Kž-eun-3/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kž-eun 3/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe S. J. zbog kaznenog djela iz članka 1., 14. 26. par. 1., 27., 1., 94. par., 1., i članka 1. par. 1,2 Tabela B3, 20. par., 1 predmet b, z, 37. i 38. Zakona 3459/2000 Kaznenog zakona Republike Grčke, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 21. prosinca 2018. godine broj Kv-eun-15/2018 ( Kir-eun-8/2018 ), u sjednici održanoj 23. siječnja 2019. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje, te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Županijski sud u Dubrovniku je rješenjem od 21. prosinca 2018. godine broj Kv-eun- 15/2018 (Kir-eun-8/2018) temeljem članka 21. stavka 1. točke 1. (iako bi pravilno trebalo stajati: članka 21. stavka 2. točke 1.) Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (''Narodne novine'' broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17. i 68/18. - dalje u tekstu: ZPSKS-EU) odbio izvršenje Europskog uhidbenog naloga izdanog od Ureda državnog odvjetnika pri Prizivnom sudu Dodecanese u Republici Grčkoj, broj 3502 od 6. ožujka 2018. godine, radi izvršenja kazne zatvora od 8 (osam) godina protiv tražene osobe S. J., državljanina R. A., zbog kaznenog djela ilegalne trgovine narkotičkim drogama i psihotropnim supstancama, a kako je to djelo precizirano i pravno kvalificirano u uvodu ovog rješenja.

Protiv navedenog rješenja žali se državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

Sukladno članku 132. ZPSKS-EU u svezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

Uvodno treba napomenuti kako je prethodna odluka suda prvog stupnja (Kv-eun- 10/2018 od 14. kolovoza 2018. godine), a kojom je također bilo odbijeno izvršenje europskog uhidbenog naloga, ukinuta rješenjem ovog suda od 5. rujna 2018. godine broj Kž-eun- 27/2018-4, između ostalog i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te je tom prigodom naloženo prvostupanjskom sudu da, u odnosu na postupak izvršenja ovog europskog uhidbenog naloga, utvrdi je li tražena osoba, u kaznenom postupku koji je protiv nje vođen pred nadležnim sudom u R. G., bila upozorena da presuda može biti donesena i u njenoj odsutnosti, a u slučaju njenog nedolaska na sud, odnosno na raspravu.

U pravu je žalitelj kada tvrdi da sud prvog stupnja u ponovljenom postupku navedenu odlučnu činjenicu nije utvrdio na potpuno nedvojben način, odnosno da je preuranjen zaključak navedenog suda da se ta činjenica ne može utvrditi, a zbog čega je onda i činjenično stanje, u ovom trenutku, nepotpuno, a samim time i pogrešno utvrđeno.

Naime, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud je putem ministarstva R. H., Sektora ..., Službe .... zatražio navedeni podatak od nadležnih pravosudnih tijela R. G., te je posredstvom Ureda SIRENE G. zaprimljen odgovor (prijevod na hrvatskom jeziku nalazi se na listu 110 do 111 spisa Kv-eun-15/2018) iz kojeg se navedena odlučna činjenica nije mogla utvrditi, jer o tome u odgovoru nema niti jedne riječi, odnosno o tome nema izričitog i nedvosmislenog očitovanja.

Stoga je sud prvog stupnja navedeni podatak pokušao pribaviti i posredstvom nacionalnog člana Eurojusta, međutim niti na taj način i uz posredovanje nacionalnog člana navedeni podatak nije pribavljen, odnosno zaprimljen, zbog čega prvostupanjski sud zaključuje kako nema odgovora na jasan i nedvosmislen upit je li tražena osoba bila upozorena da se presuda može donijeti i kada mu se sudi u odsutnosti, pa kako se zbog svega navedenog ova važna i odlučna činjenica ne može utvrditi, a radi se o hitnom postupanju zbog činjenice da se tražena osoba nalazi u istražnom zatvoru, trebalo je odbiti izvršenje ovog europskog uhidbenog naloga, pri čemu se prvostupanjski sud, za razliku od izreke rješenja, u obrazloženju pobijanog rješenja pravilno poziva na razloge propisane u članku 21. stavku 2. točki 1. ZPSKS-EU.

