Rev-2700/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2700/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Marijana Ramušćaka i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja doc. dr. M. M. iz N. M., kojeg zastupa Ž. P. odvjetnik iz Z., protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu – Geotehnički fakultet u Varaždinu, Hallerova aleja 7, kojeg zastupa M. K.-G. odvjetnica iz V., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-12/99 od 22. siječnja 1999., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu br. P-263/96 od 09. studenog 1998. ispravljena rješenjem istog suda pod istim brojem od 02. prosinca 1998., u sjednici održanoj dana 26. rujna 2001. godine

p r e s u d i o j e :

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

II. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da plati tužitelju iznos od 61.631,24 kn sa osnova neisplaćene plaće za vrijeme od 01. siječnja 1996. do zaključno 31. kolovoza 1997., sa zakonskim zateznim kamatama od dospjeća pojedinog obroka pa do isplate i naknadi troškove postupka u iznosu od 15.483,64 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravodobnu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se ukine presuda žalbenog suda i vrati žalbenom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj pobija navode revizije i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana uz naknadu troška odgovora na reviziju.

Nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

U predmetu spora pravomoćnom djelomičnom presudom suda prvog stupnja br. P- 263/96 od 14. lipnja 1996. poništena je odluka tuženika o prestanku radnog odnosa tužitelja i tuženiku je naloženo da tužitelja vrati na rad na radno mjesto na kojem se nalazio i sa tužiteljem zaključi ugovor o radu.

Nakon donošenja odluke o prestanku radnog odnosa tuženik nije radio od 01.siječnja 1996. godine. Tužitelj je ostvario pravo na mirovinu 01. rujna 1997. godine.

Tužitelj sporni iznos traži s osnova izgubljene plaće.

Kad je odluka tuženika o prestanku radnog odnosa tužitelja poništena pravomoćnom sudskom odlukom, tužitelj dolazi u položaj u kojem bi se nalazio da odluka o prestanku radnog odnosa nije donesena i tužitelju pripada pravo na plaću, koju bi ostvario da je radio. Dakle, niži sudovi materijalno pravo pravilno su primijenili kad su zahtjev tužitelja prihvatili s tim da visina zahtjeva među strankama nije niti sporna.

Navodi revizije nisu odlučni za rješenje predmeta spora, jer se isključivo odnose na pobijanje odluka tuženika o prestanku radnog odnosa, a što više nije predmet spora.

Iz iznesenih razloga, a temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 - ZPP) valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

Tužitelju trošak odgovora na reviziju nije dosuđen, jer podnošenje odgovora na reviziju nije bilo potrebno za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 26. rujna 2001.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v. r.