Pž-7971/2010-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

60. Pž-7971/10-3

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu dr. sc. Srđanu Šimcu, u pravnoj stvari tužitelja V. I. K. d.o.o. K., protiv tuženika D. M. vl. trgovačko – ugostiteljskog obrta A. iz K., kojeg zastupa punomoćnica S. Č., odvjetnica u Z., radi isplate iznosa od 896,83 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Karlovcu poslovni broj P-681/10-

5 od 16. studenoga 2010., 24. listopada 2013.

p r e s u d i o j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana te se potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Karlovcu poslovni broj P-681/10-5 od 16. studenoga 2010. u točkama 1. i 3. njene izreke.

r i j e š i o j e

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba protiv točke 2. izreke presude Trgovačkog suda u Karlovcu poslovni broj P-681/10-5 od 16. studenoga 2010.

Obrazloženje

Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. Ž. iz K. poslovni broj Ovrv-545/09 od 4. lipnja 2009. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 896,83 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 17% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, a koja kamata teče na pojedinačno specificirane iznose te trošak ovršnog postupka u iznosu od 158,90 kn također s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na trošak od 4. lipnja 2009. do isplate (točka 1. izreke). Točkom 2. izreke pobijane presude platni nalog je ukinut u ostalom dijelu i tužbeni zahtjev je odbijen, dok je točkom 3. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 100,00 kn.

Prema obrazloženju pobijane presude, tužiteljeva tražbina temelji se na računima za isporučenu vodu, naknadu za održavanje sustava, naknadu za izgradnju objekata vodoopskrbe i odvodnje, naknadu za korištenje voda za zaštitu voda i za kanalizaciju, kao i na kamatama za izvršeno plaćanje sa zakašnjenjem, obračunatim u apsolutnom iznosu. Tuženik nije tijekom postupka osporio ni osnovu, niti visinu tužiteljeve tražbine, već je istaknuo prigovor zastare. Prvostupanjski sud je taj prigovor ocijenio neosnovanim jer je tužba u ovom predmetu podnesena unutar zastarnog roka od tri godine u skladu s odredbom čl. 228. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO). Naime, u konkretnom slučaju se ne primjenjuje jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO-a jer se ovdje ne radi o naknadi za potrebe kućanstva već za potrebe obrta (u kojem slučaju se primjenjuje prethodno navedena odredba čl. 228. st. 1. ZOO-a).

O zakonskim zateznim kamatama koje teku na glavnicu prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a naglašavajući kako tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate od dana tuženikovog zakašnjenja, a ne od dana dospijeća kako je to tužitelj zatražio u platnom nalogu. Kamate na obračunati iznos kamata prvostupanjski sud je odredio u skladu s odredbom čl. 31. st. 2. ZOO-a.

S obzirom na to da je tužitelj zatražio kamate od dana dospijeća svakog pojedinog računa (a ne od dana tuženikovog zakašnjenja), prvostupanjski sud je presudio kao u točki 2. izreke pobijane presude.

O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Protiv ove presude tuženik je podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba postupke i zbog odluke o troškovima. U žalbi je ukazao na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje navodeći kako tuženikov obrt ne radi od početka 2008. pa tada nije mogla nastati tužiteljeva tražbina koja se temelji na potrošnji vode. Na taj način počinjena je i bita povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer postoji proturječnost između izreke presude i stanja spisa. Istaknuo je kako tijekom postupka nije dovoljno raspravljen tuženikov prigovor koji se tiče prestanka rada obrta te je ukazao na primjenu odredbe čl. 15. ZOO-a. Predložio je da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu.

Tuženikova žalba je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

Prije svega, napominje se kako iz sadržaja tuženikove žalbe proizlazi da on podnosi žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji žalbeni razlog u ovom postupku nije dopušten.

Naime, u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a), slijedom čega se ovaj sud nije upuštao u ocjenu tuženikovih žalbenih navoda koji se svode na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda.

Pravilno je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor zastare.

Naime, usluge koje je tužitelj pružao tuženiku su obavljene na temelju trgovačkog ugovora o prometu roba i usluga prema kojem je ugovoru tužitelj tuženiku pružio određene komunalne usluge (čl. 20. Zakona o komunalnom gospodarstvu - „Narodne novine“ broj 26/03-pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09 i 79/09). U vrijeme nastanka sporne tražbine tuženikov obrt je bio aktivan te je odjavljen tek 22. srpnja 2009. (list 46. spisa), a ne početkom 2008. kao što je to tuženik tvrdio tijekom prvostupanjskog postupka. Zato se na tražbinu iz takvog ugovora primjenjuje odredba čl. 228. st. 1. ZOO-a kojom je propisan zastarni rok od tri godine, a ne odredba čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO-a kojom je propisan zastarni rok od jedne godine koji se odnosi na naknade za isporuku određenih usluga za potrebe kućanstva, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. Osim toga, čak i da se primjenjuje zastarni rok od jedne godine, tužiteljeva tražbina ne bi bila zastarjela jer je ona dospjela najranije 30. kolovoza 2008., a prijedlog za ovrhu je u ovom predmetu podnesen unutar roka od godine dana (26. svibnja 2009.).

Nadalje, prema odredbi čl. 20. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu visinu cijene, način obračuna i način plaćanja komunalnih usluga iz stavka 1. tog članka određuje isporučitelj usluge. S obzirom na to da je u konkretnom predmetu tužitelj dostavio sudu račune za pružene usluge, a tuženik nije osporio visinu tih računa, niti je osporio da je vlasnik, odnosno korisnik nekretnine na koju se odnose te komunalne usluge, on je u smislu odredbe čl. 20. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu obveznik plaćanja cijene tih komunalnih usluga.

Zato je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika na isplatu utužene tražbine koja se odnosi na cijenu komunalnih usluga.

Pravilno je prvostupanjski sud odredio i zakonsku zateznu kamatu u konkretnom slučaju. Naime, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje, osim glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a. Obveza plaćanja zatezne kamate vezana je uz zakašnjenje u plaćanju novčane obveze i sporedno je potraživanje uz takvu obvezu. Slijedom navedenog, a kako tuženik nije svoju obvezu izvršio na vrijeme, odnosno nije ju uopće izvršio, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju zakonsku zateznu kamatu od dana tuženikovog zakašnjenja pa do isplate.

Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelji i kamatu na iznos kamata obračunatih u apsolutnom iznosu (35,81 kn) od dana podnošenja prijedloga za ovrhu do isplate, a u skladu s odredbom čl. 31. st. 2. ZOO-a.

Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka, kako po osnovi na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini odmjerenih troškova.

Slijedom navedenog trebalo je tuženikovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda u točkama 1. i 3. njene izreke na temelju čl. 368. ZPP-a.

Kako tuženik nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv točke 2. izreke pobijane presude jer je u tom dijelu tuženik uspio u ovom sporu (a s obzirom na to da je tom točkom izreke djelomično ukinut platni nalog i tužbeni zahtjev je odbijen), primjenom odredbe čl. 366. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 358. st. 3. ZPP-a, riješeno je kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 24. listopada 2013.

SUDAC

DR. SC. SRĐAN ŠIMAC, v.r.