Revr-1502/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1502/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja K. E. iz T., drugotužitelja V. F. iz E., trećetužiteljice G. G. iz P., četvrtotužiteljice S. H. iz E. i petotužiteljice Ž. H. iz P., koje zastupaju punomoćnice I. B., M. H. i M. D., diplomirane pravnice u Sindikatu u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Požegi, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-1554/11-2 od 16. svibnja 2011., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-261/10-8 od 18. ožujka 2011., u sjednici održanoj 7. prosinca 2016.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja te se ukidaju presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1554/11-2 od 16. svibnja 2011. i Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-261/10-8 od 18. ožujka 2011. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijeni su tužbeni zahtjevi svih tužitelja za isplatu dodatka na posebne uvjete rada i to prvotužitelja za 1.908,34 kn, drugotužitelja za 2.084,18 kn, trećetužiteljica za 1.879,69 kn, četvrtotužiteljica za 1.145,39 kn i petotužiteljica za 2.380, 13 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose pobliže označene u izreci presude (toč. I. izreke) te je tužiteljima naloženo tuženici nadoknaditi parnični trošak u iznosu 750,00 kn (toč. II. izreke).

Presudom suda drugog stupnja je djelomično odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke, a djelomično je prihvaćena žalba i preinačena odluku o troškovima pod točkom II. izreke pa je tužiteljima naloženo da nadoknade trošak tuženici srazmjerno udjelu svakog tužitelja u predmetu spora.

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 1. Zakona o parničnom postupku, navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja, o kojem revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

Predložili su preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbene zahtjeve ili ukinuti pobijanu i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja je osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodatka na plaću za posebne uvjete rada na temelju čl. 35. i čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 92/04, 141/04 i 150/04 – dalje: KU/04) za odrađene prekovremene sate u razdoblju od ožujka 2007. do srpnja 2008., koji rad su prvotužitelj, drugotužitelj i četvrtotužiteljica obavljali na poslovima osiguranja, trećeužiteljica na poslovima višeg stručnog savjetnika - socijalnog radnika u Odgojnom zavodu u P., a petotužiteljica na poslovima strukovnog učitelja - kuhara u Zatvoru u P.,

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su tužitelji u spornom razdoblju bili zaposleni kao državni službenici u Zatvoru u P., odnosno Odgojnom zavodu u P.,

- da su tužiteljima isplaćeni dodaci za sate redovnog radnog vremena, što znači i dodaci i za posebne uvjete rada,

- da tuženica za prekovremene sate rada koje su tužitelji ostvarili u spornom razdoblju, nije isplatila dodatke za posebne uvjete rada.

Nižestupanjski sudovi su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim pozivanjem na tumačenje Zajedničke komisije na sjednici održanoj 2. ožujka 2005. odredaba čl. 35. st. 2. i čl. 39. st. 1. i st. 2. KU/04 prema kojem se pri obračunu prekovremenih sati uzima vrijednost sata (satnica) bez dodatka na osnovnu plaću za poslove s posebnim uvjetima rada navodeći da tumačenje Zajedničke komisije obvezuje ugovorne stranke zbog čega tužiteljima ne pripada dodatak na plaću za posebne uvjete rada na prekovremeni rad.

Tužitelji smatraju da su nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim pogrešnim tumačenjem odredbe čl. 39. KU/04, odnosno, pozivanjem na tumačenje te odredbe od strane Zajedničke komisije te ističu da tužiteljima kao službenicima, neovisno o ostalim dodacima na plaću, prema odredbi čl. 39. KU/04, pripada i dodatak na plaću za prekovremeni rad koji im je tuženica dužna isplatiti, jer bi se u protivnom redovni i prekovremeni rad, iako obavljeni u istim uvjetima rada, različito vrednovali na štetu tužitelja.

