Rev-100/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 100/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.F. iz O., …, koju zastupa punomoćnik B.P., dipl. pravnik iz O., protiv tuženika SP IPK-a O., Zavod za ekonomiku, projektiranje i programiranje razvoja O., …, radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 30. srpnja 1992. godine br. Gž-656/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 27. travnja 1992. godine br. II-Pr-157/92-6, u sjednici održanoj dana 29. ožujka 1995. godine,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje presuda Okružnog suda u Osijeku od 30. srpnja 1992. broj Gž-656/92-2 i presuda Općinskog suda u Osijeku od 27. travnja 1992. broj IIPr-157/92-6 tako da se o d b i j a u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Poništava se odluka o prestanku radnog odnosa kojom je tužiteljici F.M. iz O., …, prestao radni odnos kod tuženika kao na zakonu neosnovana.

Obvezuje se tuženik da tužiteljici prizna sva prava iz radnog odnosa u neprekinutom trajanju od 16. prosinca 1991. pa nadalje, te da joj vrijeme provedenom van rada računa kao neplaćeni dopust, kao i da joj naknade troškove vođenja ovoga spora, a sve u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti presude."

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Osijeku od 27. travnaj 1992. godine br. II-Pr-157/92-6 suđeno je:

"Utvrđuje se ništavom odluka tuženika SP IPK-a O., Zavod za ekonomiku, projektiranje i programiranje razvoja p.o. O. iz O. od 30. prosinca 1991. godine i odluka od 6. ožujka 1992. godine kojima je tužiteljici F.M. iz O. prestao radni odnos kod tuženika, te se iste smatraju nepostojećim od dana donošenja.

Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi na ime troška postupka iznos od 800 HRD u roku od 15 dana."

Presudom Okružnog suda u Osijeku od 30. srpnja 1992. godine br. Gž-656/92-2 odbijena je žalba tuženog kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se pobijane presude preinače u pravcu razloga revizije te da se odbije tužiteljica sa tužbom i tužbenim zahtjevom.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija je osnovana.

Tužiteljica je podnijela tužbu sa zahtjevom da sud poništi odluke tuženika kojima joj je prestao radni odnos zbog neopravdanog izostanka s posla pet radnih dana uzastopno, te da joj se priznaju sva prava iz radnog odnosa kao i trošak postupka.

U tužbi je navela da je odluku o prestanku radnog odnosa donio nenadležan organa - Krizni štab tuženika, a ne direktor tuženika koji ju je bio dužan donijeti.

U postupku je utvrđeno da je odluku o prestanku radnog odnosa tužiteljici zbog neopravdanog iznostanka u trajnju od pet dana, donio 30.12.1991. godine Krzini štab tuženika a potpisao v.d. direktor tuženika A.Ž. koji je imenovan početkom prosinca 1991. godine.

Na temelju tih činjeničnih utvrđenja imajući u vidu činjenicu da je odluku o prestanku radnog odnosa tužiteljici donio Krizni štab a potpisao v.d. direktor tuženika nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je pobijana odluka donesena od nenadležnog organa.

Po ocjeni ovog revizijskog suda, međutim, pobijanu odluku nije donio nenadležan organa, što revident opravdano ističe, zbog čega je obje nižestupanjske presude valjalo preinačiti tako da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti.

Odluku o prestanku radnog odnosa u slučajevima iz čl. 75. i 76. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91 - dalje ZOPRO), donosi poslovodni organ, odnosno poslodavac, a sve temeljem odredbe čl. 76.a. ZOPRO.

U vrijeme donošenja predmetne odluke v.d. direktor tuženika bio je A.Ž., on je bio na sjednici kriznog štaba kada je donesena pobijana odluka o prestanku radnog odnosa tužiteljici protiv koje je tužiteljica podnijela prigovor o kojem je odlučio nadležni organ - zbor radnih ljudi dana 28.2.1992. koji je prigovor odbio.

Proizlazi, da je istina v.d. direktora A.Ž. potpisao pobijanu odluku uz napomenu "za krizni štab", ali ta okolnost po ocjeni ovog revizijskog suda ne govori o tome da je pobijanu odluku donio nenadležan organ, pa kada se ima u vidu i činjenica da je i drugostupanjska odluka u povodu prigovora tužiteljice donijeta od nadležnog organa, a temeljem odredbe čl. 83. st. 1. ZOPRO tužiteljica tražila zaštitu svog prava protiv te odluke, jer nije bila zadovoljna, njen zahtjev kojim je tražila da se poništi končana odluka o prestanku radnog odnosa kao i prvostupanjska odluka tuženika nije osnovan, jer se ne radi o odluci koju nije donio nadležan organ.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92).

U Zagrebu, 29. ožujka 1995.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa

s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent

/Štefica Klepac/