Rev-20/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-20/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Dorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja V. S. iz Z., zastupanog po punomoćniku D. Ž., odvjetniku iz S. P., protiv tuženika O. S. iz Z., zastupanog po punomoćniku K. L., odvjetniku iz S. P., radi povrata stvari i dr. rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 26. rujna 1990. br. Gž-921/90-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskoj Požegi od 22. lipnja 1990. br. P- 684/89-9, u sjednici održanoj dana 3. svibnja

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom drugostepenog suda potvrđena je presuda prvostepenog suda kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom da mu tuženi preda poluosovinu, zupčanik, kućište, ležaj i lančanik, sve za kombajn marke "Zmaj" 780, ili da mu u nemogućnosti povrata ovih stvari naknadi štetu u iznosu od 489,00 dinara sa sporednim potraživanjima.

Protiv presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presude nižestepenih presuda ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

0dgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Drugostepeni je sud pravilno potvrdio presudu prvostepenog suda kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom da mu tuženi preda naprijed navedene dijelove kombajna marke "Zmaj" 780, ili da mu u nemogućnosti povratka tih stvari naknadi štetu u iznosu od 489,00 dinara sa sporednim potraživanjima, jer je utvrđeno da tužitelj nije uspio dokazati da je tuženi poskidao i zadržao za sebe navedene dijelove kombajna vlasništvo tužitelja. Razloge zbog kojih tužitelj smatra da je tuženi prisvojio navedene dijelove njegovog kombajna koji je bio parkiran u dvorištu kuće roditelja tuženog (u kojoj nitko ne živi) sud je ocijenio i zaključio je da se radi samo o pretpostavkama tužitelja prema kojima je to tuženi počinio samo zato što su između stranaka teško poremećeni odnosi (tuženi je zet tužitelja), a da se ne može niti pretpostaviti da bi to učinio neki mještanin, jer da je tužitelj sa svima njima u dobrim odnosima.

Revident pogrešno smatra da bi se u ovom slučaju (podredno) mogao primijeniti institut ostave, prema kojem bi tuženi bio dužan da čuva kombajn tužitelja kao svoj vlastiti itd., jer tu pravnu osnovu za utuženo potraživanje tužitelj prvi put iznosi u reviziji, a primjena te pravne osnove vezana je uz određene činjenice (postojanje ugovora o ostavi i njegov sadržaj), o kojima u navedenom postupku, kao nepotrebno nije raspravljano, jer se tužitelj na taj institut nije pozivao, niti je naveo činjenice iz kojih bi sud mogao izvesti zaključak da se radi o ostavi. U reviziji se tužitelj prvi put ne može s uspjehom pozivati na taj institut, budući da je revizija plavni lijek protiv pravomoćne presude drugostepenog suda, koji ispituje zakonitost i pravilnost prvostepene presude, a prvostepeni je sud o tužbenom zahtjevu odlučio na osnovu činjeničnog obrazloženja navedenog u tužbi i tokom postupka iz kojeg ne proizlazi da bi se u ovom slučaju moglo raditi o ostavi.

Kad je kraj takvog stanja stvari tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom pravilno je primjenjeno materijalno pravo, pa kako nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 375. Zakona o parničnom postupku, u daljnjem tekstu ZPP na koji se revident izričito poziva, niti povrede postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 3. svibnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović v. r.