I Kž-511/2008-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 511/08-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja, Ranka Marijana, Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća i sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. J., zbog kaznenog djela iz članka 173. st. 2. KZ odlučujući o žalbi opt. I. J., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 03. travnja 2008., br. K-5/08-42, u sjednici održanoj dana 17. lipnja 2008., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Marinke Orlić,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. I. J. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Rijeci proglasio je krivim opt. I. J. za kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom-zlouporabu opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01 i 71/06, nastavno: KZ), na način opisan u izreci pobijane presude, te ga je na temelju iste zakonske odredbe osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci u koju mu je sukladno odredbi čl. 63. st. 1. KZ uračunao vrijeme pritvora od 18. prosinca 2007., pa nadalje.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ od optuženika je oduzeto 50,32 grama opojne droge heroin.

Na temelju čl. 122. st. 1., u vezi čl. 119. st. 1. i 2. toč. 5. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, nastavno: ZKP), optuženik je obvezan na naknadu troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kn i troškova liječenja od 408,54 kn.

Protiv te presude žali se optuženik putem branitelja Lj. D., odvjetnika iz R., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenoj sankciji, s

I Kž 511/08-4

prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, kod čega je ustrajala i na sjednici vijeća prisutna zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinka Orlić.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

Optuženik u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zapravo ponavlja tvrdnje koje je iznosio i u svojoj obrani tijekom postupka, da je ovisnik koji je predmetnu opojnu drogu nabavio samo za svoje osobne potrebe, bez namjere daljnje prodaje, te da je na okolnost načina njegova života i životnih prilika trebalo ispitati kao svjedoke njegove roditelje, J. S. i B. J., te njegovu bivšu djevojku, koju u žalbi ne imenuje, kao i zatvorsku liječnicu na okolnosti njegova prijema u zatvor i terapije koju je tom prilikom dobio, što bi potvrdilo njegovu obranu, da je imao sredstava za nabavu opojne droge za svoje potrebe i da je bio tako težak ovisnik da bi mu nabavljena količina od 50,32 grama bila dostatna tek za oko mjesec dana.

Protivno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesnom i svestranom ocjenom svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovu međusobnom odnosu, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci pobijane presude. Obrazloženje prvostupanjske presude sadrži logične i uvjerljive razloge o svim odlučnim i važnim činjenicama koji su utemeljeni na pravilnoj ocjeni kako obrane optuženika tako i iskaza ispitanih svjedoka, a te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

Nije sporno da je optuženik zatečen u posjedu 50,32 grama heroina, te sud prvog stupnja s pravom nalazi da nekoliko utvrđenih činjenica i okolnosti opravdavaju zaključak da je predmetna droga bila namijenjena za daljnju prodaju, odnosno da je obrana optuženika, kako je istu nabavio samo za svoje osobne potrebe, neprihvatljiva, nelogična i krajnje neuvjerljiva. Optuženik priznaje da je 50,32 grama heroina kupio za iznos od 12.000,00 kn, te tvrdi kako bi mu ta količina dostajala tek za oko mjesec dana, budući da je heroin uživao ušmrkavanjem, te je dnevno koristio i doze od 2 grama i do deset puta dnevno. U pogledu novčanih sredstava, tvrdi kako je radio “na crno” u Italiji, te zarađivao mjesečno po 2.000,00 EUR-a, plus tzv. manča, odnosno napojnica, koju je dobivao kao konobar, tako da je imao dovoljno sredstava za uzdržavanje i za nabavu droge za svoje potrebe. Suprotno takvim navodima, izvjesno je da optuženika kao osobu bez zaposlenja i imovine, uzdržavaju roditelji, te je sam izjavio kako njegova majka ima snop uplatnica za novac koji mu je slala u R.. Da je zaista tako dobro zarađivao kao konobar, u Italiji, očito je da ne bi trebao pomoć roditelja. Stoga, prvostupanjski sud opravdano zaključuje da takve financijske prilike optuženika nisu istom omogućavale nabavu heroina za osobne potrebe, za iznos od 12.000,00 kn i za svega

I Kž 511/08-4

mjesec dana korištenja, već da je tako nabavljen heroin bio namijenjen daljnjoj prodaji. Pored toga, izvjesno je da nisu osnovane niti njegove tvrdnje o načinu uzimanja heroina i količinama koje su mu navodno bile potrebne, jer da je zaista uzimao takve količine heroina (nekoliko puta dnevno po dva grama), niti bi kod pritvaranja zatvorskoj liječnici rekao da ne uzima nikakve opojne droge, niti bi izdržao bez tzv. apstinencijske krize, a činjenica je da mu je tek nakon mjesec dana nakon pritvaranja, od strane zatvorske liječnice ordiniran lijek “Subutex”, radi smanjenja napetosti (list 125 do 129 spisa). Opravdano stoga sud prvog stupnja otklanja obranu optuženika i cijeni ju neuvjerljivom, jer je opće poznato kako bi se kod ovisnika koji dnevno troši po 2 grama heroina i tako do deset puta dnevno, kako tvrdi optuženik u svojoj obrani, već kratko vrijeme nakon pritvaranja morala javiti tzv. kriza ustezanja.

Neosnovano žalitelj ističe i da bi činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno time što nisu ispitani svjedoci, koje predlaže tek u žalbi, na okolnosti njegova načina života (roditelji i bivša djevojka) odnosno okolnosti prijema u pritvor i dobivene terapije (zatvorska liječnica), budući da su te okolnosti u potpunosti utvrđene provedenim dokazima.

Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji.

Ocjenjujući osnovanost i zakonitost odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja, suprotno navodima žalitelja, pravilno i u dovoljnoj mjeri utvrdio i cijenio sve okolnosti koje su u smislu čl. 56. KZ bile od utjecaja na odmjeravanje kazne optuženiku, pri čemu je dao pravilan značaj utvrđenim otegotnim okolnostima - da je više puta osuđivan, pa i zbog istovrsnih kaznenih djela, te da se radi o količini od preko 50 grama opojne droge heroin od koje se mogu pripremiti znatne količine pojedinačnih doza (po 0,20 grama) i tako ugroziti zdravlje većeg broja, naročito mlađe populacije stanovništva.

Suprotno dakle navodima u žalbi optuženika, izrečena kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, ne ukazuje se prestrogom, niti je rezultat pretjerivanja u značenju otegotnih okolnosti, već je naprotiv po svemu primjerena te je opravdano očekivati da će se upravo takvom visinom kazne postići sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

Stoga nije osnovana niti žalba optuženika zbog odluke o kazni.

Budući da slijedom svega iznesenog razlozi žalbe opt. Igora Janjatovića nisu ostvareni, te kako pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti nisu uočene povrede zakona na koje ovaj Vrhovni sud po čl. 379. st. 1. ZKP pazi po službenoj dužnosti, trebalo je po čl. 387. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. lipnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Damir Kos, v.r.