Rev-356/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 356/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husineca, Vladimira Drakulića i Stanislava Plazonića kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja Z.A. iz S. K. koga zastupa M.R., odvjetnik iz B., protiv tuženice Hrvatsko željezničko poduzeće iz Zagreba, kojeg zastupa J.K., radi naknade štete, rješavajući prijedlog tuženika za ponavljanje postupka te reviziju protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Požegi od 4. listopada 1991.g. br. Gž 864/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sl. Brodu od 29. ožujka 1991.g. br. P 2003/85-102, u sjednici održanoj dana 16. ožujka 1993.g.,

presudio je i riješio je:

I. Dopušta se ponavljanje postupka. Ukida se rješenje ovoga suda od 22. travnja 1992.g., te se revizija tuženika smatra pravovremenom.

II. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Tuženik je u roku predviđenom čl. 423. Zakona o parničnom postupku - ZPP, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske, uputio sudu prvoga stupnja prijedlog za ponavljanje postupka koji je završen pravomoćnom presudom i to iz razloga predviđenog u čl. 421. st. 1. toč. 2. ZPP. On tvrdi da je propuštanje dostave prijepisa presude suda drugoga stupnja njegovom ovlaštenom punomoćniku uzrokovalo to, da je taj punomoćnik računajući tridesetdnevni rok od dana kad je on primio prijepis te presude u kojem je bio ovlašten izjaviti reviziju, tu reviziju izjavio, dok je revizijski sud na temelju dostavnice priložene spisu, koja je bila potvrda o izvršenoj dostavi spomenute presude neovlaštenoj osobi, ocijenio da je rok za izjavljivanje revizije prošao, pa ju je stoga kao nepravovremenu odbacio.

O prijedlogu je raspravio sud prvoga stupnja, te ga je po odredbi čl. 428. st. 1. ZPP dostavio ovom sudu zbog donošenja odluke.

Ovaj sud je utvrdio da je presuda suda drugog stupnja dostavljena Željezničkoj stanici Sl. Brod na ruke B.S. dana 28. listopada 1991.g., dok u spisu postoji punomoć tuženika I.M. da ga zastupa u ovoj parnici (list 14) za kojeg dakle ne postoji potvrda o izvršenoj dostavi, dok tuženik tvrdi da je njegov punomoćnik prijepis presude primio 29. listopada 1991.g., iz koje da je vidljivo da je prethodno bila uručena jednoj od njegovih tehničkih jedinica u Sl. Brodu dana 28. listopada 1991.g.

Kako je ovaj revizijski sud imajući na umu dostavu prijepisa presude suda drugoga stupnja Željezničkoj stanici u Sl. Brodu, dakle neovlaštenoj osobi dana 28. listopada 1991.g. donio rješenje od 22. travnja 1992.g. br. Rev 329/92-2, o odbacivanju tuženikove revizije kao nepravovremene dok bi ova u slučaju dostave dana 29. listopada te godine bila pravovremena, to je ovaj sud prijedlog ocijenio opravdanim, ukinuo prije spomenuto svoje rješenje i donio novu odluku o glavnoj stvari (čl. 428. st. 4. ZPP). Međupresudom suda prvoga stupnja tuženik je obvezan tužitelju naknaditi štetu.

Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a ni Javni tužitelj Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Tužitelj u ovoj parnici od tuženika traži da mu naknadi štetu koja mu je nastala time što ga je udarila kompozicija vlaka u kretanju kada je na svojem motor-kotaču pokušao prijeći željezničku prugu na putnom prijelazu u nivou, budući da na ovom nije bila spuštena brklja, iako je nailazio vlak. Sud prvog stupnja stupnja je utvrdio da na putnom prijelazu preko željezničke pruge, koji je tužitelj imao namjeru prijeći, nije bila spuštena brklja, iako se približavao vlak, da je tužitelj kada je to primijetio otskočio s motor-kotača, ali je unatoč tome udaren od nailazeće lokomotive, odnosno pao pod nju i tjelesno povrijeđen.

Taj sud je dao iscrpne razloge za takvo svoje utvrđenje, koje je kao valjane prihvatio i sud drugog stupnja, a protivno tvrdnji tuženika u reviziji ti sudovi nisu zanemarili iskaze svjedoka očevidaca (M.B. i V.S., list 15 i 16), koji su iskazali da je brklja te zgode bila spuštena.

Na temelju utvrđenih činjenica sudovi nižeg stupnja su zauzeli pravilno pravno stajalište da je tuženica odgovorna tužitelju za štetu zbog propusta svoga radnika koji nije spustio brklju na označenom putnom prijelazu prije nailaska vlaka (čl. 170. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske).

Tuženik u reviziji ostaje kod svoje ranije tvrdnje da je brklja na spomenutom prijelazu te zgode bila spuštena, a tužitelj da je u nju udario i tako se povrijedio, o čijoj osnovanosti su raspravili sudovi nižega stupnja, te je ocijenili kao neosnovanu, pa tuženik na taj način u reviziji prigovara pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju iz kojeg razloga revizija nije dopuštena (čl. 385. st. 3. ZPP).

Iz navedenih razloga revizija tuženika nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske).

U Zagrebu, 16. ožujka 1993.g.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.