao raspravni sudac sudjelovala u postupku kod Općinskog suda u Sv. Ivanu Zelini, u predmetu poslovni broj P-103/06, u kojem je vođen postupak po tužbi Z. komunalija d.o.o., protiv tuženika D. G., radi naknade štete na automobilu, a vezano uz isti štetni događaj.

Naime, činjenica da je sudac koji je sudjelovao u donošenju drugostupanjske presude u ovom predmetu sudjelovao u postupku pred drugim sudom, koji se doduše vodio između istih stranaka, ali u drugom predmetu, nije razlog zbog kojeg se sudac po zakonu mora izuzeti (čl. 71. st. 1. t. 1. ZPP) pa nije ostvarena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. t. 1. ZPP.

Revizijski razlozi koji se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, zapravo su činjenični prigovori. U reviziji tužitelj iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i iznosi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova, posebno u odnosu na vrijeme saznanja tuženika o činjenicama na kojima se temelji otkaz. Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu mogle biti uzete u razmatranje, jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revident ne ukazuje, a ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP, na koju, na temelju odredbe čl. 392.a ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

Predmet spora je utvrđenje ništavom (nedopuštenom) odluke tuženika kojom je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu i sudski raskid ugovora o radu.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj kao radnik tuženika upravljajući vozilom vlasništvo tuženika pod utjecajem alkohola sudjelovao u prometnoj nesreći koja se je dogodila 21. prosinca 2005.,

- da je tužitelj tog dana bio zadužen za tzv. pasivno dežurstvo kada po nalogu neposrednog rukovoditelja izlazi na intervenciju,

- da radnik službeno vozilo može koristiti samo za intervencije, a ne i u privatne svrhe,

- da tog dana, kada se dogodila prometna nesreća, neposredni rukovoditelj nije uputio tužitelja na intervenciju,

- da je direktor tuženika saznao za prometnu nesreću sljedećeg dana, tj. 22. prosinca 2005., a da je za razloge nastanka prometne nesreće i alkoholiziranost tužitelja saznao 18. siječnja 2006. iz izvješća Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje S.. I. Z. od 17. siječnja 2006.,

- da je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu odlukom od 31. siječnja 2006. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, jer je upravljajući automobilom vlasništvo tuženika u vrijeme kada nije obavljao nikakve poslove vezane za radno mjesto i pod utjecajem alkohola doživio prometnu nesreću, pri čemu je poslodavcu prouzročio materijalnu štetu,

- da je tuženik omogućio tužitelju iznošenje obrane prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu, a o namjeravanoj odluci se savjetovao sa sindikalnim povjerenikom.

S obzirom na navedena utvrđenja sudovi nižeg stupnja su odbili tužbeni zahtjev, jer su utvrdili da je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu (čl. 114. st. 1. Zakona o radu ,„Narodne novine“ broj 137/04 – pročišćeni tekst, dalje- ZR).

U revizijskom stadiju postupka sporno je je li tuženik odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju donio u zakonskom roku iz čl. 114. st. 2. ZR, odnosno unutar roka od petnaest dana od dana saznanja o činjenicama na kojima se izvanredni otkaz temelji.

Revident navodi da je tuženik za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji saznao prije, a ne tek kada je dobio izvješće Policijske uprave Zagrebačke, P. postaje S.. I. Z.. Rok od petnaest dana iz čl. 114. st. 2. ZR u kojem se može izvanredno otkazati ugovor o radu, počinje teći od saznanja osobe nadležne za donošenje odluke o činjenicama na kojima se otkaz temelji. Iako je direktor tuženika saznao za prometnu nesreću u kojoj je sudjelovao tužitelj kao vozač, idući dan, tj. 22. prosinca 2005., o odlučnim činjenicama na kojima se temelji odluka o otkazu ugovora o radu, tj. o alkoholiziranosti tužitelja u vrijeme prometne nesreće koja se dogodila u vrijeme kada nije obavljao poslove vezane uz radno mjesto, tuženik je saznao tek iz izvješća Policijske uprave, 18. siječnja 2006. Zbog toga je odluka o otkazu koja je donijeta 31. siječnja 2006. donijeta u roku iz čl. 114. st. 2. ZR. Prema odredbi čl. 114. st. 1. ZR poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

U konkretnom slučaj, i prema ocjeni revizijskog suda, ispunjene su pretpostavke za primjenu navedene zakonske odredbe pa je pravilna ocjena sudova nižeg stupnja da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zakonita. Naime, činjenica da je tužitelj upravljao službenim vozilom pod utjecajem alkohola, a bez naloga neposrednog rukovoditelja i u vrijeme kada nije obavljao poslove vezane uz radno mjesto pa se tom prilikom dogodila i prometna nesreća, predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. t. 3. ZPP).

Radi naprijed navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 17. studenoga 2010.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.