Rev-1142/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1142/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, te Gordane Matasić Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. s. š. Z., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. B., vlasnika obrta B. Radnje za vodoinstalacije, instalacije za plin, limariju i klimatizaciju, Z., zastupanog po punomoćniku Đ. A., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika D. B. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1306/08 od 4. ožujka 2008. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj XCIII-P-12310/03 od 5. listopada 2006. ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj XCIII-P-12310/03 od 8. siječnja 2008., u sjednici održanoj 21. travnja 2010.

p r e s u d i o j e

Revizija tuženika D. B. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 1306/08 od 4. ožujka 2008. odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika D. B. da mu tužitelj I. s. š. Z. naknadi trošak odgovora na reviziju u iznosu od 7.234,60 kuna.

Obrazloženje

Općinski sud u Zagrebu presudom poslovni broj XCIII-P-12310/03 od 5. listopada 2006. sudio je:

„I/ Tuženik D. B., vlasnik obrta – B. radnje za vodoinstalacije, instalacije za plin, limariju i klimatizaciju, dužan je platiti tužitelju I. S. Š., Z., iznos od 593.665,13 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 5.213,59 od 20.06.1999. do isplate,

- na iznos od 8.912,93 od 20.07.1999. do isplate,

- na iznos od 8.884,88 od 20.08.1999. do isplate,

- na iznos od 8.887,13 od 20.09.1999. do isplate,

- na iznos od 9.871,46 od 20.10.1999. do isplate,

- na iznos od 10.823,69 od 20.11.1999. do isplate,

- na iznos od 11.805,96 od 20.12.1999. do isplate,

- na iznos od 11.585,79 od 15.01.2000. do isplate,

- na iznos od 11.124,50 od 15.02.2000. do isplate,

- na iznos od 10.444,75 od 15.03.2000. do isplate,

- na iznos od 9.628,99 od 15.04.2000. do isplate,

- na iznos od 8.900,85 od 15.05.2000. do isplate,

- na iznos od 8.937,13 od 15.06.2000. do isplate,

- na iznos od 8.905,62 od 15.07.2000. do isplate,

- na iznos od 8.619,96 od 15.08.2000. do isplate,

- na iznos od 8.944,39 od 15.09.2000. do isplate,

- na iznos od 9.650,31 od 15.10.2000. do isplate,

- na iznos od 10.272,44 od 15.11.2000. do isplate,

- na iznos od 10.349,17 od 15.12.2000. do isplate,

- na iznos od 11.629,56 od 15.01.2001. do isplate,

- na iznos od 11.012,99 od 15.02.2001. do isplate,

- na iznos od 10.326,29 od 15.03.2001. do isplate,

- na iznos od 9.997,30 od 15.04.2001. do isplate,

- na iznos od 9.095,74 od 15.05.2001. do isplate,

- na iznos od 9.006,59 od 15.06.2001. do isplate,

- na iznos od 8.956,40 od 15.07.2001. do isplate,

- na iznos od 9.103,83 od 15.08.2001. do isplate,

- na iznos od 9.430,07 od 15.09.2001. do isplate,

- na iznos od 9.489,70 od 15.11.2001. do isplate,

- na iznos od 11.494,60 od 15.12.2001. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.01.2001. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.02.2001. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.03.2001. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.04.2001. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.05.2001. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.06.2001. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.07.2001. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.08.2001. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.09.2001. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.10.2001. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.11.2001. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.12.2001. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.01.2002. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.02.2002. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.03.2002. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.04.2002. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.05.2002. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.06.2002. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.07.2002. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.08.2002. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.09.2002. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.10.2002. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.11.2002. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.12.2002. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.01.2003. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.02.2003. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.03.2003. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.04.2003. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.05.2003. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.06.2003. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.07.2003. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.08.2003. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.09.2003. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.10.2003. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.11.2003. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.12.2003. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.01.2004. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.02.2004. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.03.2004. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.04.2004. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.05.2004. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.06.2004. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.07.2004. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.08.2004. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.09.2004. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.10.2004. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.11.2004. do isplate,

- na iznos od 8.100,00 od 15.12.2004. do isplate,

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 54.266,60 kuna.

Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-1306/08 od 4. ožujka 2008. odbio je tuženikovu žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev, a tužitelju naloži naknaditi tuženiku parnični trošak ili ukine obje presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio odbiti reviziju kao neosnovanu.

Revizija je neosnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 - dalje: ZPP/03), koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 84/08) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije ispunjen revizijski razlog apsolutno bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354.st. 2. točka 11. ZPP/03 na koji se pozvao tuženik jer presuda nema takvih nedostataka zbog kojih presudu nije moguće ispitati. Revident neutemeljeno navodi da između uvoda i obrazloženja prvostupanjske presude potvrđene drugostupanjskom presudom postoji proturječnost u pogledu identiteta tuženika.

U uvodu prvostupanjske presude od 5. listopada 2006. ispravljene rješenjem od 8. siječnja 2008. kao stranka na strani tuženika označen je B. Radnja za vodoinstalacije, instalacije za plin, limariju i klimatizaciju vlasnika D. B., Z., dok je u izreci presude naveden tuženik D. B., vlasnik obrta B. Radnja za vodoinstalacije, instalacije za plin, limariju i klimatizaciju. Iz takve ispravljene presude je jasno da je stranka u postupku D. B. iz Z., vlasnik obrta, pri čemu nije odlučno je li kao stranka na prvom mjestu navedena tvrtka obrta ili ime vlasnika obrta.

