Legislator Case Law & Legislation
Rev-87/1992-2 AI generated

Rev-87/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-87/1992-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda i rješenje

Legislator summary

AI generated

Prihvaća se revizija tužitelja mldb. I. B. ukida se presuda Okružnog suda u Dubrovniku od 4. siječnja 1989. br. Gž- 887/88-2 i presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 27. listopada 1988. br. P-888/87-25 u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja mldb. I. B., pa se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Legislator headnote

AI generated

Rev-87/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Revidenti ne navode konkretno u čemu se sastoji bitna povreda odredaba parničnog postupka, pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu po odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku - ZPP koji je čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", br. 53 od 8. listopada 1991. preuzet kao zakon Republike Hrvatske, ali nije našao da postoji takva povreda predviđena čl. 354. st.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-87/1992-2

PRESUDA I RJEŠENJE

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužiteljice mldb. R. B. koju zastupa majka D. B. obje iz M. a ovu posljednju B. V., odvjetnik u D., protiv tuženika P. B. sada u SR Njemačkoj, koga zastupa M. i D. G., odvjetnici u L., radi povišenja iznosa uzdržavanja, te tužitelja mldb. I. B. koga zastupa otac P. B., protiv tuženice D. B., radi uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženika P. B. te mldb. I. B. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Dubrovniku od 4. siječnja 1989, br. Gž-887/88, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 27. listopada 1988. br. P-888/87-25, u sjednici održanoj dana 4. veljače 1992,

presudio i riješio je:

1. Prihvaća se revizija tužitelja mldb. I. B. ukida se presuda Okružnog suda u Dubrovniku od 4. siječnja 1989. br. Gž- 887/88-2 i presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 27. listopada 1988. br. P-888/87-25 u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja mldb. I. B., pa se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2. Odbija se revizija tuženika P. B. kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja obvezan je tuženik P. B. doprinositi za uzdržavanje tužiteljice mldb. R. B. dok je ranijom pravomoćnom presudom bio obavezan plaćati iznos od 50.000 odnosno 200.000 tadašnjih dinara mjesečno, dok je odbijen zahtjev mldb. I. B. da tuženica D. B. doprinosi za njegovo uzdržavanje.

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvog stupnja.

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj mldb. I. B., te tuženik P. B. izjavili su reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud ukine presude sudova nižeg stepena i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnijet.

Javni tužitelj Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija tuženika P. B. nije osnovana, dok je revizija tužitelja mldb. I. B. osnovana.

Revidenti ne navode konkretno u čemu se sastoji bitna povreda odredaba parničnog postupka, pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu po odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku - ZPP koji je čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", br. 53 od 8. listopada 1991. preuzet kao zakon Republike Hrvatske, ali nije našao da postoji takva povreda predviđena čl. 354. st.

2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Sud drugog stupnja je pravilno zaključio temeljem odredbe čl. 266. Zakona o braku i porodičnim odnosima da postoje sve pretpostavke za povišenje doprinosa za uzdržavanje mldb. tužiteljici R. B., jer od donošenja ranije presude o plaćanju toga doprinosa od strane tuženika P. B. do donošenja presude u ovom predmetu nedvojbeno su znatno porasli troškovi života, a došlo je i do promjene imovinskih prilika stranaka. Tuženik naime P. B. sada ima daleko veća primanja od majke tužiteljice, koja je i dalje bez stalnog zaposlenja te nema druge imovine.

Na temelju utvrđenih životnih potreba djeteta te materijalnih mogućnosti roditelja ovaj sud smatra da su sudovi nižega stupnja pravilno odlučili kad su tuženika obvezali da doprinosi za uzdržavanje mldb. tužiteljice iznos od 50.000 odnosno 200.000 dinara mjesečno.

Takvo stajalište spomenutih sudova ovaj sud smatra pravilnim i kraj činjenice da je tuženiku povjereno na čuvanje i odgoj drugo dijete tj. mldb. I. te da tuženik ima obvezu uzdržavanja i tog djeteta.

Iz tih razloga su sudovi nižeg stupnja u tom dijelu pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 236. Zakona o braku i porodičnim odnosima) pa stoga revizija tuženika nije osnovana, te ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

Osnovana je međutim revizija mldb. I..

Sudovi nižeg stupnja su odbili njegov zahtjev prema tuženici D. B. koja mu je majka za uzdržavanje iz razloga što su ocijenili da ona zbog svojih materijalnih mogućnosti nije u stanju doprinositi za njegovo uzdržavanje. Kod toga su ti sudovi naveli da je ona osoba bez stručne spreme koja se ne može lako zaposliti te da stoga i nije u stalnom radnom odnosu. Pravno stajalište tih sudova nije pravilno.

Po odredbi prije spomenutog čl. 236. Zakona o braku i porodičnim odnosima roditelji su dužni uzdržavati svoju mldb. djecu.

Spomenuta dužnost roditelja postoji i u slučaju kad bi se time dovelo u pitanje i njihovo vlastito uzdržavanje.

Kako sudovi nižega stupnja očito nisu primijenili spomenutu zakonsku odredbu, pogrešno su primijenili materijalno pravo, a zbog toga je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

Stoga nije bilo razloga za preinaku pobijane presude u navedenoj odluci, pa je reviziju trebalo prihvatiti, ukinuti u toj odluci presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. ZPP).

U ponovljenom postupku taj sud će nakon što utvrdi sve odlučne činjenice u ovom sporu o zahtjevu mldb. I. donijeti novu presudu.

U Zagrebu, 4. veljače 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.