Rev-1745/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vjere Delić, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Katarine Buljan, Gordane Matasić-Špoljarić i dr. Ivana Kaladića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. B. P. p. N., iz K., 2. A. G.-Č. I., iz J., 3. Đ. K. iz T., 4. A. P. p. M., iz K., 5. I. K. p. J., iz J., 6. A. Z. iz U., 7. A. K. p. M., iz T., 8. A. K. p. L., iz G., 9. N. Š. p. B., iz V., 10. L. G. M. iz U., 11. A. B. p. I., iz U., 12. M. P. iz S., 13. M. G. iz S., 14. A. G.-Č. J., iz J., 15. M. Š. iz V., 16. A. D. iz T., 17. L. J. pok. K. iz T., 18. I. B. p. P. iz T., 19. N. J. p. I. iz T. i 20. Ž. V. p. I. iz S., svi zastupani po punomoćniku P. P., odvjetniku iz S., protiv tuženika C. kemijske industrije T., zastupane po punomoćniku L. G., odvjetniku u S., radi isplate, rješavajući reviziju izjavljenu od tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 23. listopada 1998. godine, br. Gž-1648/98., kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Sinju od 26. lipnja 1998. godine, br. P-243/98., u sjednici održanoj dana 24. listopada 2001. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-1745/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužitelja sud prvog stupnja dostavio je, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92. i 112/99. - dalje ZPP), na odgovor tuženiku i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetništvu.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1745/1999-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vjere Delić, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Katarine Buljan, Gordane Matasić-Špoljarić i dr. Ivana Kaladića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. B. P. p. N., iz K., 2. A. G.-Č. I., iz J., 3. Đ. K. iz T., 4. A. P. p. M., iz K., 5. I. K. p. J., iz J., 6. A. Z. iz U., 7. A. K. p. M., iz T., 8. A. K. p. L., iz G., 9. N. Š. p. B., iz V., 10. L. G. M. iz U., 11. A. B. p. I., iz U., 12. M. P. iz S., 13. M. G. iz S., 14. A. G.-Č. J., iz J., 15. M. Š. iz V., 16. A. D. iz T., 17. L. J. pok. K. iz T., 18. I. B. p. P. iz T., 19. N. J. p. I. iz T. i 20. Ž. V. p. I. iz S., svi zastupani po punomoćniku P. P., odvjetniku iz S., protiv tuženika C. kemijske industrije T., zastupane po punomoćniku L. G., odvjetniku u S., radi isplate, rješavajući reviziju izjavljenu od tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 23. listopada 1998. godine, br. Gž-1648/98., kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Sinju od 26. lipnja 1998. godine, br. P-243/98., u sjednici održanoj dana 24. listopada 2001. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja se prihvaća, te se ukida presuda Županijskog suda u Splitu br. Gž-1648/98. od 23. listopada 1998. godine i presuda Općinskog suda u Sinju od 26. lipnja 1998. godine, br. P-243/98. i predmet se vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Odluka o trošku revizijske faze postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Splitu od 23. listopada 1998. godine, br. Gž-1648/98. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Sinju od 26. lipnja 1998. godine, br. P-243/98. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima od 1 do 20 iznos od 3.960 kuna svakome od njih na ime otpremnine zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos počevši od dana prestanka radnog odnosa tužitelja i to onih pod 1, 14 i 20 od dana 23. svibnja 1995. godine, onih pod 2, 3, 12 i 19 od dana 22. svibnja 1995. godine, onih pod 4 do 9 od dana 9. svibnja 1995. godine, onih pod 10, 11, 17 i 18 od dana 5. svibnja 1995. godine, onog pod 13 od dana 31. svibnja 1995. godine, onog pod 15 od dana 12. lipnja 1995. godine i onog pod 16 od dana 12. svibnja 1995. godine, sve do konačne isplate.
Dužan je tuženik u istom roku i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima i sve prouzročene parnične troškove.
II. Dužni su tužitelji solidarno naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.960 (tritisućedevestošezdesetkuna) u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."
Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložili da sud reviziju prihvati i pobijane presude ukine te svojom presudom prihvati tužiteljeve tužbene zahtjeve ili pak predmet vrati na ponovno suđenje.
Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužitelja sud prvog stupnja dostavio je, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92. i 112/99. - dalje ZPP), na odgovor tuženiku i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetništvu.
Tuženik nije odgovorio na izjavljenu reviziju tužitelja, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija je osnovana.
U ovoj pravnoj stvari tužitelji su kao radnici tuženika zahtijevali isplatu otpremnine zbog prestanka radnog odnosa, a radi odlaska u invalidsku mirovinu.
Odlučujući o zahtjevu tužitelja za isplatu otpremnine koja bi im pripadala temeljem odredbe čl. 7. Anexa osnovnom nacionalnom ugovoru za gospodarstvo i javna poduzeća ("Narodne novine", br. 16/95.), jer su 1995. godine, stekli uvjete za invalidsku mirovinu, sudovi su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim obzirom na činjenicu da su tužitelji potpisali izjave u kojima se navodi da se odriču prava na otpremninu ukoliko im bude priznato pravo na invalidsku mirovinu, te da otpremninu neće potraživati sudskim putem, uz obrazloženje da je otpremnina "nesumnjivo imovinsko pravo kojeg se zaposlenik može odreći, a odricanje od tog prava proizvodi pravne učinke", da je tijekom postupka nesumnjivo utvrđeno da su se tužitelji putem pisanih izjava odrekli prava na otpremninu, a sa čime se tuženik suglasio. Revidenti osnovano tvrde da su pobijane presude zasnovane na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
U ovoj pravnoj stvari tužitelji su izjavu o odricanju od otpremnine dali u vremenskom razdoblju od 20. veljače 1995. godine, do 20. travnja 1995. godine, dok im je radni odnos prestao kod tuženika u vremenu od 3. svibnja 1995. do 23. svibnja 1995. godine, zbog toga što su stekli uvjete za mirovinu kojim danom im je priznato i pravo na invalidsku mirovinu.
Prema tome, očito je da su se tužitelji spomenutim izjavama odrekli potraživanja, koje u momentu odricanja nije bilo dospjelo, pa takvo odricanje ne proizvodi pravne učinke.
Zbog pogrešnog pravnog pristupa sudova nižeg stupnja, da su se tužitelji mogli odreći konkretnog prava ti sudovi nisu utvrdili visinu potraživanja tužitelja, tj. nisu utvrdili sve odlučne činjenice u ovom sporu, pa stoga nije bilo uvjeta za preinaku pobijane presude i zato je revizija prihvaćena, ukinute presude nižih sudova, i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, temeljem čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku.
U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će utvrditi visinu potraživanja svakog od tužitelja i s osnova otpremnine i nakon toga donijeti novu i na zakonu zasnovanu odluku.
Odluka o trošku zasnovana je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu, 24. listopada 2001.
Predsjednik vijeća:
Vjera Delić, v.r.