Međutim, ovakav zaključak suda prvog stupnja, barem za sada, je pogrešan, a kako to s pravom ističe i žalitelj.

Potpuno je pogrešna tvrdnja suda prvog stupnja iznesena u pobijanom rješenju da se navedena odlučna činjenica u ovom kaznenom predmetu (je li tražena osoba bila upozorena da se presuda može donijeti i u slučaju njenog nedolaska na sud, odnosno raspravu) ne može utvrditi, jer to što se navedeni podatak nije uspio pribaviti putem međunarodne policijske suradnje te posredstvom nacionalnog člana Eurojusta ne znači da se samo zbog toga ova doista važna i odlučna činjenica ne može pribaviti i na potpuno nedvojben način utvrditi. Pritom i žalitelj s potpunim pravom ukazuje na činjenicu da je prvostupanjski sud, a radi pribavljanja navedenog podatka, trebao postupiti sukladno članku 11. ZPSKS-EU, odnosno uspostaviti neposredni kontakt s nadležnim kaznenim sudom u Dodecaneseu, a koji je i izrekao osuđujuću presudu traženoj osobi.

Naime, članak 11. stavak 2. ZPSKS-EU propisuje mogućnost uspostave neposrednih kontakata između domaćih nadležnih pravosudnih tijela i nadležnih pravosudnih tijela drugih država članica u izvršenju odluka pravosudnih tijela, pri čemu se radi olakšavanja uspostave ovakvih neposrednih kontakata mogu kontaktirati i osobe za kontakt s Europskom pravosudnom mrežom u kaznenim stvarima, a kako bi i one poduzele potrebne radnje u svrhu olakšavanja uspostave neposrednih kontakata između domaćih i stranih pravosudnih tijela država članica. Upravo je jedan od ciljeva donošenja ovog zakona, a vezano za pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima između država članica Europske unije, bio i omogućavanje uspostavljanja neposrednog kontakta između nadležnih pravosudnih tijela država članica Europske unije, a kako bi se ta suradnja učinila kvalitetnijom, efikasnijom i bržom u odnosu na postupke izvršenja odluka pravosudnih tijela. Stoga je sud prvog stupnja, a kada na prethodno opisane načine nije uspio pribaviti navedeni podatak, trebao postupiti sukladno odredbi članka 11. ZPSKS-EU te uspostaviti neposredni kontakt s Prizivnim sudom u Dodecaneseu i od njih zatražiti i pribaviti navedeni podatak, kako bi se ova odlučna činjenica mogla na nedvojben i precizan način utvrditi. To što se u konkretnoj situaciji radi o kaznenom predmetu u kojem se tražena osoba nalazi u istražnom zatvoru, zbog čega se doista radi o predmetu hitne naravi, nije zapreka da se od strane domaćeg pravosudnog tijela poduzmu sve potrebne i moguće radnje te da se pritom iskoriste sve zakonske mogućnosti, a kako bi se navedeni podatak i pribavio, jer od toga u konačnici i ovisi odluka prvostupanjskog suda u odnosu na izvršenje ovog europskog uhidbenog naloga.

Kako zbog svega iznesenog sud prvog stupnja ovu odlučnu činjenicu, barem za sada, nije utvrdio to je zbog toga činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, čime je počinjena povreda iz članka 470. stavka 3. ZKP/08., a samim time je u odnosu na odlučne činjenice činjenično stanje i pogrešno utvrđeno, čime je istovremeno počinjena i povreda iz članka 470. stavka 2. ZKP/08.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će nedostatke na koje je ukazano ovom odlukom, sukladno članku 11. ZPSKS-EU od Prizivnog suda u Dodecaneseu zatražit će se i pribavit će se podatak koji se odnosi na činjenicu je li tražena osoba bila upozorena da presuda može biti donesena i u njenoj odsutnosti, a u slučaju nedolaska na sud, odnosno na raspravu, te će potom tu činjenicu cijeniti zajedno s drugim utvrđenim činjenicama, a koje su bitne za odlučivanje o izvršenju predmetnog europskog uhidbenog naloga, pa će nakon toga, na osnovu potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, donijeti novu odluku, koju će potom i valjano obrazložiti.

Stoga je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 23. siječnja 2019. godine

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.