Materijalnopravno pitanje koje tužitelji postavljaju u reviziji jest:

„Imaju li tužitelji, kao državni službenici, pravo na isplatu posebnog dodatka za posebne uvjete rada i na sate prekovremenog rada koje su ostvarili u razdoblju od 1. veljače 2007. do 31. srpnja 2008. (kada je stupio na snagu novi Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike)?“

Obrazlažući važnost postavljenog materijalnopravnog pitanja revidenti se pozivaju na različitu praksu drugostupanjskih sudova i to presudu Županijskog suda u Puli, poslovni broj Gž-707/10 od 1. ožujka 2010., u kojoj je, u istovrsnoj pravnoj stvari, zauzeto shvaćanje da se plaća tužiteljevog radnog mjesta uvećava za dodatke na plaću bez obzira radi li se o radu u redovno radno vrijeme ili prekovremenom radu time da mu za prekovremeni rad pripada još i dodatak iz čl. 39. KU/04, neovisno o ostalim dodacima na plaću.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je u reviziji postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U tumačenju važećih spornih odredaba KU/04 valja poći od općeg pravila iz čl. 12. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04 i 68/05 - dalje: ZR), koje pravilo se primjenjuje na temelju odredbe čl. 2. st. 2. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 92/05, 107/07 i 27/08 - dalje: ZDS) i glasi: „Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“

S obzirom da su tužitelji državni službenici na njihov radnopravni status valja primijeniti odredbe čl. 108. i čl. 112. Zakona o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“, broj 27/01), koje su u spornom razdoblju ostale na snazi na temelju prijelaznih i završnih odredaba čl. 144. st. 1. i st. 2. ZDS i to sve do donošenja posebnog zakona kojim će se urediti plaće i druga materijalna prava državnih službenika i do donošenja uredaba kojima će se urediti klasifikacija radnih mjesta i namještenika. Uz navedene zakonske odredbe na snazi su ostali i provedbeni propisi doneseni na temelju tih odredaba pa tako i Uredba o poslovima i posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“, broj 74/02, 81/06 i 58/08 - dalje: Uredba) koja u čl. 4. poslovima u posebnim uvjetima rada smatra i „poslove ovlaštenih službenih osoba u Ministarstvu pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, u Upravi za zatvorski sustav“.

Prema odredbi čl. 35. KU/04 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci pak na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće. Odredbom čl. 39. KU/04 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika, između ostalog, uvećati i za prekovremeni rad 50% te je izričito određeno da se dodaci iz čl. 39. st. 1. KU/04 međusobno ne isključuju.

Kolektivnim ugovorom nije bilo izričito određeno na koji način će se pri izračunu plaće primijeniti odredbe Uredbe o poslovima i posebnim uvjetima rada u državnoj službi. Takva odredba unesena je tek u Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08 - dalje: KU/08) čijom odredbom čl. 44. st. 3. je propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz tog članka obračunavaju za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje.

Iz sadržaja citiranih odredbi Zakona i KU/04 proizlazi da su državnim službenicima i namještenicima priznata određena prava na dodatke na plaću koji jedne druge ne isključuju osim u slučaju dodatka za rad u turnusu u drugoj smjeni (čl. 39. KU/04).

Dakle, ako tužitelji po KU/04 imaju pravo na određene dodatke na plaću, a prema izdanim rješenjima imaju pravo i na druge dodatke, ta se prava kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme tako i na plaću za prekovremeni rad. Iako je takav način obračuna proizlazio i iz propisa koji su vrijedili do stupanja na snagu KU/08, dilema oko takvog načina obračuna konačno je razriješena donošenjem novog KU/08: njime je samo izričito određen takav (već postojeći) način obračuna dodatka na plaću.

Prema tome, polazeći od činjenice da je prvotužitelju, drugotužitelju i četvrtotužiteljici, osim prava na uvećanje plaće po KU/04, rješenjima o rasporedu na radno mjesto priznato pravo na dodatak na plaću u visini od 30%, a trećetužiteljici i petotužiteljici 25%, po osnovi rada na poslovima sa posebnim uvjetima rada, proizlazi da su tužitelji kao državni službenici imali pravo na isplatu posebnog dodatka za posebne uvjete rada i za zvanje na iznos naknade za prekovremene sate rada i u vrijeme kada je odredbom čl. 35. i 39. KU/04 bilo propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na posebnim uvjetima rada uvećava osnovna plaća.

Državni službenici i namještenici imaju, dakle, pravo na isplatu svih posebnih dodataka na plaću ako takvo pravo proizlazi iz pojedinačnog rješenja o rasporedu na radno mjesto službenika, pravilnika o radu, sporazuma sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnog ugovora ili zakona.

Budući da o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva nije odlučeno pravilnom primjenom navedenih odredaba materijalnog prava i u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda, to je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, te nema mjesta preinaci odluke.

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zagreb, 7. prosinca 2016.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.