Gžn-1993/2012-4 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj: 31 Gžn-1993/12-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća te Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i kao člana vijeća i Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. N. H., zastupana po majci i zz M. M., oboje iz Z., a ova po punomoćnicima D. R. i M. R., odvjetnicima iz Z., protiv tužene A. A., vlasnice "I. B." iz S., zastupana po punomoćnicima J. C. i I. V., odvjetnicama iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1228/10 od 30. studenog 2011. godine ispravljene rješenjem istog suda isti poslovni broj od 23. srpnja 2013. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 5. studenog 2013. godine,

p r e s u d i o j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1228/10 od 30. studenog 2011. godine ispravljene rješenjem istog suda isti poslovni broj od 23. srpnja 2013. godine, i sudi:

"Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

'Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati iznos od 11.560,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. siječnja 2007. do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Tužena je dužna tužitelju naknaditi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. studenog 2011. do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.' "

II. Tužitelj je dužan tuženoj naknaditi parnični trošak u iznosu od 9.760,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženoj da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 11.560,00 kn sa zateznim kamatama počam od 11. siječnja 2007. godine pa do isplate, kao i naknadi mu parnični trošak u iznosu od 12.170,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

Protiv ove presude žali se tužena iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine.

Žalba je osnovana.

Suprotno navodima žalbe koji ukazuju da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP valja reći da je pobijana presuda u svemu sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Sud prvog stupnja u bitnom je utvrdio da je tužena vlasnica obrta kod kojeg su glede djelatnosti i upisane ostale zabavne djelatnosti i ostale rekreacijske djelatnosti, da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja imao 5 godina bio pozvan od svoje prijateljice na proslavu dječjeg rođendana, da se je proslava rođendana događala u prostoru koji je tužena imala iznajmljen i koju je inače koristila kao igraonicu koja je radila po principu vrtića od ponedjeljka do petka, da je do štetnog događaja došlo kada se je tužitelj spuštao niz tobogan te mu se je noga savinula. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužena bila organizator dječjeg rođendana pa stoga odgovara temeljem čl. 1081. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) pa stoga tužitelju temeljem čl. 1100. st.

2. i čl. 1095. ZOO dosuđuje pravičnu novčanu naknadu u zatraženom iznosu od 11.560,00 kn. Koristeći ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP, valjalo je prvostupanjsku presudu preinačiti. Naime, iz iskaza svjedoka M. M. čija djeca su slavila rođendan, i na čiji poziv je i došao tužitelj, proizlazi da je ona u predmetnom prostoru organizirala rođendan za svoje dvoje djece te da je radi proslave donijela slatkiše i tortu s tim da, a kao što proizlazi iz iskaza saslušane tužene, tužena je bila zadužena za animaciju djece. Zbog toga, a na što je ovaj sud upozorio i u svom rješenju od 16. ožujka 2010. godine uz činjenicu da je tužena bila angažirana kao animator od roditelja djece koja su slavila rođendan, te s njima sklopila ugovor "usmeni" kojim im daje na korištenje prostor igraonice za proslavu rođendana, ne može se zaključiti da je tužena bila i organizator proslave jer se u poslove organiziranja poslove ne mogu smatrati poslovi pružanja usluge animacije i davanja prostora za korištenje na temelju ugovora s roditeljem djece koja su slavila rođendan i koji se onda kao takvi imaju smatrati organizatorom.

Osim toga, odgovornost organizatora priredbi u smislu čl. 1081. ZOO ne postoji u svakom slučaju kad netko na priredbi pretrpi štetu, nego samo ako je šteta nastala zbog izvanrednih okolnosti koje se u takvim prilikama mogu javiti (zbog neuobičajenog gibanja mase, općeg nereda i sl). Riječ je, dakle, o posebnoj odgovornosti za opasnu djelatnost jer po samoj prirodi takvog okupljanja može biti ugroženo zdravlje ljudi ili imovina tako da to iziskuje povećanu pozornost osobe koja obavlja tu djelatnost. Svakako da proslava dječjeg rođendana (tužitelj je imao 5 godina) po svojoj prirodi ne predstavlja takvo okupljanje kada bi se moglo govoriti o povećanoj opasnosti za zdravlje djece pa se tako ne može ni zaključiti da je šteta nastala zbog izvanrednih okolnosti (nastala je prilikom spuštanja tužitelja niz tobogan).

Ovdje se zapravo radi o odgovornosti tužene po načelu krivnje iz čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO po kojoj tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje s tim da se predmnijeva samo obična nepažnja, a o njoj govorimo kad je riječ o štetniku koji u svom radu nije upotrijebio onu pažnju koju bi upotrijebio osobito pažljiv čovjek.

Po mišljenju ovog suda ne može se zaključiti da je tužena postupala s krivnjom koja se presumira dakle s običnom nepažnjom, a tužiteljica nije dokazala postojanje težih oblika krivnje (namjere i krajnje nepažnje).

Naime, iz iskaza majke tužitelja proizlazi da joj je tužena rekla, a to joj je reklo i njezino dijete, da se tužitelj spuštao niz tobogan i da mu se nekako noga savinula dok je tužena navela da sam štetni događaj nije vidjela ali je vidjela da su se djeca spuštala niz tobogan ali nije vidjela ništa što bi upućivalo na neku posebnu situaciju. Saslušani svjedok D. G. je naveo da je samo odjednom začuo plač djeteta dakle, ni on nije vidio sam način na koji je došlo do štetnog događaja, pa se zato i prihvaća iskaz majke tužitelja u dijelu kad joj je tužitelj rekao da je do štetnog događaja došlo na način da se je spuštao niz tobogan te da mu se noga nekako savinula. Dakle, kada se niti ne tvrdi da je do štetnog događaja došlo uslijed naguravanja djece a što bi tužena mogla spriječiti kontroliranim spuštanjem niz tobogan, a niti se tvrdi da tobogan po svojim karakteristikama nije bio primjeren za dob tužitelja (tužena u istom prostoru ima igraonicu za djecu vrtičke dobi), onda se ne može zaključiti o postojanju bilo kakvog propusta na strani tužene kao osobe koja je animirala djecu pa i kroz igru spuštanja niz tobogan. Stoga, kako ne postoji jedan od bitnih elemenata odgovornosti za štetu, to je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo tužiteljicu odbiti s traženom pravnom zaštitom temeljem čl. 373.a ZPP (točka I) a sukladno tome i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

Kako se promijenio uspjeh stranaka u parnici, to je tuženoj trebalo dosuditi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku temeljem čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za pristup na pet ročišta, sastav dva podneska i sastav jedne žalbe po zatraženih 1.000,00 kn za svaku radnju što čini 8.000,00 kn, a kad se tome doda PDV od 1.760,00 kn to čini dosuđeni iznos pod točkom II izreke.

U Zagrebu, 5. studenog 2013. godine

Predsjednica vijeća:

Vanda Senta