Croatian Supreme Court dismisses appeal on nullity but allows cost revision due to partial success of defendants.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court dismissed the appeal regarding the nullity of the sales contracts and the restoration of land registry status, finding no procedural violations. However, the court accepted the appeal on litigation costs because the lower court partially reversed the first-instance judgment, granting the defendants a 20% success rate. Consequently, the defendants were ordered to share the plaintiffs' costs, and the plaintiffs were ordered to bear the defendants' appeal costs.
Legislator headnote
AI generatedČl. 339. st. 1. ZPP; Čl. 341. st. 2. ZPP; Čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP; Čl. 393. ZPP; Čl. 154. st. 2. ZPP; Čl. 166. st. 2. ZPP: An appeal against a supplementary judgment is rejected if the main claim is not challenged, but the appeal on costs must be reconsidered if the lower court partially modified the first-instance decision, thereby altering the final success ratio of the parties.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 818/11-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja A. A. iz Z., drugotuženika Š. A. iz Z. i trećetužiteljice M. K. iz Z., koje sve zastupa punomoćnica B. I., odvjetnica u Z., protiv prvotuženice V. K. iz Z., drugotuženika Ć. P. i trećetuženice M. P., oboje iz Š. B., koje oboje zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništavosti ugovora i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o revizijama svih tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 1133/08 od 28. rujna 2010. i Gž-3894/10 od 28. rujna 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rabu poslovni broj P-194/07 od 30. studenoga 2007. i djelomično potvrđena i djelomično preinačena dopunska presuda Općinskog suda u Rabu poslovni broj P- 194/07 od 28. lipnja 2010., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2015.
p r e s u d i o j e :
Revizija drugotuženika Ć. P. i trećetuženice M. P. odbija se kao neosnovana glede odluke o glavnoj stvari.
Revizija drugo i trećetuženika prihvaća se glede odluke o troškovima i preinačavaju se odluke o troškovima sadržane u presudi Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1133/08 od 28. rujna 2010. i presudi Općinskog suda u Rabu poslovni broj P-194/07 od 30. studenoga 2007. i sudi:
Nalaže se drugo i trećetuženiku solidarno snositi troškove tužiteljima u iznosu 60.250,00 kn u roku 15 dana.
Nalaže se tužiteljima solidarno snositi troškove revizije drugo i trećetuženiku u iznosu 6.426,74 kn u roku 15 dana.
r i j e š i o j e :
Revizija prvotuženice V. K. odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ugovor o kupoprodaji nekretnina pobliže opisanih u izreci sklopljen 13. kolovoza 1996. između prednika tužitelja M. A. kao prodavatelja i prvotuženice V. K. kao kupca ništav (toč. I.).
Utvrđeno je da je predugovor o prodaji nekretnina sklopljen 6. srpnja 1998. između prvotuženice V. K. kao prodavateljice i M. A. kao kupca također ništav (toč. II.).
Naložena je uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja glede tih nekretnina, kako je ono postojalo prije uknjižbe u korist prvotuženice V. K. po osnovu kupoprodaje od 13. kolovoza 1996. na način da se na tim nekretninama, a na temelju ove presude, ponovno uknjiži pravo vlasništva u korist prednika tužitelja M. A.
Ujedno je naloženo tuženicima naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu 88.129,00 kn solidarno (toč. III.).
Dopunskom presudom od 28. lipnja 2010. utvrđeno je nadalje da je ugovor o kupoprodaji sklopljen 24. studenoga 2000. između prvotuženice V. K. kao prodavateljice i drugo i trećetuženika Ć. P. i M. P. kao kupaca glede istih nekretnina ništav (toč. I.).
Naložena je uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, a kako je postojalo po osnovi kupoprodaje od 24. studenoga 2000., a sve na temelju ove presude.
Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda (presuda Općinskog suda u Rabu poslovni broj P-194/07 od 30. studenoga 2007.).
Djelomično su odbijene žalbe tuženika i potvrđena je dopunska presuda Općinskog suda u Rabu poslovni broj P-194/07 od 28. lipnja 2010. u točki II. (u kojoj je odlučeno o uspostavi prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja).
