Rev-2910/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2910/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. Ž.B. zastupanog po ocu i zakonskom zastupniku Đ.B. iz N.K., K.T. …, koga zastupa F.M., odvjetnik iz S.B., protiv tuženika C. d.d. Z., Filijala N.G., kojeg zastupa punomoćnik Ž.H., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Požegi od 27. svibnja 1993.g. br. Gž 118/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški od 23. prosinca 1992.g. br. P 430/92, u sjednici održanoj dana 2. studenog 1994.g.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvoga stupnja kojom je tuženoj naloženo da tužitelju, mlt. Ž.B. isplati na ime naknade štete iznos od 227.500 HRD (227,50 kn) sa zakonskim zateznim kamatama od 24.XII.1992.g. i iznos od 22.750 HRD (22,75 kn) sa zakonskim zateznim kamatama od 19.XI.1992.g. i da mu naknadi parnični trošak, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je uložio tužitelj zbog bitnih povredi odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući njeno ukidanje ili preinačenje na način da se u cijelosti udovolji tužbenom zahtjevu.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se o reviziji izjasnilo nadležno državno odvjetništvo. Revizija nije osnovana.

Tužitelj prigovara primjeni materijalnog prava u određivanju njegove krivnje za nastalu štetu za više od 10%.

U postupku je utvrđeno da je dana 9. lipnja 1992.g. došlo do prometne nezgode u kojoj je stradao tužitelj na način da osiguranik tužene B.R. upravljao osobnim automobilom brzinom neprilagođenom uvjetima na cesti i prometnoj situaciji, ne obrativši posebnu pažnju na djecu na cesti te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novoj Gradiški od 23.IX.1992.g. br. K 107/92 proglašen krivim i kažnjen radi krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti javnog prometa.

No, također je utvrđeno da je tužitelj nepropisno pretrčavao cestu, istrčavši iza kamiona pred automobil kojim je upravljao R.B. tako da ga je ovaj mogao ugledati tek kada se našao na njegovoj strani. I tužitelj kao pješak bio je dužan, s obzirom na gust promet, na što i sam ukazuje u reviziji, prelazeći cestu postupati krajnje oprezno i obratiti pažnju na situaciju na cesti i vozila koja nailaze. To mu nalaže odredba čl. 107. st. 1. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama ("Službeni list", broj 50/88, "Narodne novine", broj 53/91) kojom je propisano da je pješak dužan prelaziti preko kolnika pažljivo i najkraćim putem, nakon što se prije stupanja na kolnik uvjeri da to može učiniti na siguran način. S obzirom na utvrđenje sudova ne može se smatrati da je tužitelj kritične zgode tako postupao.

Stoga je, i po shvaćanju ovoga suda suodgovoran za štetni događaj u dijelu od 35%.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio lake tjelesne povrede u vidu površinske povrede fontalnog dijela glave i duboke ogrebotine područja brade. Zbog ovih je povreda jedan dan trpio jake bolove, 4 dana srednje jake bolove i 6 dana slabe bolove, te strah jakog intenziteta 2-3 minute, sekundarni strah 4 dana i strah slabog intenziteta 10 dana.

S obzirom na ova utvrđenja sudovi su pravilno primijenili mjerila i kriterije iz odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, dalje ZOO) kada su tužitelju za fizičke bolove utvrdili naknadu u visini od 100.000 HRD (100 kn) a za strah 250.000 HRD (250 kn).

Odredbom čl. 192. ZOO propisano je da oštećenik koji je doprinio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na srazmjerno smanjenu naknadu. Stoga je sud, s obzirom na utvrđenu visinu tužiteljeve suodgovornosti od 35%, pravilno dosudio naknadu od 65.000 HRD (65 kn) za fizičke bolove te 162.500 HRD (162,50 kn) za strah.

Nije osnovan prigovor tužitelja da je počinjena bitna povreda odredbi parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, dalje ZPP) na koju ukazuje revizija jer je prvostupanjski sud za svoja utvrđenja naveo valjane razloge koji nisu proturječni međusobno ili s izrekom presude koja je razumljiva i moguće ju je ispitati.

Kako u postupku nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), temeljem odredbi čl. 393. istoga zakona odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 2. studenog 1994.g.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)