Rev-1212/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1212/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Mladena Žuvele, Miroslave Vekić i Vesne Milošević, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice N. M. iz B., koju zastupa punomoćnik K. R., odvjetnik iz V., protiv tuženika N. D. i N. S., obojice iz B., obojicu ih zastupa punomoćnik A. G., odvjetnik iz V., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 31. svibnja 1990. godine poslovni broj Gž- 3694/90-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru od 23. svibnja 1990. godine poslovni broj P-339/88, u sjednici održanoj dana 30. listopada 1991. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i tuženima je naloženo da tužiteljici solidarno plate na ime sudjelovanja u stjecanju poljoprivrednih strojeva i putničkog vozila "Lađa" 7150,50 (konvertiblnih) dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 22. siječnja 1990. godine do isplate; na ime sudjelovanja u stjecanju i izgradnji građevinskih objekata (konvertiblnih) 70.444,70 dinara sa zakonskom kamatom od 25. travnja 1990. godine do isplate; na ime sudjelovanja u stjecanju pokretnina, 2,777,20 (konvertibilnih) dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 1.siječnja 1990.godine do isplate, te da joj naknadi i parnični trošak odmjeren u iznosu od 22.989,40 (konvertiblnih) dinara. Ostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen.

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostepena presuda u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen. Konstatirano je da u nepobijanom dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen, prvostepena presuda ostaje neizmijenjena.

Protiv drugostepene presude u dijelu u kojem je njihova žalba odbijena, reviziju su izjavili tuženici zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženici predlažu da revizijski sud preinači pobijanu i prvostepenu presudu tako da tužbeni zahtjev odbije i naloži tužiteljici da im naknadi parnični trošak, ili da te presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika niti se Javni tužilac Hrvatske izjasnio o toj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Suprotno tvrdnji revidenata sudovi nižeg stepena proveli su postupak i sastavili pobijanu i prvostepenu presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku,koji je preuzet u Republici Hrvatskoj, Zakonom o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91 - dalje: ZPP). Za svoje odluke sudovi su naveli jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Naprotiv, ne može se prihvatiti tvrdnja tuženika da je prvostepena presuda suprotna činjeničnom stanju (čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP). Nije,dakle, osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, kojeg ističu,u smislu čl. 385. st. 1. toč. l. i 2. ZPP, tuženici. Ne postoji, pak niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.386. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prvostepeni sud je utvrdio, da je tužiteljica bila supruga tuženika N. D., a da joj je tuženik N. S. bio svekar. Nije, pak, sporno da je tužiteljica živjela u braku s tuženikom N. D., u domaćinstvu njegovih roditelja i to u razdoblju od 26. studenog 1972.do 26. lipnja 1981.godine. Prvostepeni sud je utvrdio da je tužiteljica radila u tom domaćinstvu, te da je kroz navedeno vrijeme to domaćinstvo steklo vlasništvo nad poljoprivrednim strojevima; putničkim motornim vozilom marke "Lađa"; da je dogradjena i obnovljena stambena zgrada; te da su stečene i pokretnine za domaćinstvo. Uzimajući u obzir radni doprinos tužiteljice, te odbijajući troškove života prvostepeni sud je, na osnovi izvedenih dokaza, ocijenio da je tužiteljica sa 14% sudjelovala u povećanju imovine domaćinstva tuženika. Tuženik N. S., u čije je domaćinstvo i njegov napredak svoj rad ulagala tužiteljica, takodjer je u obvezi tužiteljici platiti naknadu za tako uloženi trud, u odnosu na tog tuženika, sudovi dakle nisu u odnosu na tog tuženika primijenili propise o braku i porodičnim odnosima, već su pravilno primijenili propise o stjecanju bez osnove.

Činjenična utvrđenja i pravnu ocjenu prvostepenog suda prihvatio je i drugostepeni sud.

Nisu u pravu revidenti kada prigovaraju pravnim stajalištima iznesenim u pobijanoj i prvostepenoj presudi. Tužiteljica je bračni drug koja je ulagala u posebnu imovinu svog bračnog druga i njegovih roditelja, pa je takovim njenim radom i ulaganjem ta imovina povećana, a doprinos tužiteljice u tom dijelu ocijenjen je sa 14%. U takovoj pravnoj situaciji tužiteljica ima pravo na naknadu za svoje ulaganje na temelju stjecanja bez osnove. Pri tome su sudovi zakonito postupili kad su prihvatili nalaz sudskog vještaka.

Nije, dakle, osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, koji ističu tuženici.

Prema članu 393. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci, ove presude.

U Zagrebu, 30. listopada 1991. godine

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović v. r.