Preinačena je navedena dopunska presuda u dijelu kojim je utvrđena ništavost ugovora sklopljenog 24. studenoga 2000. između prvotuženice V. K. i drugo i trećetuženika Ć. P. i M. P. tako što je taj zahtjev tužitelja odbijen.
Tuženicima nisu dosuđeni troškovi žalbenog stadija postupka.
Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli svi tuženici time da je prvotuženica V. K. reviziju izjavila osobno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dok su drugo i trećetuženici reviziju podnijeli po punomoćniku, također zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, u kojoj predlažu da se presude nižestupanjskih sudova prihvate ili ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na revizije nije podnesen.
Revizija prvotuženice nije dopuštena.
Revizija drugo i trećetuženika je samo djelomično osnovana i to glede odluke o troškovima postupka.
U odnosu na reviziju prvotuženice V. K.
Prema odredbi čl. 91.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP) stranka može podnijeti reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik.
Iznimno, stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položeni pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao opunomoćenik osoba koja ju je prema odredbama ovoga ili kojeg drugog zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu iako nije odvjetnik - ako ima položen pravosudni ispit.
Stranka, odnosno opunomoćenik koji nije odvjetnik, dužni su uz reviziju priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, ako takva potvrda u izvorniku ili u preslici već prije nije podnesena sudu u istom postupku.
Budući da je u ovom predmetu reviziju podnijela prvotuženica osobno, a nije uz reviziju priložila izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, što nije učinila ni prije u tijeku ovog postupka, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP reviziju prvotuženice odbaciti kao nedopuštenu, budući da je njena revizija izjavljena od neovlaštene osobe.
U odnosu na reviziju drugo i trećetuženika Ć. P. i M. P.
Predmet spora, kako je već rečeno, su zahtjevi na utvrđenje ništavosti tri ugovora (dva ugovora o kupoprodaji i jednog predugovora), a kako je prethodno pobliže rečeno, uz uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja, time da drugo i trećetuženici u svojoj reviziji ne iznose razloge kojima osporavaju zakonitost i pravilnost nižestupanjskih presuda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev na utvrđenje ništavosti ugovora o kupoprodaji sklopljenog 13. kolovoza 1996. i predugovora sklopljenog 6. srpnja 1998.
Prema rečenom drugo i trećetuženici u svojoj reviziji obrazloženo pobijaju samo zahtjeve na uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.
Nadalje, valja istaknuti da se suglasno odredbi čl. 385. ZPP reviziju ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa u tom pravcu revizijski razlozi nisu mogli biti uzeti u razmatranje.
U svojoj reviziji drugo i trećetuženici su istaknuli sljedeće obrazložene prigovore:
- mjesne nenadležnosti radi pogrešne primjene čl. 56. st. 1. ZPP,
- da nije bilo razloga spajanju parnica po čl. 313. ZPP,
- da nije bilo uvjeta za donošenje dopunske presude uz poziv na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 339. ZPP,
- da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP zbog toga što je 28. lipnja 2010. održana glavna rasprava na koju drugo i trećetuženici nisu bili pozvani,
- da bi pogrešna ocjena prvostupanjskog suda o ništavosti kupoprodajnog ugovora od 24. studenoga 2000. trebala biti od utjecaja i na osnovanost zahtjeva o uspostavi prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, bez obzira na raniju zabilježbu spora,
- da se djelomična preinaka prvostupanjske (dopunske) presude trebala odraziti i na odluku o troškovima postupka, kao i da se nisu smjeli uzeti u obzir troškovi postupka tužitelja za sve parnične radnje uključujući i one prije spajanja spisa.
Revizijski prigovori drugo i trećetuženika, osim onih koji se odnose na odluku o troškovima postupka, nisu osnovani.
Prema odredbi čl. 385. st. 1. toč. 1. ZPP reviziju nije moguće izjaviti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje se odnose na mjesnu nadležnost pa već zbog tog razloga navedeni prigovor nije mogao biti prihvaćen.
Protiv odluke o spajanju ili razdvajanju parnica kada je ona donesena nakon tijeka pripremanja glavne rasprave nije dopuštena posebna žalba.