Revident pogrešno navodi da sud nije bio ovlašten ispraviti presudu i da bi ispravkom bio izmijenjen identitet tuženika. U uvodu pisanog otpravka prvostupanjske presude nastala je očita pogreška u pisanju imena tuženika koju je po čl. 342. st. 1. ZPP ovlašten u svako doba ispraviti sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća. U ovom slučaju sudac pojedinac je po službenoj dužnosti ispravio presudu rješenjem poslovni broj XCIII-P-12310/03 od 8. siječnja 2008. koje rješenje čini sastavni dio presude, čime je otklonjeno nesuglasje u pogledu naziva stranke u uvodu i izreci presude.

Nije ispunjen ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmetni spor je nastao iz ugovora o zakupu poslovnog prostora, a tužbeni zahtjev se odnosi na isplatu neplaćene zakupnine za razdoblje od 18. studenog 1998. do 18. studenog 2003., naknade štete u visini izgubljene zakupnine za razdoblje od 19. studenog 2003. do 18.siječnja 2005. u kojemu je tuženik neovlašteno koristio poslovni prostor te isplata ugovorene naknade za troškove režija poslovnog prostora za vodu, čistoću i grijanje za razdoblje korištenja poslovnog prostora.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da je između stranaka sklopljen Ugovor o zakupu poslovnog prostora u zgradi u Z., na razdoblje od pet godina (od 19. studenog 1998. do 18. studenog 2003.),

- da se tuženik obvezao plaćati mjesečnu zakupninu od 8.100,00 kuna, pri čemu je visina zakupnine utvrđena prema Odluci Ministarstva prosvjete i športa,

- da se tuženik pored zakupnine obvezao plaćati i troškove režija za vodu, čistoću i grijanje i to 1,66 % od ukupnog mjesečnog iznosa računa tužitelja za navedene režije, troškove električne energije prema utrošku na brojilu te usluge telefona po ispostavljenom računu za direktnu liniju,

- da je tuženik odbio predati poslovni prostor nakon isteka ugovora o zakupu te da je iselio iz prostora tek u ovršnom postupku 18. siječnja 2005.,

- da prema rezultatu financijskog vještačenja tuženik po osnovi režijskih troškova duguje 53.833,54 kune,

- da u odnosu na zakupninu i naknadu štete po osnovi izgubljene zakupnine za razdoblje od lipnja 1999. do prosinca 2004. tuženik duguje 539.830,59 kuna,

- da nije bilo prigovora tuženika u pogledu stanja krova na zgradi u kojoj se nalazio poslovni prostor i s tim u vezi nemogućnosti korištenja prostora.

Sudovi su na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica pravilno primijenili materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

Ugovorom o zakupu poslovnog prostora obvezuje se zakupnik u smislu odredbe čl. 5. st. 1. Zakona o zakupu poslovnog prostora („Narodne novine“ broj 91/96,124/97, 174/04, 38/09, dalje: ZZPP) platiti ugovorenu zakupninu. U ovom slučaju visina neplaćene zakupnine utvrđena je prema trajanju zakupa i u ugovorenoj visini.

Revident neutemeljeno osporava svoju obvezu plaćanja zakupnine zbog problema sa krovom zbog čega navodno već krajem 1999. nije bilo moguće korištenje poslovnog prostora.

Zakonom je doduše propisana obveza zakupodavca održavati poslovni prostor u stanju utvrđenom ugovorom. Ako za vrijeme trajanja zakupa nastane potreba da se na poslovnom prostoru, radi njegovog održavanja u stanju u kojemu ga je zakupodavac dužan održavati izvrše popravci koji padaju na teret zakupodavca, zakupnik je dužan o toj potrebi bez odgađanja pisano obavijestiti zakupodavca i dati mu za to primjeren rok. Ako zakupodavac u primjerenom roku ne izvrši popravke u primjerenom roku zakupnik ih je ovlašten sam izvršiti na teret zakupodavca ili raskinuti ugovor o zakupu ( čl. 12. st. 1. i 2. ZZPP).

Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova tuženik nije dokazao da je zakupodavca pisano obavijestio o potrebi popravaka, niti da je sam izvršio popravke ili da se koristio pravom raskinuti ugovor o zakupu, dapače i nakon isteka ugovora odbio je napustiti poslovni prostor. Zato je dužan platiti ugovorenu zakupninu u punom iznosu za ugovoreno razdoblje.

Materijalno pravo je pravilno primijenjeno i prihvaćanjem tužbenog zahtjeva za isplatu naknade za korištenje poslovnog prostora u visini izgubljene zakupnine za razdoblje od isteka vremena na koji je sklopljen ugovor o zakupu pa sve do zaključno 18. siječnja 2005. kada je tuženik prisilno iseljen iz prostora. Tuženik je nakon prestanka ugovora o zakupu nastavio koristiti poslovni prostor bez valjane pravne osnove, pa je dužan platiti naknadu za korištenje tuđe stvari. Visina mjesečne naknade je u ovom slučaju pravilno dosuđena u visini zakupnine koju bi vlasnik poslovnog prostora, ovdje tužitelj, mjesečno ostvarivao po redovitom tijeku stvari, jer je upravo s tuženikom ugovorio mjesečnu zakupninu od 8.100,00 kuna za prethodno razdoblje od pet godina.

U pogledu zahtjeva za isplatu troškova režija tuženik nije određeno naveo u čemu se sastoji pogrešna primjena materijalnog prava.

Zato nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393 ZPP/03.

U Zagrebu, 21. travnja 2010.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.