Legislator Case Law & Legislation
Gž-2084/2012-2 AI generated

Gž-2084/2012-2 · Županijski sud u Zagrebu

Case Number Gž-2084/2012-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Vande Senta kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. H. iz Z.., zastupana po punomoćniku D. A. B., odvjetniku u Z.., protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, zastupanog po punomoćniku A. D., odvjetniku u Z.., radi utvrđenja ništavosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-180/11-17 od 22. prosinca 2011., ispravljene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-180/11-21 od 23. siječnja 2012., u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2014.,

Legislator headnote

AI generated

Gž-2084/2012-2 · Županijski sud u Zagrebu: Protiv ove presude tužiteljica je podnijela žalbu protiv toč. III pobijane presude zbog svih žalbenih razloga označenih u čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/97, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 - dalje: ZPP), te predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti, uz naknadu troška žalbe. Tužiteljica je u odnosu na iznos iz toč. II izreke predložila ispravak, podredno žalbu, pa kako je prijedlog za ispravak presude u tom dijelu usvojen i presuda ispravljena, ne egzistira žalba protiv ovog dijela presude.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Poslovni broj 54 Gž-2084/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Vande Senta kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. H. iz Z.., zastupana po punomoćniku D. A. B., odvjetniku u Z.., protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, zastupanog po punomoćniku A. D., odvjetniku u Z.., radi utvrđenja ništavosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-180/11-17 od 22. prosinca 2011., ispravljene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-180/11-21 od 23. siječnja 2012., u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2014.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-180/11-17 od 22. prosinca 2011., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-180/11-21 od 23. siječnja 2012., u dijelu pod toč. III izreke.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-180/11-17 od 22. prosinca 2011., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-180/11-21 od 23. siječnja 2012., u dijelu pod toč. I, II, IV i V izreke.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda utvrđen je ništavim ugovor o najmu ½ dijela stana sa zaštićenom najamninom sklopljen između stranaka (toč. I izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 6.267,72 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedine dospjele obroke od dospijeća do isplate (toč. II izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.062,32 kn sa pripadajućom zateznom kamatom (toč. III izreke), utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženika prema tužiteljici u iznosu od 29.475,86 kn, slijedom čega je prigovor tuženika radi prijeboja odbijen kao neosnovan (toč. IV izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 6.027,50 kn (toč. V izreke).

Protiv ove presude tužiteljica je podnijela žalbu protiv toč. III pobijane presude zbog svih žalbenih razloga označenih u čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/97, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 - dalje: ZPP), te predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti, uz naknadu troška žalbe. Tužiteljica je u odnosu na iznos iz toč. II izreke predložila ispravak, podredno žalbu, pa kako je prijedlog za ispravak presude u tom dijelu usvojen i presuda ispravljena, ne egzistira žalba protiv ovog dijela presude.

Tuženik se je podnio žalbu protiv pobijane presude zbog svih žalbenih razloga označenih u čl. 353 st. 1 ZPP, a iz žalbe proizlazi da pobija odluke u dijelu pod toč. I, II, IV i V izreke, te predlaže u tom dijelu presudu preinačiti.

Žalbe nisu osnovane.

Predmet spora predstavlja tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavim ugovora o najmu ½ dijela stana sa zaštićenom najamninom sklopljen između stranaka i zahtjev za isplatu iznosa najamnine za ½ dijela stana plaćenog bez osnove, pri čemu je tuženik istaknuo prigovor radi prebijanja s osnove plaćene pričuve. Nije sporno da je predmetni ugovor sklopljen, da je tužiteljica suvlasnica ½ polovine predmetnog stana i da je tuženiku plaćala najamninu za ½ dijela stana.

Prilikom donošenja prvostupanjske presude sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP na koju ukazuju žalitelji, jer presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema nedostataka i proturječnosti zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Na žalbeni navod tužiteljice da sud nije obrazložio okolnost priznanja duga po tuženiku uslijed čega nije moglo doći do zastare njenih potraživanja, valja reći da tužiteljica okolnost priznanja duga po tuženiku vezano uz prigovor zastare nije isticala tijekom prvostupanjskog postupka, već je isticala da je tuženik izrijekom priznao da je idealna polovina stana za koju je sklopljen sporni ugovor o najmu u vlasništvu fizičke osobe te da je isti ugovor ništetan. Ipak, što se tiče dopisa tuženika od 15.10.2010. i od 17.5.2011. na koje se poziva tužiteljica u žalbi, valja reći da isti ne predstavljaju priznanje duga u smislu odredbe čl. 366 st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: raniji ZOO) odnosno čl. 220 st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO), jer ono nije izričito i određeno na način da nedvojbeno izražava dužnikovu volju izraženu vjerovniku da priznaje postojeći dug.

Također nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. 2 ZPP).

Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku, pa nije ostvaren žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako je pravilno utvrđeno da je na ½ dijela stana bilo uknjiženo pravo vlasništva u korist općenarodne imovine, koji dio je tužiteljica otkupila temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02), dok je na ½ dijela stana bilo uknjiženo vlasništvo H. F., koji suvlasnički dio nije oduziman ni po kojoj osnovi, te je u konačnici na njenom dijelu pravo vlasništva uknjiženo za korist A. D., da je tužiteljica trenutkom otkupa stana postala suvlasnica u ½ dijela stana ranije upisanog kao općenarodna imovina, slijedom čega je tuženik bez osnove stekao iznos najamnine koji je tužiteljica plaćala za ½ dijela stana, da je tuženik nesavjestan stjecalac, da zastara potraživanja iznosi pet godina, da je potraživanje tužiteljice za iznose plaćene do 18.5.2006. u zastari, da te da između stranaka nije postignut sporazum da tuženik plaća pričuvu umjesto tužiteljice, radi čega je prigovor tuženika radi prijeboja neosnovan. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno u pobijanoj presudi i materijalno pravo koje je primijenio prvostupanjski sud (čl. 103 ranijeg ZOO u vezi čl. 31 st. 1 Zakona o najmu stanova, Narodne novine br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, čl. 104 ranijeg ZOO odnosno čl. 323 st. 1 ZOO, čl. 210 ranijeg ZOO odnosno čl. 1111 ZOO, čl. 214 ranijeg ZOO odnosno čl. 1115 ZOO, čl. 371 ranijeg ZOO odnosno čl. 225 ZOO, čl. 211i čl.218 ranijeg ZOO odnosno čl. 1112 st. 1 i čl. 1119 ZOO), radi čega temeljem odredbe čl. 375 st. 5 ZPP ova drugostupanjska presuda ne sadrži posebno obrazloženje.

O troškovima postupka odlučeno je pravilnom primjenom odredbe čl. 154 st. 3 i čl. 155 ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženika, tužiteljica nije uspjela samo u nerazmjernom dijelu zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

Zbog izloženog, na temelju odredbe čl. 368 st. 1 ZPP odlučeno je kao u izreci presude.

Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe odbijen je temeljem odredbe čl. 166 st. 1 ZPP jer isti nije uspio u žalbenom postupku (toč. III izreke).

U Zagrebu 13. svibnja 2014.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.