I Kž-237/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-237/01-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović, Milana Gudelja, mr. Branka Zmajevića i Ane Garačić, kao članova vijeća i tajnice u vijeću – sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. G., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 06. veljače 2001., br. K-55/00, u sjednici održanoj dana 17. siječnja 2002. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vladimira Turka,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pret potpuno izmijenjenim vijećem.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. N.G. na temelju čl. 354. toč. 3. ZKP, oslobođen je od optužbe da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ.

Protiv te presude žalbu je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja podnio državni odvjetnik i predložio, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na žalbu nije podnesen odgovor.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je za sada neprihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da nema dokaza da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo te da je sud prvog stupnja olako i bez dovoljno kritičnosti prihvatio obranu optuženika što je on iznio istražnom sucu, a nije je doveo u svezu ni sa drugim izvedenim dokazima, prije svega sa iskazima saslušanih svjedoka, djelatnika policije B.K. i M.T.

Naime, iz iskaza ovih svjedoka decidirano proizlazi da su nakon višekratne prismotre mjesta događaja, kritične noći uočili jednu osobu (za koju je kasnije neprijeporno utvrđeno da

je bio optuženik), da idući iz pravca kuća koje su uz cestu, osvjetljavajući put baterijskom lampom, ide pravo na zasad indijske konoplje, a zatim da, idući od jedne do druge biljke svaku osvjetljava i promatra, a oni su ga zaskočili kod zadnje ili predzadnje, kada je i odbacio svoju baterijsku lampu.

Prema tomu, suprotno zaključku suda prvog stupnja, iz iskaza ovih svjedoka ne proizlazi da je optuženik tada samo prošao kroz konopljište, već da ga je očito obilazio, a za takovo postupanje optuženika sud prvog stupnja nije dao nikakav odgovor, a niti je cijenio podatak da je optuženik potpisao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta.

Nadalje, optuženik se branio, da se na mjestu događaja našao stoga, što ga je susjed Pero, sa kojim je te večeri sjedio u kući svoje majke poslao da ubere i donese nekoliko lubenica iz polja što ga svjedok ima u blizini navedenog zasada, točnije 20 m dalje. Neovisno o tomu, što bi bilo logičnije da je u svoje polje po lubenice išao sam svjedok a ne optuženik, ostaje činjenica, da iz podataka zapisnika o očevidu samo proizlazi, da je zasad konoplje dobro skriven između visoke trave i korova, a da nigdje nema nekog drugog obrađenog dijela zemljišta ili zasada pa ni polja lubenice, dok se provjerom na terenu tijekom istrage, nije moglo utvrditi da postoji osoba po imenu P. koja bi se bavila uzgojem lubenica, o čemu su također iskazivali prije spomenuti svjedoci.

Istina, optuženik je na glavnoj raspravi predložio da se u svojstvu svjedoka sasluša P.G. iz V., a zatim je od tog prijedloga odustao, čime se sud prvog stupnja zadovoljio, umjesto da je onda izvođenje tog dokaza odredio po službenoj dužnosti a potom njegov sadržaj cijenio kako u svezi sa obranom optuženika tako i u svezi s drugim provedenim dokazima, tim prije, što je izvođenje istog već bio prihvatio po prijedlogu optuženika, pa će tako postupiti u ponovljenom postupku.

Slijedom svega naprijed izloženog, a jer je žalba državnog odvjetnika osnovana, trebalo je istu prihvatiti te prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja izvest će sve već provedene dokaze a zatim i one na koje mu je ukazano ovim rješenjem, nakon čega će savjesnom i sveobuhvatnom ocjenom kako obrane optuženika, tako i svih provedenih dokaza, moći odlučiti je li ili nije optuženik počinio terećeno kazneno djelo, odnosno donijeti novu odluku, koju će u svemu valjano obrazložiti, sukladno čl. 359. st. 7. ZKP.

Stoga je riješeno kao u izreci ovog rješenja, na temelju čl. 388. st. 1. i 3. ZKP.

U Zagrebu, 17. siječnja 2002.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v. r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v. r.