Međutim, drugostupanjski sud kada je donio odluku o glavnoj stvari naveo je uvjerljive razloge o opravdanosti spajanja pozivom na načelo ekonomičnosti, koje prihvaća i revizijski sud.
Pritom još treba reći i to da je prema čl. 385. st. 2. ZPP revizija dopuštena samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP koje su učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom, a ne i sudom prvog stupnja pa zbog navedenih razloga izloženi prigovor također nije osnovan.
Razlozi za donošenje dopunske presude postojali su na temelju čl. 339. st. 1. ZPP, o čemu se također iscrpno izjasnio u pobijanoj presudi drugostupanjski sud.
Također treba istaknuti i to da prema odredbi čl. 341. st. 2. ZPP ako se prvostupanjska presuda pobija žalbom samo zato što prvostupanjski sud nije presudom odlučio o svim zahtjevima stranaka koji su predmet parnice, žalba će se smatrati prijedlogom stranke za donošenje dopunske presude.
U postupku nije učinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP uz tvrdnju da drugo i trećetuženici nisu bili pozvani na ročište za glavnu raspravu od 28. lipnja 2010., budući da nije bila riječ o ročištu za glavnu raspravu, već o tome da je donesena dopunska presuda koja se može na temelju čl. 340. st. 2. ZPP donijeti i bez ponovnog otvaranja glavne rasprave.
U pogledu prigovora da bi se pogrešan zaključak o ništavosti kupoprodajnog ugovora od 24. studenoga 2000. trebao odraziti i na pitanje osnovanosti zahtjeva o uspostavi prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, valja reći da upravo zbog pravnih učinaka ranije zabilježbe spora taj prigovor nije osnovan.
Naime, pravni učinci zabilježbe spora ogledaju se u davanju vanjske vidljivosti upravo prema svim trećim osobama (ovdje drugo i trećetuženicima) činjenice da se glede određenog knjižnog prava, odnosno uknjižbe knjižnog prava vodi postupak o čijem ishodu ovisi promjena nositelja knjižnog prava (promjena, prestanak ili njegovo ograničenje).
Nakon provedbe zabilježbe u zemljišne knjige nitko se ne može opravdati da nije znao niti da nije mogao znati da se glede tog knjižnog prava vodi postupak. Dakle, iako zabilježba spora ne sprječava nositelja knjižnog prava (ovdje prvotuženicu) da nakon provedene zabilježbe raspolaže zemljižnoknjižnim pravom na koje se odnosi zabilježba, riječ je o uvjetnom raspolaganju koje ovisi o ishodu spora koji je zabilježen.
Činjenica što je uspostava zatražena u okviru sadržaja tužbenog zahtjeva iako se i po službenoj dužnosti prema čl. 183. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01 i 100/04) brišu svi upisi zatraženi nakon provedbe zabilježbe spora, a koji su suprotni novom upisu, ne mogu dovesti tužitelje u nepovoljniji pravni položaj.
Zbog svega rečenog, odlučujući o osnovanosti glavnog zahtjeva, revizija drugo i trećetuženika je na temelju čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana jer ne postoje razlozi zbog kojih je ta revizija izjavljena.
Međutim, djelomična preinaka od strane drugostupanjskog suda dopunske presude, prema shvaćanju revizijskog suda, utječe na odluku o troškovima postupka budući da su u konačnici od pet istaknutih nenovčanih zahtjeva drugo i trećetuženici uspjeli u sporu da se jedan od tih zahtjeva odbije.
Zbog toga je trebalo odlučiti da s prvotuženicom koja tužiteljima snosi troškove u iznosu 88.129,00 kn, drugo i trećetuženici snose troškove s prvotuženicom solidarno u iznosu 60.250,00 kn, a sve na temelju čl. 154. st. 2. u vezi čl. 166. st. 2. ZPP.
Također, drugo i trećetuženicima u omjeru konačnog uspjeha (20%) pripadaju i troškovi revizije, a riječ je o iznosu 6.426,74 kn.
Zagreb, 27. svibnja 2015.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.