II Rev-88/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev 88/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja RO R. m. u. M., zastupanog po pun. Š. G., radniku tužitelja, protiv tuženika 1. R0 R. m. u. Z. OOUR P. Z., 2. RO R. m. u. Z. OOUR R. Z., 3. RO R. m. u. Z., OOUR S. Z., i 4. RO R. m. u. Z. OOUR S. j. Z., svi zastupani po pun. M. T., radniku RZ RO R. m. u. Z., radi raskida ugovora, predaje i isplate, rješavajući reviziju tuženih, protiv pravomoćne presude Privrednog suda Hrvatske od 9. svibnja 1989. br. Pž- 3248/88, kojom je potvrdjena presuda Okružnog privrednog suda u Splitu od 11. prosinca 1987. br. P 857/87, u sjednici održanoj dana 15. siječnja 1991,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženih odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostepenom presudom sudjeno je:

"I. Dužni su tuženici pod 1. OOUR P. Z., 2. OOUR R. Z. i 3. OOUR S. Z. sve RO R. m. u. Z. u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja predati tužitelju RO R. m. u. M., u posjed sobu sa 3 ležaja koja se nalazi u zgradi odmarališta Dj. S. u G. n/m, ..., u ulici ..., koja zgrada je upisana u posjedovnom listu 466 k. o. G. n. m. kao k.č. br. 854, 855/2, 855/4 i 856/1, slobodnu od osoba i stvari.

II. Dužan je tuženik pod 4. OOUR S. j. Z. RO R. m. u. Z. u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja predati u posjed tužitelju RO R. m. u. M. sobu sa 3 ležaja koja.se nalazi u zgradi odmarališta Dj. S. u G. n/m, ..., u ulici ..., koja zgrada je u posjedovnom listu upisana pod br. 466 k. o., kao k.č. br. 854, 855/2, 855/4 i 856/1, slobodnu oči osoba i stvari.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu

II Rev 88/1990-2

u kojem glasi:

"Raskidaju se ugovori o prenosu prava korištenja i raspolaganja i to ugovor zaključen izmedju tužitelja i tuženika ad 1. do 3. od 5. III 1984. godine evidentiran pod brojem RS-1190/5/82 i ugovor zaključen izmedju tužitelja i tuženika pod 4. od 5. III 1984. g. evidentiran pod brojem RS- 1190-5/82 i riješio je:

I. Tužba se odbacuje u dijelu u kojem glasi:

"Takodjer se obavezuju tuženi da plate tužitelju na ime korištenja predmetnih soba u periodu od jula 1982. godine do dana podnošenja tužbe naknadu u iznosu od po ...dinara, odredjenu po vještaku financijske struke, a od dana podnošenja tužbe do iseljenja iznos od po .... dinara mjesečno, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja, te naknaditi tužitelju troškove postupka."

II. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od dinara 223.000 i to tuženici pod 1. OOUR P. Z., OOUR R. Z. i 3. OOUR S. Z. sve RO R. m. u. Z. u iznosu od po 37.167 dinara, a tuženik pod 4. OOUR S. j. Z. RO R. m. u. Z., u iznosu od dinara 111.500."

Drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tuženi je izjavio reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Revidenti predlažu da se nižestepene presude preinače ili ukinu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nesporno je da su stranke u drugoj polovici 1989. godine ugovorile da će zaključiti ugovore o prenosu prava korištenja i raspolaganja dviju soba sa tužitelja na tužene (na svakog po jedna soba) koje se nalaze u zgradi odmarališta Dj. S. u G. n/m i da će tuženi za taj prenos platiti ugovorenu naknadu.

Nesporno je da su tuženi odmah stupili u posjed soba a isto je nesporno da su tuženi odmah nakon zaključenja ugovora trebali platiti ugovorenu naknadu.

Tužitelj je sačinio pismene primjerke ugovora i

II Rev 88/1990-2

potpisao ih u skladu s usmenim dogovorom i iste poslao tuženim na potpis očekujući uplatu ugovorene naknade.

Medjutim, tuženi iako su odmah nakon usmenog ugovora stupili u posjed soba nisu platili ugovorenu naknadu ni vratili tužitelju potpisane ugovore ni nakon mnogobrojnih zahtjeva tužitelja.

Utvrdjeno je da je tužitelj nakon što tuženi nisu potpisali ugovore ni platili naknadu, nakon više usmenih poziva tužene dopisom od 4. siječnja 1984. obavijestio da se više ne smatra vezan ponudom za prenos prava korištenja soba.

Iz tako utvrdjenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su izveli pravilan pravni zaključak da izmedju stranaka nije zaključen ugovor o prenosu prava korištenja soba od tužitelja na tužene i pravilno primijenili materijalno pravo kada su usvojili tužbeni zahtjev kojim se tuženima nalaže da su sobe dužni predati tužitelju u posjed jer ih tuženi od časa kada su bili obaviješteni od strane tužitelja da se tužitelj ne smatra vezan ponudom o prenosu prava korištenja drže bez pravnog osnova.

Time što su tuženi tek 11. svibnja 1984. god. dostavili tužitelju potpisane ugovore i dokaz da su tek tada platili ugovorenu naknadu nije zaključen ugovor o prenosu prava korištenja. Takvim postupkom tuženi su sa velikim zakašnjenjem prihvatili ponudu pa se takav zakašnjeli prihvat ponude u smislu st. 1. čl. 43. Zakona o obveznim odnosima smatra kao nova ponuda od strane tuženih tužitelju koju tužitelj nije prihvatio već je isti dan obavijestio tužene da je ne prihvaća i odmah je vratio uplaćeni iznos naknade tuženima (dopis tužitelja tuženima od 11. studenog 1984. list 3).

Kako u postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, nije se ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je revizija temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP odbijena.

U Zagrebu, 15. siječnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v. r.