I Kž-338/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 338/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Drakulić Milene kao predsjednika vijeća, te dr. Pavišić Berislava i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. J. V. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 4. KZ RH, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja D. M. podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Bjelovaru od 24. siječnja 1991. Kv 565/90, u sjednici održanoj 15. svibnja 1991.,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenika kao tužitelja D. M..

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem uvažen je prigovor protiv optužnice oštećenika kao tužitelja D. M. i obustavljen krivični postupak protiv opt. J. V. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 4. u vezi s čl. 163. st. 3. KZ RH.

Pravovremeno podnijetom žalbom rješenje pobija oštećenik kao tužitelj zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Žalitelj neosnovano pobija pravilnost stajališta pobijanog rješenja o nepostojanju zakonskih pretpostavki za stupanje optužnice na pravnu snagu.

Nije u pravu žalitelj kad tvrdi da je o osnovanosti optužnice zaključeno preuranjeno. Protivnoj takvoj tvrdnji o prigovoru je odlučeno na temelju ocjene svih dokaza na kojima je optužnica utemeljena, koje opetovano ističe oštećenik kao tužitelj u žalbi. Ključno mjesto - po pravilnom nalaženju žalitelja imaju podaci zapisnika o uvidjaju i njegovi prilozi, prije svega fotodokumentacija. Iz tih dokaza suprotno slijedi: 1) da je doista prikolica okrivljenika ostala na cesti, 2) da je bila neosvijetljena i 3) da je vozilo oštećenika kao tužitelja udarilo u nju, ali prethodno u više

I Kž 338/1991-2

ljudi koji su se nalazili pred njom.

Medjutim, te okolnosti nipošto ne upućuju na opravdanost tvrdnje o postojanju osnovane sumnje da je okrivljenik učinio djelo koje mu se stavlja optužnicom na teret.

Naime, prikupljeni podaci i dokazi ukazuju da je prikolica zapravo bila u dugoj koloni vozila, da su ispred nje bile druge prikolice i vučna vozila neposredno iza nje - bočno ukošeno - traktor i da se zapravo radilo o tome da je oštećenik kao tužitelj očigledno vozio na način da nije pravovremeno uočio kolonu zaustavljenih vozila u naseljenom mjestu, ali ni ljude na cesti, da je dakle išao naslijepo.

To je uzrok nastupa konkretne opasnosti, dok ostavljanje prikolice, prema dokazima koji su prikupljeni, nema takav kauzalni značaj, a samo za sebe, prema prikupljenim podacima eventualno upućuje na nepridržavanje prometnih propisa izvan konteksta sklopa uzročne veze inkriminiranog krivičnog djela.

Žalitelj otuda neosnovano uzima da se radi o preuranjenom ocjenjivanju dokaza. Naprotiv, riječ je o neophodnoj, pravilnoj i logičnoj ocjeni prikupljenih dokaza u stadiju podizanja optužnice, tj. da nema toliko dokaza koji bi formirali osnovanu sumnju da je optuženik učinio krivično djelo na način i pod okolnostima kako mu se to optužnicom inkriminira.

Prema izloženom oštećenikova žalba je neosnovana, slijedom čega je na temelju čl. 397. ZKP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 15. svibnja 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Drakulić Milena, v.r.