Rev-1154/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1154/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak Radej, i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. i dr. iz Đ., koju zastupa I. B., odvjetnik iz N., protiv tuženika E. o. d.d. Z., kojeg zastupa Odvjetničko društvo G. i P., Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 07. listopada 2004. broj Gž-1978/04, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Našicama od 21. travnja 2004. broj P-184/04, u sjednici održanoj dana 30. studenog 2005. godine

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 07. listopada 2004. broj Gž-1978/04 odbija se.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom drugostupanjskog Županijskog suda u Osijeku od 07. listopada 2004. broj Gž-1978/04 odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Našicama od 21. travnja 2004. broj P-184/04, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev i tuženiku naloženo da tužiteljima, iz naslova naknade štete zbog smrti supruga i oca stradalog u prometnoj nezgodi, isplati: prvotužiteljici M. B. iznos od 222.000,00 kn, drugotužitelju T. B. iznos od 243.140,00 kn i trećetužiteljici N. B.-Š. iznos od 152.000,00 kn, sve spp.

Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 6. ZPP, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu ili preinače.

U reviziji, u bitnom, navodi da presude imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, jer su razlozi nejasni; da je tužena u odgovoru na tužbu istakla prigovor nepostojanja uzročne veze, da nije pristala da se dokazi iz kaznenog spisa koriste u ovoj parnici, već je predložila saslušanje svjedoka, provođenje rekonstrukcije na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za promet, pribavljanje obdukcijskog nalaza radi utvrđenja uzroka smrti, te provođenje medicinskog vještačenja po vještaku patologu, a koje dokaze sud nije proveo, da sud tuženiku nije omogućio da raspravlja pred sudom. Nadalje, da je odgovornost podijeljena u omjeru 50:50%, jer da je oštećeni pok. S. B. pridonio nastanku štete nepravilnim pretjecanjem i upravljanjem vozilom prekomjernom brzinom; da između smrtne posljedice i štetnog događaja nema uzročne veze; da nije jasno iz kojih dokaza je utvrđena činjenica da su tužitelji srodnici pok. S. B., kao i da je pogrešna odluka o trošku, budući da iz presude nije razvidno za koje radnje i u kojem iznosu je priznat parnični trošak, a ni da zahtjev za naknadu parničnog troška tužitelji nisu stavili do zaključenja glavne rasprave.

Tužitelji u odgovoru na reviziju poriču revizijske navode i predlažu da se revizija kao neosnovana odbije.

Revizija nije osnovana.

Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 392. a/ Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03; dalje: ZPP) i utvrđeno je da ne postoje naprijed navedeni revizijski razlozi.

Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP.

Pregledom spisa prvostupanjskog postupka utvrđeno je da su održana dva ročišta za glavnu raspravu (30. listopada 2003. i 20. travnja 2004.), na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili se dokazi, da je na ta ročišta tuženik uredno pozvan i da nije pristupio, te da su ročišta održana u njegovoj odsutnosti. Drugih parničnih radnji o kojima bi se tuženik trebao očitovati nije bilo.

Iz navedenog proizlazi da je tuženiku dana mogućnost da raspravlja pred sudom, te da ne postoji bitna povreda iz toč. 6. st. 2. čl. 354. ZPP.

Ne postoji niti bitna povreda iz toč. 11. st. 2. čl. 354. ZPP jer presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. One sadrže potpune i jasne razloge o odlučnim činjenicama, koje se tiču okolnosti pod kojima je nastao štetni događaj, o postojanju odgovornosti tuženika, o postojanju uzročne veze, o tome da su tužitelji ovlaštenici naknade štete, a tuženik obveznik, te o visini naknade. Svi ti razlozi suglasni su sa sadržajem izvedenih dokaza.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz razloga određeno navedenih u reviziji.

U ovom sporu radi naknade štete zbog smrti tužitelja, stradalog u prometnoj nezgodi od 16. studenog 2000., sudovi su utvrdili da je prometna nezgoda uzrokovana isključivom krivnjom osiguranika tuženika, odnosno vozača vozila reg. oznake …, koji je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Našicama broj K-93/01 od 17. prosinca 2002. oglašen krivim; da prednik tužitelja nije niti djelomično pridonio nastanku štete; da su tužitelji članovi uže obitelji pok. S. B. (prvotužiteljica njegov bračni drug, a drugotužitelj i trećetužiteljica njegova djeca); da tužitelji zbog smrti muža i oca trpe duševne bolove, te da je drugotužitelj snosio troškove sahrane u iznosu od 6.340,00 kn, troškove izrade nadgrobnog spomenika u iznosu od 14.800,00 kn, kao i da troškovi crnine prvotužiteljice i drugotužitelja iznose po 2.000,00 kn. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužbene zahtjeve kao osnovane prihvatili. Obveza tuženika da tužiteljima naknadi štetu temelji se na odredbama čl. 940. i čl. 941. u vezi čl. 178. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 158. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - ZOO).

Revizijski prigovor tuženika o postojanju obostrane krivnje za spornu prometnu nezgodu, sa stajališta odgovornosti tuženika, nije relevantan, jer je imatelj oba vozila (reg. oznake … i …) Č. d.d. N. osiguran od odgovornosti kod tuženika, pa tuženik, na temelju već citiranih propisa, odgovara za ukupnu štetu.

Nije osnovan niti revizijski prigovor da ne postoji uzročna veza između sporne prometne nezgode i smrti prednika tužitelja.

Obdukcijskim nalazom vještaka dr. B. D. (list 69-71 kaznenog spisa broj K-93/01) utvrđeno je da je pok. S. B. umro nasilnom smrću uslijed začepljenja plućne arterije krvnim ugrušcima, koje je nastupilo kao posljedica ozljeđivanja u prometnoj nezgodi. Polazeći od navedenog utvrđenja, sudovi su pravilno zaključili da postoji uzročna veza između prometne nezgode i smrti pok. S. B..

Neosnovan je, također, i prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer da tužitelji nisu članovi uže obitelji pok. S. B..

Sudovi su pregledom spisa Općinskog suda u Našicama broj P-4/01 i broj O-393/00 utvrdili da je prvotužiteljica bračni drug pok. S. B., a drugotužitelj i trećetužiteljica njegova djeca, dakle, osobe iz odredbe čl. 201. st. 1. ZOO, koji imaju pravo na naknadu nematerijalne štete za duševne bolove, kao i na naknadu materijalne štete, na temelju odredbe čl. 193. ZOO. Revizijski navodi koji se tiču pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu ocijenjeni, jer pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne predstavlja dopušteni revizijski razlog (arg. iz čl. 385. ZPP).

Pravilna je odluka sudova o troškovima postupka.

Zahtjev za naknadu parničnog troška tužitelja priložen je uz zapisnik s ročišta od 20. travnja 2004. (list spisa B-36) i u istom su određeno navedeni troškovi za koje se traži naknada, a te je troškove sud upravo i dosudio tužiteljima.

Ocjenjujući iz ovih razloga da revizija nije osnovana, istu je valjalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 30. studenog 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v. r.