Rev-1372/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1372/1996-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Ivana Mikšića, Tome Gložinića i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. M. iz K., protiv tuženika D. industrijsko poduzeće d.d. K., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 9. veljače 1996. br. Gž-909/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 20. travnja 1995. br. P-1549/94, u sjednici održanoj dana 30. listopada 1996.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice B.M. odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja odbijena je tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da su odluke direktora D. i. poduzeća K. br. 143/94 od dana 23. 9. 1994. god. i Upravnog odbora D. i. p. d.d. K. br. 2-II/94 od dana 17. 10. 1994. god. pravno ništave i ne proizvode pravne učinke, slijedom čega se nalaže tuženom D. i. p. d.d. K., B. …, da tužiteljicu B.M. iz K., Ž.

…, vrati na poslove i radne zadatke koje je obavljala prije predmetnih odluka, naknadi joj platež prouzročenih parničnih troškova, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom izvršenja."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv te presude suda drugog stupnja izjavila je tužiteljica reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu odnosno preinače.

Na reviziju nije odgovoreno niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nižestupanjski su sudovi ocijenili da su pobijane odluke tuženika o utvrđenju trajnog prestanka potrebe za radom tužiteljice donesene u skladu s odredbama čl. 23., 24. i 25. Zakona o radnim odnosima (pročišćeni tekst - "Narodne novine", br. 25/92 - citirano: ZRO) te su pravilno primijenili materijalno pravo kad su odbili njen tužbeni zahtjev.

Revidentica neopravdano nalazi bitnu povredu odredaba parničnog postupka u tome što nisu saslušani svjedoci koje je ona predlagala. Ti svjedoci trebali bi potvrditi navod tužiteljice da je tuženik nakon što je utvrđen prestanak potrebe za njenim radom primio na rad druge zaposlenike. Pri tome tužiteljica ne navodi konkretno na koji bi način iskazi tih svjedoka imali utjecaja na ocjenu zakonitosti pobijanih odluka tuženika.

Jednako tako tužiteljica nije u pravu kad se u reviziji poziva na odredbe čl. 106. st. 8. u svezi s čl. 240. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 38/95 - citirano: ZR). Naime, ako bi i došla u obzir u ovom slučaju primjena odredbe čl. 106. st. 2. ZR, ona nije pravni položaj tužiteljice uredila na za nju povoljniji način u odnosu na odredbe ZRO. Članak 106. st. 8. ZR propisuje da poslodavac koji je zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga otkazao zaposleniku, ne smije šest mjeseci na istim poslovima zaposliti drugoga zaposlenika. Ako on to ipak učini, time, međutim, neće otkaz radnog odnosa zaposleniku postati nezakonitim, već je sankcija protiv takvog ponašanja poslodavca prekršajna (čl. 228. st. 1. toč. 54. ZR).

Iz navedenih razloga, a kako se nije ostvarila ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - citirano: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), presuđeno je kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 30. listopada 1996.

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar v.r.