I Kž-770/2004-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 770/04-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. H., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Gospiću od 21. lipnja 2004. godine, broj K-8/04, u sjednici održanoj 22. kolovoza 2007. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela, uz optuženika osobno i njegova branitelja S. V., odvjetnika iz R.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. N. H., a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni te se izriče da je opt. N. H. djelom opisanim u izreci pobijane presude počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ ("Narodne novine", broj 110/97) u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 129/00) pa se za to kazneno djelo na temelju istih zakonskih propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine u koju mu se na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunava vrijeme provedeno na zadržavanju u trajanju od dva dana.

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba opt. N. H. i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Gospiću, presudom od 21. lipnja 2004. godine, broj K-8/04 proglasio je krivim opt. N. H. zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ i na temelju istog zakonskog propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunao vrijeme provedeno na zadržavanju u trajanju od dva dana.

I Kž 770/04-4

Na temelju čl. 80. st. 1. KZ od optuženika se oduzima 272,25 grama marihuane, 2,34 grama amfetamina i 0,13 grama MDMA.

Na temelju čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP) optuženik je obvezan na platež troškova kaznenog postupka sudu u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn.

Protiv te presude žali se optuženik osobno iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda ukine odnosno donese odbijajuća presuda. Traži da se pozove na sjednicu vijeća.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 5. listopada 2004. godine, broj KŽ-DO-1520/04, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela, te optuženika osobno uz branitelja S. V., odvjetnika iz R..

Žalba optuženika je djelomično osnovana.

Iako navodi da se žali iz svih žalbenih osnova optuženik obrazlaže samo žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP navodeći da se pobijana presuda zasniva na nezakonitim dokazima.

Tvrdi da je pretraga motornog vozila obavljena bez valjanog naloga za pretragu u čemu međutim, nije u pravu budući je nalog za pretragu izdan po istražnom sucu Županijskog suda u Gospiću, dana 14. ožujka 2004. godine pod brojem Kir-48/04 (list 13-14 spisa).

Nalogom je određena pretraga stana i drugih prostorija u O., te osobnog vozila marke „Audi“ tip A4, zelene boje, reg. oznake … i isti je predan N. H. prije poduzete pretrage, kako je to konstatirano na zapisnicima o pretrazi (list 17 i 19 spisa). Optuženik je navedene zapisnike potpisao bez stavljanja primjedbi.

U odnosu na pretragu osobe u policijskoj postaji, na nezakonitost koje se optuženik također poziva u žalbi, potrebno je istaknuti da pretraga nije vršena već su vanjskim pregledom odjeće u desnom rukavu zimske jakne zamijećena dva smotuljka pa je optuženik dragovoljno iste izručio djelatnicima policije, kako to proizlazi iz stanja spisa (list 25 spisa).

Optuženik ističe i da prilikom ispitivanja kod istražnog suca nije nazočio branitelj, a prema stavu iz žalbe obrana je bila obavezna, u čemu međutim, optuženik također nije u pravu.

Iz kaznene prijave uz koju je optuženik priveden istražnom sucu, proizlazi da ga se teretilo za kaznena djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1., 2. i 6. KZ, za koja kaznena djela, prema zapriječenoj kazni, ne mora imati branitelja već pri prvom ispitivanju,

I Kž 770/04-4

kako to proizlazi iz čl. 65. st. 1. ZKP, a nisu se stekli ni drugi uvjeti iz čl. 65. ZKP za obveznu obranu. Pritvor u ovom kaznenom predmetu nije određivan, a rješenje o zadržavanju je doneseno tek nakon ispitivanja osumnjičenika, prije kojeg se odrekao prava na branitelja.

Stoga zapisnik o ispitivanju osumnjičenika pred istražnim sucem ne predstavlja nezakonit dokaz.

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje, a ispitivajući pobijanu presudu u tom dijelu na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP nije utvrđeno niti da bi bila ostvarena koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Istina, uočeno je da je prvostupanjski sud prihvatio izmjenu optužnice nakon završenog dokaznog postupka što je protivno čl. 341. st. 1. ZKP međutim, ta izmjena nije učinjena na štetu optuženika i prvostupanjski sud ju je mogao i sam učiniti pa nije ostvarena postupovna povreda.

Žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ne obrazlaže pa pobijanu presudu nije bilo moguće ispitati u tom dijelu.

Optuženik se žali i zbog povrede kaznenog zakona koji žalbeni osnov također ne obrazlaže, pa je pobijana presuda ispitana u tom dijelu na temelju čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP i utvrđeno je da je prvostupanjski sud propustio djelo ispravno pravno označiti, budući je kazneno djelo počinjeno u vremenskom razdoblju od mjeseca ožujka 2003. godine do 13. ožujka 2004. godine, kada je na snazi bila odredba čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 129/00) kojom odredbom je ranije propisana kazna zatvora za to djelo u trajanju od jedne do deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora izmijenjena, te je propisana kazna zatvora od jedne do dvanaest godina. S obzirom da nije bio objavljen pročišćeni tekst Kaznenog zakona, kazneno djelo je trebalo pravilno pravno označiti kao u toč. I. izreke ove presude, a imajući pritom u vidu i odredbu čl. 3. KZ.

Ne obrazlaže se niti žalba zbog odluke o kaznenoj sankciji, a Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, je utvrdio da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne, cijeneći optuženiku kao olakotno raniju neosuđivanost, da je neporočnog ponašanja i u dobrim odnosima s roditeljima, a kao otegotno pogibeljnost kaznenog djela i visok stupanj krivnje jer optuženik svjesno i uporno kupuje drogu i preprodaje ju drugim osobama, uglavnom mlađe životne dobi što predstavlja veliku opasnost za okolinu.

Na sjednici vijeća branitelj optuženika je doprinio dokumentaciju iz koje proizlazi da je optuženik u međuvremenu stupio u brak i da je jedini hranitelj obitelji, što uz utvrđene olakotne okolnosti po prvostupanjskom sudu opravdava blaže kažnjavanje pa je stoga optuženiku izrečena kazna zatvora kao u izreci ove presude, za koju Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da će se njome ostvariti svi vidovi svrhe kažnjavanja.

Nađena droga oduzeta je u skladu s zakonom.

I Kž 770/04-4

Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 22. kolovoza 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v. r.

Dražen Tripalo, v. r.