Rev-496/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-496/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz D. R., zastupanog po punomoćniku M. V., dipl. pravniku sindikata H., protiv tuženika M. trgovina, u.d.d. D. R., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku iz K., radi utvrđivanja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-91/00 od 19. travnja 2000. godine, kojom je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Karlovcu broj: P-1752/98 od 07. srpnja 1999. godine, u sjednici održanoj dana 05. lipnja 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđuje se da je otkaz ugovora o radu tuženika od 24. rujna 1998. godine nevažeći i da radni odnos tužitelju kod tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na poslove koje je obavljao do 24. rujna 1998. godine, u roku od 8 dana, te se nalaže tuženiku da tužitelju plati naknadu izgubljene plaće od 24. rujna 1998. godine pa do vraćanja na posao, zajedno sa zateznom kamatom po čl. 277. Zakona o obveznim odnosima u visini od 18% godišnje prema Uredbi o visini stope zatezne kamate u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda pod toč. I izreke, dok je rješenjem ukinuta navedena presuda pod toč. II izreke i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju tuženiku i preinači pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda.

Tužitelj na reviziju nije odgovorio.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 - u daljnjem tekstu ZPP) ovaj sud je utvrdio da u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je izvanredni otkaz ugovora o radu tuženika od 24. rujna 1998. godine nevažeći i da radni odnos tužitelju kod tuženika nije prestao, uz obvezu tuženiku da vrati tužitelja na poslove koje je obavljao do 24. rujna 1998. godine.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužitelj s tuženikom sklopio dana 27. ožujka 1996. godine ugovor o radu na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu “poslovođa u djelatnosti trgovine na malo”, da je kod tuženika otpočeo s radom 01. srpnja 1978. godine, na temelju odluke o zasnivanju radnog odnosa.

Nadalje su utvrdili da je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu odlukom o izvarednom otkazu ugovora o radu od 24. rujna 1998. godine, jer je ovlaštena osoba tuženika dana 30. srpnja 1998. godine saznala da je tužitelj zatečen u obavljanju istovrsne djelatnosti kod druge pravne osobe (tužitelj otvorio vlastiti trgovački obrt na svoje ime – K.), koji posao je prema sklopljenom ugovoru o radu bio dužan obavljati kod tuženika, a pored toga taj posao tužitelj je obavljao u vrijeme kad je trebao raditi kod tuženika, čime je počinio osobito tešku obveze iz radnog odnosa (čl. 107. ZR).

Uvjete za izvanredni otkaz ugovora o radu propisuje odredba čl. 107. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 38/95, 54/95, 65/95 – u daljnjem tekstu: ZR), koja u st. 2. određuje da se ugovor o radu može izvanredno otkaza samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Rok od 15 dana iz čl. 107. st. 2. ZR, u kojem se može izvanredno otkazati ugovor o radu teče od saznanja osobe nadležne za donošenje odluke.

Kako je iz same odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu razvidno da je ovlaštena osoba tuženika saznala za osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa 30. srpnja 1998. godine, a odluka o izvanrednom otkazu donijeta je 24. rujna 1998. godine i po ocjeni ovog revizijskog suda, pravilno su zaključili nižestupanjski sudovi da je u konkretnom slučaju tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelju izvan zakonskog roka od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Suprotno tvrdnji revidenta, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti za sudski raskih ugovora o radu, jer nižestupanjski sudovi nisu mogli po službenoj dužnosti donijeti odluku o sudskom raskidu, ako nema zahtjeva bilo zaposlenika, bilo poslodavca.

Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 05. lipnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.